Milan Roćen:Priznaćemo Kosovo

Podgorica – Ministar inostranih poslova Crne Gore Milan Roćen nagovijestio je juče da će Crna Gora priznati nezavisnost Kosova. Međutim, on nije želio da otkrije kada će Vlada donijeti takvu odluku.
U intervjuu za „Vijesti“ Roćen je naglasio da kosovsko pitanje sa sobom nosi i određene emocije koje „u politici nijesu najbolji saveznik“.
„U ovom slučaju sigurno nijesu… Kosovski ciklus je završen, a kada to kažem mislim na tu vrstu svijesti. Ovo je 21. vijek, mi možemo misliti šta hoćemo, ali postoji nešto što je politički fakticitet“, ističe Roćen. „Nije se promijenio stav Crne Gore da rješenje za Kosovo treba tražiti u pregovorima, uz posredstvo međunarodne zajednice, ali su se promijenile okolnosti. Na kraju je došlo do te promjene koja je politička realnost“.
Kada će Crna Gora da se zvanično odnese prema toj političkoj realnosti?
Nijednim svojim potezom ranije nijesmo htjeli da na bilo koji način dolivamo ulje na vatru u pregrijanoj političkoj atmosferi u Srbiji i da odnosom prema onome što se desilo na Kosovu utičemo na izborne rezultate u Srbiji.
U Prištini, kao i u Beogradu, i na svim relevantnim međunarodnim adresama, razumjeli su da je nama prije svega stalo da očuvamo unutrašnju stabilnost i da doprenesmo regionalnoj stabilnosti. Sa svih tih adresa dolaze nam priznanja zbog takve uzdržane i promišljene politike. Naravno, slijedićemo svoj strateški interes – članstvo u EU i NATO – i u skladu sa tim donijeti odluku.
Da li ovo znači da će Crna Gora priznati Kosovo, s tim što se to neće desiti tako brzo, odnosno tokom ove godine?
Mislim da taj zaključak nije do kraja tačan.
Što nije tačno?
Nijesam govorio uopšte o dinamici. Hoće li to biti prije ili kasnije, zaista u ovom trenutku ne bih mogao da odgovori ni ja niti bilo ko. To će se desiti onda kada procijenimo da je to politički najbolje za Crnu Goru.
Predsjednik Skupštine Kosova Jakup Krasnići kaže da su na Kosovu dobili obećanje od najviših zvaničnika Crne Gore da će Crna Gora donijeti odluku o priznanju?
Mi imamo komunikaciju i sa Prištinom i sa Beogradom. Međutim, nijesmo u obavezi da Beogradu kažemo da nećemo priznati, niti Kosovu da hoćemo. Ne radi se tu uopšte o bilo čijem obećanju. Nama je najveći interes da imamo najbolje moguće odnose sa svima u regionu. Dakle, i sa Srbijom, i sa Kosovom, sa kojima se graničimo. Ostajemo dosljedni takvoj politici, jer smo i do odluke kosovskog parlamenta, stalno isticali da je prirodno da imamo najbolje odnose i sa Kosovom, bez ikakvog prejudiciranja njegovog statusa. Sve to je za jednu malu Crnu Goru od kapitalne važnosti.
Nama stižu različite poruke, i iz Srbije, i sa Kosova, i od onih iz Crne Gore koji podržavaju Srbiju ili Kosovo. Sve to respektujemo, ali prije svega vodimo računa o Crnoj Gori, državnim i interesima naših građana.
Što mislite o predlogu SNP-a da se održi referendum o (ne)priznanju Kosova?
To je jedna od političkih poruka više okrenuta ka zadobijanju pažnje na domaćoj sceni. Ja ne znam za primjer da je neka država organizovala referendum o tome hoće li ili ne priznati drugu državu. Vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku i ona je odgovorna za donošenje takvih odluka.
Ima li Vlada istraživanja javnog mnjenja o tome kakvo je raspoloženje u javnosti Crne Gore o pitanju Kosova? Neka istraživanja govore da manje od 20 odsto građana smatra da treba priznati Kosovo?
