Ulcinj u Špicu Sezone

Cijeđenje suve drenovine
dubinu ovogodišnjeg turističkog pada u Ulcinju pokazuju i zvanični podaci o broju gostiju. Kako se navodi, na ulcinjskoj rivijeri je prvog dana avgusta odmaralo oko 17 hiljada turista, ili 12 odsto manje nego lani. Nezvanične procjene govore da je broj gostiju bar tri puta veći, što znači da u špicu ove sezone u Ulcinju ima oko 50 hiljada turista, uključujući, naravno, i one koji se odmaraju u svojim kućama i vikendicama, a čiji broj premašuje pet hiljada. No, u poređenju sa prošlom godinom turista je čak za trećinu manje. Ako se uzme u obzir ukupan broj ležaja na ulcinjskoj rivijeri, popunjenost kapaciteta ne prelazi 50 odsto. Upravo je to ključni razlog što se ove sezone čak i na Pristanu, u kućama na dvadesetak metara od mora, može komotno spavati za „čitavih“ šest eura, upravo koliko iznosi cijena pice u restoranima u Starom gradu ili na Adi Bojani.

BEZ HOTELA: Posebno zabrinjava broj gostiju u osnovnim smještajnim kapacitetima.Tek 1200 turista boravi u hotelima, odnosno samo tri odsto od ukupnog broja gostiju. Toliko turista (iz Njemačke) su, na primjer, u avgustu 1988. godine imali samo dva hotela na Velikoj plaži, Belvi i Olimpik, dok su tadašnji ukupni hotelski kapaciteti iznosili preko pet hiljada ležaja. Svi oni koji prate dešavanja u crnogorskom turizmu znaju da u Ulcinju danasne postoji hotel koji ima četiri zvjezdice. Osim u nekoliko privatnih hotela, koji ukupno nemaju ni 400 ležaja, kvalitet ponude u ostalim hotelskim objektima je gori nego prije 30 godina! I u Turističkom savezu Kosova su konstatovali da je u ovu sezonu Ulcinj ušao sa najgorom ponudom hotelskog smještaja u posljednjih nekoliko decenija. Prištinski list Ekspres piše da u Ulcinju još važi „logika gulaša“ i da je ponuda usmjerena, uglavnom, na goste starije životne dobi. I u ulcinjskom Udruženju hotelijera smatraju da se grad nalazi u nezavidnoj situaciji i da se bez jednog dobrog hotela, koji bi bio pokretač turizma u gradu, ne može ništa značajnije uraditi. I zaista: u takvoj strukturi hotelskog smještaja, koji je svuda u svijetu nosilac turističkog prometa, naročito u pred- i u postsezoni, teško je tražiti toliko željenu zaradu. Ni ove godine hotelska preduzeća u Ulcinju neće imati obavezu da plaćaju porez na dobit. Nje jednostavno neće biti!

LOŠ IMIDŽ: U takvom miljeu, kad se novac što prolazi kroz ruke hotelijera i ugostitelja samo broji, a gotovo ništa ne ostaje, teško je ikoga motivisati da radi, još manje da pomišlja na proširenje i obogaćivanje ponude i kvaliteta usluga. Većina gostiju iz inostranstva i nije previše razočarana onim što u Ulcinju za svoj novac dobije, ali valja se upitati: koji su to gosti? Nije li njima glavni cilj da potroše na odmoru što manje i da za sitne pare uživaju na suncu, u čistom moru i da relativno ugodno spavaju. Kada se jednom stekne takav turistički imidž, on se teško mijenja. Turistički proizvod, s akcentom na odmarališni tip turizma, postaje negacija svega onoga što se od moderne turističke ponude zahtijeva. Zato u svaki krug ili sezonu, Ulcinjani ulaze sve siromašniji, umorniji, nestrpljiviji. Sezona je za ove ljude postala pravo mučenje.

GUBITNICI: Neshvatljivo je sa koliko se nespremnosti i opuštenosti prišlo promotivnim nastupima na inostranim tržištima. Zaboravljajeno je da su ona veoma elastična, da se dnevno pojavljuju nova odredišta, kao i da Ulcinj, osim cijene smještaja, više nije jeftina destinacija ni za goste sa Kosova. Inače, samo masovan dolazak Kosovara može tokom dva ljetnja mjeseca popuniti preko sto hiljada kreveta u Ulcinju. Dok se ne „osvoje“ nova tržišta, izgrade novi hoteli i podigne ukupni kvalitet turističke ponude, kosovsko tržište će za 90 odsto vlasnika kuća i apartmana predstavljati jedinu nadu za dobit u sezoni. Takvo stanje će trajati još najmanje tri godine. „Privatni stanodavci i mali privrednici koji su investirali u ugostiteljske objekte najveći su gubitnici ove sezone“, rekao je za Monitor izvršni direktor Ulcinj biznis ascocijacije Genci Nimanbegu. Napominući da strahuje da se takav trend može nastaviti i narednih godina, on je kazao da je konačno došlo vrijeme da se na ozbiljan način pristupi sagledavanju turističke budućnosti Ulcinja.

ULOGA DRŽAVE: Potvrdilo se da država i opština sa voluntarističkom logikom vođenja ekonomske politike ne otvaraju jasnu perspektivu turizmu. Takva država i grad, prije ili kasnije, pretvaraju turizam iz svog spasa u svoj problem! “Mislim da je sve to, ipak, pitanje političke odluke”, rekao je potpisanom nedavno jedan visoki njemački diplomata. “Turska je 1985. godine imala turističke kapacitete ne mnogo veće od ovog grada, a danas je (uz Bugarsku) vodeća evropska turistička velesila. Kod vas takva odluka, čini mi se, još nije donijeta, a iz kontakata sa odgovornima u ovoj zemlji uvidio sam da oni ili ne žele da vaša država postane turistička zemlja, ili ne znaju kako se to može postići”. Dok se takva odluka ne donese i postane operativna, dok ova država i ovaj grad zaista ne počnu da „dišu“ turistički, zarada od turizma i ugostiteljstva u Ulcinju, pa i u čitavoj Crnoj Gori, ličiće na pokušaj „cijeđenja suve drenovine“.
Mustafa CANKA

Zapostavljenost
Svi Ulcinjani će, bez obzira na partijsku pripadnost, kazati da je ovaj grad, obzirom na ogromne resurse i mjesto koje bi mogao i trebao da ima u razvoju crnogorskog turizma, nepravedno zapostavljen već dvadesetak godina od strane crnogorskih vlasti. U Prostornom planu Crne Gore ovoj opštini je tek na pritisak lokalnih zvaničnika i javnosti dat značaj „regionalnog središta uz opštinu Bar“, čime je Ulcinj opet, kao prije Drugog svjetskog rata, potpao pod „srez barski“. To praktično znači da će se sve važne odluke za budućnost ovoga grada sa 33 kilometra jedinstvene obale (a radi se o investicijama u Veliku plažu, Adu, Valdanos i Solanu, „teškim“ milijarde eura) donositi van Ulcinja. O toj činjenici zorno svjedoči sadašnja sudbina prekrasnog zaliva Valdanosa. O njemu je bolje brinula Vojska Jugoslavije, a tek JNA, nego Vlada Crne Gore. Snažnom podrškom vladajućim strakturama Ulcinjani su i sami legitimisali to stanje. Ulcinj je sve bitke na turističkom i svim drugim tržištima gubio, prije svega, na domaćem terenu !
Izvor / Monitor