Stav

To je Valdanos, dolina oraha, dolina koja bi mogla biti ukras ili barem okvir za neku predivnu bajku. To je uvala o kojoj su i naši pjesnici, koji su ovamo dolazili, spjevali ode“, zapisao je prije sto godina znameniti ?eški pisac i novinar, doktor pravnih i filozofskih nauka Jozef Jan Svatek.
Konstatuju?i da stabla maslina u Valdanosu sli?e onima u Palestini i da stoga ?itav ovaj predio ostavlja na ?ovjeka biblijski dojam, taj strastveni putnik u jednom dahu zaklju?uje: „Uvjeren sam da ne?e pro?i mnogo vremena da i dovde stigne željeznica iz Bara, da ?e biti podignuto pristanište u Ulcinju, izgra?ene ?uvene morske banje, kao i da ?e Valdanos postati cilj onih hodo?asnika koji se žele pokloniti veli?anstvenoj prirodi. Mada, tada to više ne?e biti ona ?arobna dolina u kojoj mi se ?inilo da svuda oko mene plešu rusalke i vile. Tada ?e to biti izletište, puno prljavog papira i drugog otpada, bojim se, ako ovamo stigne Evropa da ?e se lomiti mladi maslinovi izdanci. Ali, za sada je to još nevina priroda, netaknuta poslovi?no svuda prisutnim prstom napretka. Zato, požurite svi vi koji želite uživati u pejsažu koji je stotinama godina ostao onakav kakvog ga je majka Priroda stvorila na svoje vlastito zadovoljstvo.“
Moj dobri Jozefe, željeznica još nije stigla, nemamo ni pristaništa ni banja, a Valdanosu se ve? punih 30 godina ne mogu pokloniti hodo?asnici prirode. Samo odabrani, podobni i pogodni, koji u tome ne znaju uživati. Nije to više izletište, ve? zakatan?eni biser u kome, pod budnim okom Vlade Crne Gore, propadaju masline i maslinovi izdanci. Više ta jedinstvena uvala ne podsje?a na biblijski pejsaž: tamo bi se sada mogle snimati scene pakla za filmove. Mogu?e je da ?e, ako pro?e nekakvi tender, Valdanos postati omiljeno okupljalište bjelosvjetskih kockara.
Pitaš, prijatelju, kako na sve to reaguju Ulcinjani? Oni imaju navodno pametnija posla. Teško se živi, kriza je, kažu, (od kad pamtim za sebe tako zbore) ?ekaju goste, a i strah je loš saveznik. Ne može se, govore im oni koji tobože nešto znaju, protiv države. ?ak se ni njihova Skupština ne oglašava.
Tek nekoliko intelektualaca, koji svi mogu stati pod jednu trešnju, a ne ispod jedne masline, hrabro se zalažu za o?uvanje Valdanosa kakvog ti poznaješ. Najve?i dio naših takozvanih intelektualaca je ropski raspoložen i u takvo stanje uvodi i obi?an narod. Muk, sramota i stid prekrili su Valdanos.
Bio si u pravu, u?eni ?ehu, kada si ovaj grad, koji si tako strasno volio, jednom prilikom nazvao „dolinom suza“. Kazao bi da te obuzima tjeskoba kada se sjetiš njegove istorije a gledaš pustoš unaokolo, ruinirani i zamrli grad koji bi, takore?i preko no?i, mogao ponovo oživjeti, bar u nekim svojim djelovima.
No, odmah bi dodao da ?e to orlovsko i ?udnovato gnijezdo jednom biti prekrasan okvir doga?anjima novih vremena.
Hvala ti, Jozefu Jan Svateku: Ulcinj, a posebno Valdanos, koji si ti posjetio, volio i o kome si prekrasno pisao je najljepši upravo u tvojim djelima. Takav je i u našim srcima i u našem sje?anju. A to je jedini raj, na ovoj zemlji i u ovim, na sre?u, našim malim kratkim životima, iz kojeg ne možemo biti istjerani. Tu nema obezbje?enja, rampi, zakupnina po 15 centi, iluzija, prevara i podvala.
Ti si na istini, a i svima nama ?e uskoro biti oštar vid.
Do tada bi bar jedna ulica u ovom gradu mogla da nosi tvoje ime.

Autor je slobodni novinar

Mustafa Canka

Vijesti