Koliko znam, ona su uglavnom rađena u vrijeme predizborne kampanje. Znate da je tada atmosfera pregrijana, i da je politika nekih partija ovdje refleksija onoga što je aktuelno u Srbiji, tako da je i to možda uticalo na takve rezultate.
Znam koliko je Kosovo bolno pitanje za Srbiju, i za neke i u Crnoj Gori, ali ako racionalno gledate na stvari, onda to dobija drugu dimenziju. Mislim da bi i u postojećoj situaciji Srbija mogla izuzetno politički da profitira.
Kako?
Nije mi namjera da ja učim bilo koga u Srbiji šta da radi ovim povodom. Ali ću reći svoje mišljenje, kao prijatelj Srbije. Ne prekidajući diplomatsku borbu za Kosovo, siguran sam da je dugoročno u najboljem interesu Srbije, i stabilnosti regiona, da uspostavi kontakte sa rukovodstvom Kosova. Jer, bez obzira na prisustvo međunarodnih snaga na Kosovu, niko ne može osigurati bezbjedan život Srba na Kosovu, niti zaštititi srpske kulturno-istorijske spomenike, kao što to mogu Albanci. To bi relaksiralo situaciju u cijelom regionu.
Uostalom, kroz istoriju se zna ko je očuvao Pećku patrijaršiju. Ne može se stalno govoriti „Kosovo je Srbija“, a s druge strane, okretati glavu od Albanaca koji žive na Kosovu. Ako živimo jedni pored drugih, onda moramo da imamo toliko pameti da u skladu sa savremenim evropskim i svjetskim kretanjima od toga napravimo pravi politički kapital.
Mislite li da ćete imati problema sa Moskvom kada Vlada bude donijela odluku o priznanju Kosova?
Nećemo, jer se Rusija odnosi sa velikim respektom prema tome što mi radimo ovdje i prije svega polazi od toga da smo mi nezavisna država koja vodi računa o svojim i regionalnim interesima. Niko od ruskih zvaničnika nije ni u primislima pokušao da nam sugeriše što da radimo.
Kakvi su Vam planovi za dalje razvijanje diplomatske mreže?
Uskoro treba da pošaljemo ambasadora u Grčku, a vrlo brzo ćemo ići i sa donošenjem odluke o otvaranju ambasada u Turskoj i Mađarskoj. Ambasada u Kini već radi, treba da imenujemo ambasadora u Pekingu.
Mislim da smo za kratko vrijeme postigli zapažen uspjeh kada je u pitanju otvaranje predstavništava u susjednim i svim ključnim zemljama, ključnim međunarodnim organizacijama, EU, NATO…
Plan nam je da u pojedine zemlje šaljemo ljude sa specijalističkim znanjima, mada je jedna od glavnih obaveza naših, kao i diplomata drugih zemlja - jačanje ekonomske saradnje.
Što mislite o predlozima da Crna Gora ostane neutralna i da ne ide u NATO?
To je fina priča, ali treba biti realan. Balkan nije Skandinavija, Balkan nije ni centralna Evropa, nego je Balkan Balkan. To je utopistička ideja. Pa i zemlje koje nijesu ni u EU ni u NATO-u usklađuju svoju politiku sa njima, jer su to održivi sistemi, koji se trude da pronađu rješenja za savremene izazove u svijetu.
Mnogi kažu da je NATO paravan i oruđe u rukama najmoćnije zemlje svijeta?
Amerika je Amerika, ali da je to tačno, Makedonija bi bila pozvana u članstvo u NATO na samitu u Bukureštu, isto kao i Albanija i Hrvatska. Vidjeli ste da se tamo odluke donose konsenzusom, i da je Grčka blokirala Makedoniju.
Šta mislite o tezama da je u Crnoj Gori na djelu proevropska retorika, ali da je ostala balkanska praksa?
Rekao bih da su takva mišljenje izraz balkanskog mentaliteta.
Zašto?
Zato što se ovdje dočeka na nož sve što je novo i što je dobro… Pojedinci, neke partije, ili određene interesne grupe sve gledaju crno. Ko je to mimo ove Vlade inaugurisao tu politiku davno, prije nego što smo postali nezavisna država? I sada ova Vlada nije iskreno za evropske integracije. To zaista nema nikakve logike, niti za te tvrdnje ima argumenata.
