Čekajući ponude za zakup ulcinjske Ade

Investitorima treba pomoć
Ostrvo Ada, površine oko 500 hektara, nedirnuta je i jedinstvena lokacija na crnogorskoj obali, koja pruža velike mogućnosti za potencijalne investitore i građevinare, kao i buduće turiste, tvrde u crnogorskoj Vladi. To, uostalom, svi vide i znaju. Takav dragulj, gdje se čovjek zaista može odmoriti, ne postoji na Jadranu. Zato Ulcinjani, veoma ponosni i vezani za Adu, sa nadom i strahom očekuju da saznaju kome će u dugoročni zakup biti ustupljeno ovo predivno ostrvo. Jer, 35-ogodišnje turističko iskustvo Ade daje dovoljno primjera i za izvanredne uspjehe i za bolne padove.

VILI BRANT NA ADI: „Nema toga ko je jednom boravio na Adi, a da opet nije poželio da se tu nađe“, počinje svoju ispovijest za Monitor Alija Pešku, dugogodišnji upravnik ovog jedinstvenog ostrva na ušću rijeke Bojane u Jadransko more.Ovaj 78-ogodišnji Ulcinjanin, inače strastveni šahista, sa sjetom se prisjeća svih muka oko realizacije pionirske ideje da se na tom prekrasnom ostrvu sagradi nudističko naselje, i posebno, „zlatnog perioda“ u razvoju turizma na Adi, koje je trajalo od 1975. do 1988. godine.
Kako ističe, bilo je tu gostiju sa svih kontinenata, Njemaca najviše.„Neposredno nakon Titove smrti, u aprilu 1981. godine, na prijedlog našeg prijatelja i stalnog gosta, bivšeg ministra finansija SFRJ Janka Smolea, Adu je posjetio i nekadašnji njemački kancelar Vili Brant“.„Vozio sam se u njegovom mercedesu od trajekta Kamenari-Lepetane do Ade. Bio je oduševljen čitavim ostrvom“, sa zadovoljstvom kaže Pešku i dodaje: „Naravno, dolazili su tu redovno i mnogi ministri, direktori kompanija, poznati profesori, veliki umjetnici. Ma ko tu sve nije bio, a da je nešto značio u svijetu politike, biznisa i kulture!?“

OTVARANJE: „Nakon što su mu veće firme otkupili akcije koje je uložio u naturistički kamp u Vrsaru u Istri, vlasnik minhenske agencije Miramare Harbik došao je u februaru 1969. godine u Ulcinj. Odlučili smo da ga povedemo na Adu, o kojoj je tek nešto bio načuo. Kada je vidio taj raj na zemlji, Njemac je bez ikakvog pismenog dogovora prihvatio naš zahtjev i poslije samo tri dana na žiro račun našeg preduzeća uplatio tada fantastičnu sumu od 500 hiljada maraka kako bi krenuli u posao izgradnje naturističkognaselja“, kaže Pešku govoreći o počecima turizma na Adi, i nastavlja: „Najveći je problem bio u tome što je Ada bila u graničnom pojasu u kojem ste se mogli kretati samo uz odobrenje vojske. U tome nam je pomogao general Jauković, prijatelj našeg direktora Miodraga-Miška Mirovića, iako su bili veliki otpori kod crnogorskih čelnika. Jer, mnogi od njih su bili strastveni lovci, a na Adi je tada, baš kao i dan-danas, bio eldorado za ljubitelje i lova i ribolova.Na Adi nije bilo ni vode ni struje ni kanalizacije i zato je bilo veoma teško radnicima Građevinskog preduzeća Krivaja iz Zavidovića da na ostrvu izvode radove. A to su pune dvije godine činili bez ikakve naknade. U ljeto 1973. godine uspjeli smo konačno da otvorimo Nudističko naselje Ada, koje je tada imalo samo 50 bungalova.“

RAZVOJ, DEKADENCIJA, OČEKEKIVANJA: To je bio mali kapacitet za sve one koji su željeli da dođu na Adu. Jer, u tom periodu su i velike njemačke agencije Nekerman, Transeuropa i Obena počele da dovode nudiste. Bilo je i mnogo Francuza, iz Kluba Mediterane, koji su dvije-tri godine neuspješno pokušavali da kupe čitavo ostrvo. Za individualce bi preostalo tek nekoliko mjesta u kampu. Rijetko je ko mogao sebi priuštiti to zadovoljstvo i ući na ostrvo: dnevno kupanje je za posjetioce iznosilo 50 maraka.Još rjeđe je neko otišao sa Ade nezadovoljan, što je bila naša najbolja reklama.Blagodati turizma su se brzo osjećale, pa smo svake godine ulagali u ponudu i kadrove. S velikim elanom i entuzijazmom smo očekivali svaku sezonu. Naši stalni gosti molili su nas da zadržimo visoke cijene kako ne bi svako mogao da tu dođe. Oni su bolje od nas znali da je Ada jedno od rijetkih mjesta na ovoj planeti na kojem te napadne mir.Mi smo ih poslušali, ali su ih otjerali nerazumijevanje šire društvene zajednice za turizam, organizacioni problemi, rat, sankcije. Sada smo u velikom zaostatku, a uz to, čini mi se, i nesvjesni svojih realnih mogućnosti. Pravim investitorima treba dati što bolje uslove zakupa, jer na Adi sada praktično nema ničega. Ukoliko se budu poštovali i strogi međunarodni standardi o zaštiti prirode, onda ima nade da će Ada ponovo biti omiljena destinacija naturista.
Ali, neće to, nažalost, biti tako brzo“, uvjeren je doajen ulcinjskog turizma Alija Pešku.

Mustafa CANKA

Slovenci i Hrvati željeli da kupe Adu
Sredinom osamdesetih velike slovenačke kompanije napravile su konzorcijum čiji je cilj bio da kupi Adu. Angažovali su najpoznatije slovenačke arhitekte i inženjere, napravili idejno rješenje, pa čak i izvođački projekat, prisjeća se Pešku. No, stapanje Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera, u čijem je sastavu poslovala Ada, sa Budvanskom rivijerom, osujetilo je realizaciju tog lijepog projekta. Na donjem dijelu ostrva trebalo je da budu turistički kompleksi, a na ostalom dijelu Ade proizvodila bi se ekološka hrana.Zbog sličnih razloga propao je i pokušaj hrvatskih kompanija, na čelu sa Inom, da kupe Adu.I sada se, čini mi se, nastavlja sa tom praksom prema Ulcinju. Investitori se radije usmjeravaju prema Budvi.

Izvor / Monitor