Stav
Dobra kulturnog naslje?a imaju osnovni zna?aj za razvoj kulturnog turizma. Kako navodi Konrad (1982): “Želja za retrospekcijom, koja je prouzrokovana psihološkom potrebom za kontinuitetom ili traganjem za korijenima, dovodi do interesa za prošlost”. Dobra kulturnog naslje?a, kao što je milenijumski Stari grad Ulcinj, nije više samo reprezentacija prošlosti, nego predstavlja i mjesto susreta razli?itih kultura.
Kako se navodi u ?lanku UNESCO-a: “Svako od nas, svaki gra?anin svijeta ima svoj ‘dio’ u zajedni?kom naslje?u, ali njegovo pravo da ga ‘koristi’ radi doživljaja i edukacije mora biti komplementarno i neodvojivo od obaveze njegovog razumjevanja i o?uvanja”. “Danas smo suo?eni sa novim izazovom: u?initi raznolikost instrumentom dijaloga i razumijevanja”.
Sve je ve?a zainteresovanost istraživa?a iz oblasti turizma, kao i turista, za kulturne pejzaže. Prvi ekspertski sastanak o kulturnim pejzažima koji pripadaju svijetskoj baštini održan je u Francuskoj 1992. godine (La Petite Pierre), na kojem se raspravljalo o kategorijama kulturnih pejzaža i njihovoj izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti. Ove kategorije su uklju?ene u Operativno uputstvo, na 16. sjednici Komiteta za svjetsku baštinu, koja je održana iste godine.
Najvažnija me?unarodna organizacija koja se bavi zaštitom dobara kulturnog naslije?a je ICOMOS – Me?unarodni savjet spomenika i lokaliteta, a države koje su ?lanice ICOMOS-a imaju svoje nacionalne komitete. Organizacija je osnovana 1965. godine i ima ?lanice u 107 zemalja. ICOMOS je glavni savjetnik u domenu konzervacije i zaštite spomenika i lokaliteta UNESCO-a, a tako?e ima važnu ulogu pri nominaciji novih lokaliteta za Listu svjetske baštine.
Posljednjih godina UNESCO je prihvatio jedan inkluzivniji pristup nominaciji za Listu svjetske kulturne baštine, fokusiraju?i se sve više na istorijske i kulturne vrijednosti kulturnih dobara, pored onih estetskih. Sve ve?i zna?aj pridaje se reprezentacijama neopipljivih dobara starosjedila?kih zajednica.
Konvencija o svjetskoj baštini, ?iji je pravi naslov Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, izra?ena je od strane UNESCO-a 1972. godine, i ona definiše vrstu prirodnog i kulturnog dobra koje može da bude razmatrano za upisivanje u Listu svjetske baštine, kao i obaveze država ?lanica prema ovim dobrima. Predlog za upis na Listu svjetske baštine dolazi od zemlje ?lanice, i on uklju?uje detaljan plan upravljanja odnosno zaštite prirodnog ili kulturnog dobra. Komitet za svjetsku baštinu se sastaje jednom godišnje i tom prilikom ispituje ispunjenost uslova za nominaciju, na osnovu predloga ICOMOS-a i Svjetske konzervacione unije (IUCN).
Pojam izuzetne univerzalne vrijednosti kulturnog dobra tako?e se definiše: spomenik, grupa zgrada ili mjesto koje je nominovano za Listu svjetske baštine smatra?e se da imaju izuzetnu univerzalnu vrijednost (u smislu Konvencije) ako Komitet utvrdi da ispunjavaju jedan ili više od sljede?ih kriterijuma:

• 1. reprezentuju jedinstveno umjetni?ko dostignu?e, djelo kreativnog genija; ili
• 2. imaju izuzetno velik uticaj u odre?enom vremenskom intervalu u oblasti kulture u svijetu, na razvoj arhitekture, spomeni?ku umjetnost ili planiranje gradova i pejzaža; ili
• 3. predstavljaju jedinstveno ili barem izuzetno svjedo?enje o civilizaciji koja je nastala; ili
• 4. predstavljaju izuzetan primjer tipa zgrada ili arhitektonskih skupina koje ilustruju važan dio istorije; ili
• 5. predstavljaju izuzetan primjer tradicionalnih ljudskih naseobina koje reprezentuju kulturu i koje su izložene uticaju nepovratnih promjena; ili
• 6. mogu biti asocirani na doga?aje, ideje ili vjerovanja od izuzetnog univerzalnog zna?aja (po ovom kriterijumu se može na Listu uklju?iti samo pod izuzetnim okolnostima ili ako ispunjavaju i druge kriterijume).

Mišljenja smo da Stari grad Ulcinj zaslužuje posebnu pažnju po pitanju ispunjavanja jednog ili više od navedenih kriterijuma. Od 1992. godine i kulturni pejzaži su stavljeni na Listu svjetske kulturne baštine.
Države ?lanice Konvencije treba da prepoznaju svoju odgovornost za o?uvanje svjetske baštine na njihovoj teritoriji.
Jedan od važnih zadataka u o?uvanju izuzetnih kulturnih i prirodnih dobara je odsustvo plana za razvoj masovnog turizma na destinacijama na kojima su ova dobra, jer prisustvo velikog broja turista na ovim destinacijama može da stvori uslove za ubrzanu eroziju ovih dobara. Veoma je bitno i da lokalna zajednica bude upoznata sa zna?ajem prirodnog i kulturnog dobra sa Liste svjetske baštine. Uloga lokalne zajednice u procesu upravljanja kulturnim dobrima je nezaobilazna, i ?lanovi lokalne zajednice su ?esto najbolji volonteri i grupa za podršku cjelokupnim aktivnostima vezanim za kulturno dobro.

Autor je predava? na Univerzitetu Crne Gore
Piše: dr Maksut Dž. Hadžibrahimovi?
Vijesti

http://video.zoover.nl/media/play/2010/01/20100125130811_025.flv