Zar ne treba uzeti u obzir najrelevantnije faktore u EU i najviše predstavnike zemalja članica, koji izriču veoma pozitivne ocjene o tome što radi Vlada. Treba pronaći formulu kako svaki pojedinac može da doprinese da brže napredujemo, jer mi sada stvarno imamo šansu da gradimo modernu evropsku državu.
Da, ali i iz EU stižu i ocjene da je Crna Gora opterećena kriminalom i korupcijom?
Tačno, ali to nije naša specifičnost. Znate što sam rekao evropskim parlamentarcima kada su to pomenuli – hvala vam što nam na to stalno ukazujete. I hvala vam što hoćete da nam pomognete da stvorimo državu, koja možda ne bi bila nalik vašim državama, koje od toga, takođe, nijesu imune. Da jesu, zašto bi formirale moćne posebne agencije koje se isključivo bave tim poslom.
Ali tamo postoje presude za korupciju. Premijer je prošle nedjelje rekao da i u Crnoj Gori postoje presude za korupciju, ali nije rekao koje. Ovdje ne postoje podaci da je neko osuđen zbog korupcije što je signal da imamo sistemski problem sa pravosuđem.
Vjerujem da Vam pravosudni organi mogu dati sve relevantne podatke.
Da li Vi znate koje su to presude?
Znam da postoje presude. Znam i na što možda aludirate. Ali, nabrojte mi neku od zemalja u kojoj je ‘’pala neka krupna riba’’, što bi rekao jedan gospodin.
A što mislite o tvrdnjama da ovdje postoji antievropski lobi?
U Crnoj Gori se može govoriti o anticrnogorskom lobiju, koji postoji posredno i neposredno, svjesno ili nesvjesno. Sa jedne strane imate one koji su bili protiv svoje države i horski napadaju sve što je progresivno, a sa druge one koji dočekaju na nož sve što je novo i progresivno, i koji su vrlo skloni da kritikuju i ovdje, i kada odu iz Crne Gore, i da pričaju sve najgore o svojoj državi. A ako ne poštujete svoju državu – ne poštujete ni sebe.
Ali, to se može posmatrati kao odnos prema vladajućoj strukturi, a ne prema državi?
Nema nijedne zemlje na svijetu gdje su svi građani zadovoljni vladajućom strukturom. Zar nije većinska Crna Gora na brojnim izborima i na referendumu izrazila respekt prema vladajućoj strukturi.
Kada se govori o antievropskom lobiju, pominje se grupa oko profesora Veselina Vukotića koja jasno stavlja do znanja da bi trebalo obazrivije ići i procijeniti da li Crna Gora ima koristi od EU. Da li ste o tome razgovarali sa Vukotićem?
Nijesam se sreo sa njim odavno, ali sam uvijek sa njim imao zanimljive razgovore, i visoko ga cijenim. Ne pratim marljivo što rade ti mladi ljudi koji su se okupili oko njega, ali, je li bog dao da ima pametnih ljudi poput profesora Vukotića, koji uvijek ima svježu misao. Je li bog dao da imamo slobodomislećih intelektualaca koji iznose svoje sudove i o tako kapitalnim temama. Sigurno je jedno - ova Vlada ima jasno zacrtane ciljeve, spremna je da sasluša bilo kakvo, i bilo čije mišljenje, ali ne postoji pojedinac ili grupa koja može uticati na izmjenu strateških ciljeva.
Da li postoje preklapanja između Vas i potpredsjednice Đurović kada su u pitanju poslovi pridruživanja EU?
Vi ste to blago formulisali, ali i to je intrigantska i kuloarska priča. Potpredsjednica Đurović vodi odgovoran, pionirski posao… Ona radi najteži posao u ovom procesu gdje ima mnogo administriranja, i mnogo toga nevidljivog, a MIP u tim procesima ima svoje određeno mjesto i ulogu. Znači, nema nikakvih preklapanja.

