Žrtvovanje za domovinu
Crnogorskim primorjem kruži jedan bauk – bauk loše sezone. A najave su bile optimisti?ke. Jun je, me?utim, donio kišu i hladno?u, a sa njima i zabrinutost. Nije u vremenu problem – dovoljno je i mora i sunca, ali manjka gostiju. Hotelijeri u Budvi govore o komunalnim radovima koji su rezultirali uništenim plažama. Govore o stranim gostima koji, iz nekoga razloga, nisu sretni što na putu do hotela moraju da preska?u gradilišta. Razmaženi strani gosti nisu zadovoljni što no?u, u mediteranskom miru svoje sobe, umjesto cvr?aka slušaju buku gra?evinskih mašina a umjesto mirisa borova i mora udišu prašinu sa cesti u izgradnji.
Prizor je nadrealan: tu prelijepi Splendid i Queen of Montenegro, sa svom klasom i raskoši koju imaju da ponude, a tik do njih mjesecima izrovan put. Misli li neko doista da klijentela tih hotela o?ekuje da se iz šetnje do Budve vra?aju od glave do pete uvaljani u šut i prašinu, kao ljudske be?ke šnicle spremne za prženje? Izraz lica stranaca koji su se zatekli na našem primorju sve govori: ta mješavina izgubljenosti, nesnalaženja, ogor?enja, straha. Kada vidite grupe stranaca koji se u ?udi osvr?u oko sebe dok stoje kraj izrovanih puteva, u vazduhu visi pitanje: ho?e li ovi ljudi ikada više do?i u Crnu Goru? Stranaca, na sre?u, ima više nego prošle godine. Ili to oko vara, jer manje je gostiju iz bivših jugoslovenskih republika, pa su stranci vidljiviji?
U Ulcinju govore o najgoroj predsezoni u posljednjoj deceniji. Najave kažu da ?e gostiju sa Kosova biti za tre?inu manje nego prošle godine. Sli?ni glasovi stižu i iz Boke, gdje se ?ekaju turisti iz Srbije. Analiti?ari turisti?kih prilika pitaju se: zna?i li to kraj ovdašnjeg masovnog turizma? Ako doista bude tako, to je najve?a sre?a koja je mogla zadesiti Crnu Goru. Jedna ili dvije loše sezone mala su cijena za ono što se prekidom te prakse dugoro?no dobija. Svaki pad iz kojeg se izvuku pouke, pad koji zna?i po?etak uspona, dragocjen je. Ovdašnji masovni turizam i nije privredna grana, nego socijalni ventil. Kako to izgleda u praksi najbolje se vidi u Ulcinju, prijestonici crnogorskog masovnog turizma. Obim nelegalne gradnje u Ulcinju je tako velik da se broj kreveta u privatnom vlasništvu u ovoj opštini procjenjuje na 150 hiljada. Pore?enja radi, ?itava Dubrova?ka rivijera raspolaže sa 18 000 ležajeva, od ?ega tek tre?ina otpada na privatni smještaj. Ovdje, ponuda ve? godinama premašuje potražnju. To obara cijenu smještaja. Ali to ne zna?i da je gradnja novih soba za izdavanje obustavljena – naprotiv, ona eskalira. Posljedica toga je dalji pad cijene smještaja. Cijenu ne odre?uju vlasnici apartamana, nego turisti, koji ove godine odbijaju (!?) da plate preko tri eura za spavanje u prosje?nom smještaju. U luksuznim apartmanima sa klimom i televizorom, cijena no?enja ne prelazi sedam eura. Neprijavljeni gosti za male pare borave u neleg- aalno izgra?enim ku?ama – niti opština ubira takkse od njihovog boravka, niti država od vlasnika ubira adekvatan porez za stotine i hiljade kvadrata koje izdaju. U Baru, Budvi i Boki vrše se ogromni, pa makar i okašnjeli radovi na obnavljanju infrastrukture. U Ulcinju, ne radi se ništa. Infrastruktura je ve? prije deceniju bila preoptere?ena. A tek kasnije je uslijedio gra?evinski bum… Otud svake godine poludnevne nestašice vode, saobra?ajjni koalps i elektro-mreža koja svako malo puca.
Haos u kojem Ulcinj iz godine u godinu jede sam sebe i svoju budu?nost cijena je socijalnog mira koji država Crna Gora kupuje u ovom gradu. Tto je cijena kojom se obezbje?uje da gra?ani budu mirni dok država uništava Ulcinjsku rivijeru i ostavlja ih bez posla, dok prodaje Valdanos, Veliku plažu i Adu, od Ulcinja otkida gotovo cjelokupnu njegovu obalu. Isti princip važi za ?itavo primorje – Ulcinj je tu samo najizraženiji primjer. Krah masovnog turizma otud je dobrodošao, jer on bi ozna?io kraj prakse da se takvim turizmom kupuje socijalni mir, kraj nepisanog društvenog ugovora koji je vlast ponudila gra?anima, a oni objeru?ke prihvatili. Ugovora koji ima samo jednu ta?ku: radite šta ho?ete i pustite nas da radimo šta ho?emo.
Autor / Andrej NIKOLAIDIS
Izvor / Monitor