Podignuta je dolaskom Turaka negdje poslije 1571.godine ispod zidina Starog grada. Gra?ena je pod direktivom turskog garnizona smještenog u Citadeli na gornjem dijelu grada. Ina?e, ovaj je garnizon bio inicijator gradnje svih vitalnih objekata u gradu – pa i pomenute Džamije – i ona je više od 300 godine odoljevala zubu vremena i prohujalim vjekovima. Do berlinskog kongresa 1878. godine bila je tu kao simbol vjere i mjesto okupljanja vjernika i gra?ana, jer je u neposrednoj blizini bilo i tri turbeta kao i groblje gra?ana albanske narodnosti muslimanske vjeroispovjesti.Sre?om, postiji fotografija iz 1890-’95 godine iz vremena gradnje pravoslavne Crkve Sv. Nikole na mjestu džamije ”Meterizi”, gdje se jasno vide tri turbeta i groblje,gdje je neposredno nakon Berlinskog kongresa zasa?en”Kulukom” maslinjak koji i danas postoji. Na mjestu gdje su se nalazila Turbeta izgra?ane su ku?e, koje su koristili upravo kamen iz tih vjerskih objekata.Zašto nije došlo do obnove Džamije nakon pripajanja Ulcinja Crnoj Gori 1880. godine nije nam poznato, ali je poznata ?injenica da je Knjaz Nikola donio odluku, odnosno,odobrio obnovu džamije ”Meterizi”. Za gradnju nove Džamije na mjestu stare, koja je ve? bila sklona padu,Knjaz je odobrio sredstva u visini od 3000 groša. Zašto nije došlo do realizacije ovog projekta nije nam poznato.Me?utim, jasno je na osnovu dokumenata – fotografija (u prilogu) i sje?anja starih ljudi, došlo je do dogradnje pravoslavne Crkve S. Nikole upravo na tom mjestu 1890.godine koja je i završena 1895. godine.Svoj današnji izgled ova Crkva je dobila 1934. godine dogradnjom zvonika, Crkva je gra?ena od postoje?eg materijala pomenute Džamije – kao i fasadnog kamena sa zidina Starog grada. Podsje?am da je fasada zidinama vra?ena tek nakon zemljotresa 1979. godine. želja mi je da u ime generacija koje su živjele prije nas, u ime onih koji danas žive, kao i u ime onih koji ?e do?i poslije nas da razjasnim neke pojedinosti iz bogate kulturne baštine našeg grada, bez namjere da bilo šta promjenim ili bilo koga prozivam. Jednostavno, želja mi da ovaj kratak zapis posvetim mojim precima.Upravo ispod tih maslina je sahranjen moj pradjed – Ismail I Karamanaga, dok je moj djed Mola Ismail II Karamanaga kao mlad imam klanjao upravo kao jedan od zadnjih imama u džamiji ”Meterizi”. Moj otac Hasan Karamanaga je ?esto govorio o toj Džamiji i svojim slavnim precima, te zbog toga ?ast mi je i zadovoljstvo da to makar i na ovaj na?in pomenem.Podsje?am da mi nije namjera da promjenim tako prekrasan ambijent ispod Staroga grada, jednog od najljepših i najatraktivnijih gradova ovog djela Mediterana.Jednostavno, mišljenja sam da kao višekonfesionalno i multietni?ko društvo smo dužni da njegujemo kulturne vrijednosti sviju nas za generacije koje ?e do?i iza nas.Upravo višekonfesionalnost jeste spona našeg zajedni?kog življenja na ovim prostorima, bogatstvo na kojem bi mogli da nam pozavide mnogi drugi narodi.Mišljenja sam da je lijepo imati ovakve vrijednosti,ovakvu bogatu kulturnu baštinu ali je moramo brižljivo njegovati uz dužno poštovanje i respekt prema istorijskim ?injenicama. Naravno ne treba se optere?ivati istorijom i prošloš?u, ali je moramo sa?uvati od zaborava, jer ?emo na taj na?in ste?i više respekta i poštovanja i za nas same.
Izvor:Ismet H. Karamanaga
KALAJA
LEGJENDË DHE ART

Turbeta u Crnoj Gori – II dio