Investitorima treba pomo?
Ostrvo Ada, površine oko 500 hektara, nedirnuta je i jedinstvena lokacija na crnogorskoj obali, koja pruža velike mogu?nosti za potencijalne investitore i gra?evinare, kao i budu?e turiste, tvrde u crnogorskoj Vladi. To, uostalom, svi vide i znaju. Takav dragulj, gdje se ?ovjek zaista može odmoriti, ne postoji na Jadranu. Zato Ulcinjani, veoma ponosni i vezani za Adu, sa nadom i strahom o?ekuju da saznaju kome ?e u dugoro?ni zakup biti ustupljeno ovo predivno ostrvo. Jer, 35-ogodišnje turisti?ko iskustvo Ade daje dovoljno primjera i za izvanredne uspjehe i za bolne padove.

VILI BRANT NA ADI: „Nema toga ko je jednom boravio na Adi, a da opet nije poželio da se tu na?e“, po?inje svoju ispovijest za Monitor Alija Pešku, dugogodišnji upravnik ovog jedinstvenog ostrva na uš?u rijeke Bojane u Jadransko more.Ovaj 78-ogodišnji Ulcinjanin, ina?e strastveni šahista, sa sjetom se prisje?a svih muka oko realizacije pionirske ideje da se na tom prekrasnom ostrvu sagradi nudisti?ko naselje, i posebno, „zlatnog perioda“ u razvoju turizma na Adi, koje je trajalo od 1975. do 1988. godine.
Kako isti?e, bilo je tu gostiju sa svih kontinenata, Njemaca najviše.„Neposredno nakon Titove smrti, u aprilu 1981. godine, na prijedlog našeg prijatelja i stalnog gosta, bivšeg ministra finansija SFRJ Janka Smolea, Adu je posjetio i nekadašnji njema?ki kancelar Vili Brant“.„Vozio sam se u njegovom mercedesu od trajekta Kamenari-Lepetane do Ade. Bio je oduševljen ?itavim ostrvom“, sa zadovoljstvom kaže Pešku i dodaje: „Naravno, dolazili su tu redovno i mnogi ministri, direktori kompanija, poznati profesori, veliki umjetnici. Ma ko tu sve nije bio, a da je nešto zna?io u svijetu politike, biznisa i kulture!?“

OTVARANJE: „Nakon što su mu ve?e firme otkupili akcije koje je uložio u naturisti?ki kamp u Vrsaru u Istri, vlasnik minhenske agencije Miramare Harbik došao je u februaru 1969. godine u Ulcinj. Odlu?ili smo da ga povedemo na Adu, o kojoj je tek nešto bio na?uo. Kada je vidio taj raj na zemlji, Njemac je bez ikakvog pismenog dogovora prihvatio naš zahtjev i poslije samo tri dana na žiro ra?un našeg preduze?a uplatio tada fantasti?nu sumu od 500 hiljada maraka kako bi krenuli u posao izgradnje naturisti?kognaselja“, kaže Pešku govore?i o po?ecima turizma na Adi, i nastavlja: „Najve?i je problem bio u tome što je Ada bila u grani?nom pojasu u kojem ste se mogli kretati samo uz odobrenje vojske. U tome nam je pomogao general Jaukovi?, prijatelj našeg direktora Miodraga-Miška Mirovi?a, iako su bili veliki otpori kod crnogorskih ?elnika. Jer, mnogi od njih su bili strastveni lovci, a na Adi je tada, baš kao i dan-danas, bio eldorado za ljubitelje i lova i ribolova.Na Adi nije bilo ni vode ni struje ni kanalizacije i zato je bilo veoma teško radnicima Gra?evinskog preduze?a Krivaja iz Zavidovi?a da na ostrvu izvode radove. A to su pune dvije godine ?inili bez ikakve naknade. U ljeto 1973. godine uspjeli smo kona?no da otvorimo Nudisti?ko naselje Ada, koje je tada imalo samo 50 bungalova.“

RAZVOJ, DEKADENCIJA, O?EKEKIVANJA: To je bio mali kapacitet za sve one koji su željeli da do?u na Adu. Jer, u tom periodu su i velike njema?ke agencije Nekerman, Transeuropa i Obena po?ele da dovode nudiste. Bilo je i mnogo Francuza, iz Kluba Mediterane, koji su dvije-tri godine neuspješno pokušavali da kupe ?itavo ostrvo. Za individualce bi preostalo tek nekoliko mjesta u kampu. Rijetko je ko mogao sebi priuštiti to zadovoljstvo i u?i na ostrvo: dnevno kupanje je za posjetioce iznosilo 50 maraka.Još rje?e je neko otišao sa Ade nezadovoljan, što je bila naša najbolja reklama.Blagodati turizma su se brzo osje?ale, pa smo svake godine ulagali u ponudu i kadrove. S velikim elanom i entuzijazmom smo o?ekivali svaku sezonu. Naši stalni gosti molili su nas da zadržimo visoke cijene kako ne bi svako mogao da tu do?e. Oni su bolje od nas znali da je Ada jedno od rijetkih mjesta na ovoj planeti na kojem te napadne mir.Mi smo ih poslušali, ali su ih otjerali nerazumijevanje šire društvene zajednice za turizam, organizacioni problemi, rat, sankcije. Sada smo u velikom zaostatku, a uz to, ?ini mi se, i nesvjesni svojih realnih mogu?nosti. Pravim investitorima treba dati što bolje uslove zakupa, jer na Adi sada prakti?no nema ni?ega. Ukoliko se budu poštovali i strogi me?unarodni standardi o zaštiti prirode, onda ima nade da ?e Ada ponovo biti omiljena destinacija naturista.
Ali, ne?e to, nažalost, biti tako brzo“, uvjeren je doajen ulcinjskog turizma Alija Pešku.

Mustafa CANKA

Slovenci i Hrvati željeli da kupe Adu
Sredinom osamdesetih velike slovena?ke kompanije napravile su konzorcijum ?iji je cilj bio da kupi Adu. Angažovali su najpoznatije slovena?ke arhitekte i inženjere, napravili idejno rješenje, pa ?ak i izvo?a?ki projekat, prisje?a se Pešku. No, stapanje Hotelsko-turisti?kog preduze?a Ulcinjska rivijera, u ?ijem je sastavu poslovala Ada, sa Budvanskom rivijerom, osujetilo je realizaciju tog lijepog projekta. Na donjem dijelu ostrva trebalo je da budu turisti?ki kompleksi, a na ostalom dijelu Ade proizvodila bi se ekološka hrana.Zbog sli?nih razloga propao je i pokušaj hrvatskih kompanija, na ?elu sa Inom, da kupe Adu.I sada se, ?ini mi se, nastavlja sa tom praksom prema Ulcinju. Investitori se radije usmjeravaju prema Budvi.

Izvor / Monitor