Da je Perović bio na mom mjestu, donio bi istu odluku

Prije 15 dana na Vaš predlog opozvan je ambasador u Ljubljani Branko Perović jer nije htio da sprovede vašu instrukciju o načinu proslave Dana državnosti. Da li je riječ samo o principima funkcionisanja ministarstva ili je u pitanju bio i neki lični sukob?
Nikakvog sukoba između gospodina Perovića i mene niti je bilo, niti će biti. Siguran sam u jednu stvar – da je ambasador Perović bio na mom mjestu donio bi istu odluku. Jer, ako hoćemo da radimo u institucijama sistema, i da jačamo sistem, onda moramo da radimo po utvrđenim pravilima. Ja sam samo štitio integritet ove institucije i ove funkcije. Može nekome sa strane povod izgledati kao banalan, ali radi se o principu.
A da li je tačno da ste mu preporučili da potraži sponozore?
To je izvedena priča. Ja sam zaista pokazao dosta strpljenja, zvao ga i telefonom, i u tom razgovoru pomenuo da postoje i drugi izvori sredstava kada se organizuju prijemi, da vjerujem da ima naših uspješnih ljudi u Sloveniji, koji bi željeli da pomognu svojoj državi… To rade i ambasade mnogo bogatijih država. I ovdje, na prijemima, često čujete da se ambasadori javno zahvaljuju kompanijama na sponzorstvu.
Hoće li sada vrata MIP-a biti zatvorena za Perovića s obzirom na to da je riječ o prilično cijenjenom diplomati? I Branko Lukovac je najavio povlačenje iz Zagreba, a poznato je da država ima problema sa kadrovskim kapacitetima?
Mi u MIP-u imamo spoj iskustva i mladosti. Uz sav respekt prema ljudima koje ste pomenuli, i sam pripadam tim generacijama, smatram da smo zaista imali vremena da svoje iskustvo i znanje prenesemo na druge. Ambasador Lukovac je najavio da uskoro odlazi u penziju jer ispunjava zakonske uslove. To je znao i onda kada je prihvatio ovu funkciju. Prirodno je, bez obzira koliko bili cijenjeni, što i ljudi u diplomatiji, kao i u drugim profesijama, jednom moraju da odu. Kako ćemo otvarati šansu drugima, mlađima, ako mi, koji smo imali privilegiju da se dugo bavimo tim poslovima, mislimo da smo nezamjenjivi. Govorim uopšteno i znam da se sa ovakvim mojim pristupom slažu i Branko Perović i Branko Lukovac.

Možda prvo zakucam na vrata Peđe Sekulića

Zašto ste se ponudili da vodite kampanju “od vrata do vrata” za popularizaciju NATO-a?
Da, rekao sam da ćemo i to raditi, ako bude potrebno. Mislim da ljudima treba objasniti što je NATO i koje su to prednosti baš za Crnu Goru da budemo članica Alijanse.
Pomoćnica generalnog sekretara NATO-a Stefani Babst kaže da oni ne vode takve kampanje, dok ni u DPS-u nijesu baš skloni takvoj akciji?
Ali mi nijesmo NATO. I nećemo ni mi to raditi kada budemo bili dio NATO-a. Možda nećemo ni imati potrebu da to radimo. Što se tiče drugog dijela Vašeg pitanja – nije DPS, niti bilo koja druga partija, zadužena za realizaciju strateških ciljeva – država ulazi u NATO. Ipak, ako budemo morali voditi takvu kampanju, možda prvo zakucam na vrata Peđe Sekulića.
U svakom slučaju, članstvo u NATO-u je dobra investicija u sigurnu budućnost. Ne radi se samo o većem prilivu stranih investicija, već o mnogim drugim prednostima.
Na primjer?
Malo je prostora da sve nabrajam. Ali, to su manji izdaci za reformu i funkciju vojnog i odbrambenog sektora. Prema podacima Svjetske turističke organizacije, od 10 najuspješnijih turističkih zemalja u svijetu, sedam su članice NATO…

Ne bih rekao da su Šmit i Tankosić napredovali

Koja je bila Vaša uloga u odlasku sa funkcija dvojice najglasnijih kritičara vlasti iz međunarodnih krugova, Tomasa Šmita i Gareta Tankosića-Kelija? Da li je tačno da ste iskoristili svoj uticaj da ih sklonite iz Crne Gore?
Svima koji šire takve priče sam zahvalan što mi podižu rejting. Ja sam otvoren i precizan i svoje stavove sam saopštavao i javno, i u komunikaciji sa njima. Možda su postojali odnosi neslaganja, ali su postojali i odnosi međusobnog uvažavanja. Ja sam otvoreno govorio i o tome da poneki od međunarodnih predstavnika dolaze u Crnu Goru sa određenim predrasudama, nepoznavanjem situacije i pogrešnim shvatanjem svoje uloge. Nije nova ta praksa – pokušaja diplomatskih predstavnika pojedinih zemalja da disciplinuju Crnu Goru.
Međutim, znate da se nijesu baš proslavili, i da čak više nijesu ni u diplomatiji svoje zemlje. Kada ste već pomenuli imena, ne bih rekao da im je jedan takav pristup doprinio da napreduju u karijeri. Meni su često govorili da su pogrešno shvaćeni ili citirani. Znate, ambasadori, ipak, treba da vode računa da nijesu imenovani kod NVO i nezavisnih medija.
Neđeljko RUDOVIĆ
Izvor / Vijesti

http://www.vimeo.com/1101171