Divljoj ljepoti se mnogi vraćaju

Irdiko i Loci Kovač: U Crnoj Gori je prelijepo gdje god se pogleda. Agron Krasnići: Odlučio sam da evociram uspomene iz djetinjstva i ponovo došao u Ulcinj. Irina Vujičić: Zašto menjati ono što je dobro.

Postoje mjesta kojima se često vraćamo, koja opiju, začaraju i na neki način se usele u nas, pa jedva čekamo da im se vratimo. Crnogorsko primorje privlači ljepotom, onom iskonskom koja je ostala netaknuta, kako domaće tako i inostrane goste. Ekipa Pobjede krenula je od Ulcinja. Upoznali smo i sreli različite ljude, od onih koji i dalje tragaju za mjestom iz snova do onih drugih koji su ga davno prepoznali i potrudili se da sebi obezbijede neki prostor za stanovanje, kako bi mogli da mu se vraćaju kad požele.

Ulcinjske plaže su nas dočekale posebnom bojom neba i vode. Veliki broj porodica došao je da odmori bez gužve i brige, a dobar dio i da ublaži zdravstvene probleme u čuvenom ulcinjskom pijesku. Vlada mišljenje da je ljekovit, kako za one koji pate od reume i kostobolje, tako i za nerotkinje.

Na plaži Evropa sreli smo Jagima Kulića sa Kosova. Ranije je sa porodicom ljetovao u Turskoj, Albaniji i u drugim zemljama. Kaže da su plaže ljepše nego one na kojima je ranije bio. U Ulcinj je došao po preporuci prijatelja i nije se pokajao. Cijene su, kaže, pristupačne, hrana u restoranima mogla bi biti bolja, ali se zaljubio u Ulcinj i doćiće ponovo.

Garo Halilović iz Podgorice, koji povremeno odlazi u inostranstvo da radi, kupio je stan u Ulcinju i kaže da minimum mjesec dana godišnje provede na ulcinjskim plažama.

– Kad mi se ukaže prilika dolazim ovdje i zimi. Volim da plivam i ronim, ali nije sve u tome. Na ovom mjestu zaboravim sve probleme potpuno se odmorim – priča Garo, koga smo zatekli kako zamišljeno gleda negdje na pučinu.

Irdiko i Loci Kovač došli su sa kćerkom iz Mađarske u Crnu Goru, jer praktikuju da svakog ljeta posjete neko mjesto ili zemlju gdje do tada nijesu bili. Prosvjetni rad ih pomalo umori preko godine, pa ljetnji raspust iskoriste da upoznaju nove ljude i nove gradove. O Crnoj Gori su informacije sakupili putem interneta i krenuli u avanturu. Bili su u Kotoru, Budvi, Perastu, a došli su i u Ulcinj. Kažu da su kolekcionari lijepih utisaka i fotografija, a u Crnoj Gori je prelijepo gdje god se pogleda. Istina, plaže su neuredne za njihov ukus. Naša hrana im se dopada, a kažu da su ljudi ljubazni. Iskoristiće priliku da posjete Durmitor, zatim nastavljaju prema Bosni. Ne smiju da obećaju da će se vratiti opet Crnoj Gori, jer je mnogo mjesta na svijetu u kojima nikada nijesu bili, a želja za otkrivanjem nepoznatog jača je od želje za odmorom.

Adam Zbinjek i njegov sin Vojtah fascinirani su ulcinjskim pijeskom. Došli su iz Češke. Prvi put su u Crnoj Gori i najvjerovatnije će opet doći iduće godine. Obišli su nekoliko primorskih gradova i zaustavili se u Ulcinju. Adam se bavi muzikom, pomalo pjeva, svira bubnjeve, nekoliko vrsta zvečki i udaraljki u grupi koja se bavi etno muzikom. Kaže da bi bilo prelijepo okupiti se i svirati na ovoj plaži kad mjesec izgrije, jer se zvucima čovjek stopi sa prirodom. Našli su svoj raj na zemlji i više nema razmišljanja gdje i kako otići na ljetovanje.

Plaža Kopakabana je zbilja raj

Zavirili smo i na plažu Kopakabana, za koju je neko smislio slogan – ljepša strana života. I nije bilo daleko od istine. Doduše, mogla bi biti malo urednija, ali sve ostalo liči na neku drgu dimenziju, na nešto što podsjeća na raj. Ovoj plaži je Fondacija za ekološku edukaciju FEE dodijelila plavu zastavicu. Ona označava da su ispunjeni brojni kriterijumi vezani za kvalitet vode za kupanje, čistoću na plaži, sigurnost posjetilaca i ostale usluge vezane za druge ekološke aktivnosti.

Agron Krasnići, porijeklom sa Kosova a dugo živi u Njemačkoj, ove godine odlučio je da evocira uspomene iz djetinjstva i ponovo dođe u Ulcinj. Kao dijete ljetovao je tu sa roditeljima svake godine. Nije se, kaže pokajao. Drago mu je što supruzi i sinu može da pokaže predivno mjesto, za koje će uvijek biti vezan, a još mu je milije što je Ulcinj isti utisak ostavio i na njih. Agron je fotograf pa planira da iduće godine donese svoju profesionalnu opremu i predstavi ljepote Crne Gore u inostranstvu. Ova porodica odmarala je na mnogim mjestima, upoznali su skoro sve primorske gradove u našoj zemlji, ali je odabir pao na Ulcinj, za mnoge godine koje tek dolaze.

Onela Ruber iz Francuske došla je da posjeti rodbinu u Podgorici i oni su joj otkrili Ulcinj. Kaže da je boravak u ovom mjestu nevjerovatan i da je ljepše nego bilo gdje do sada. Kako ima samo 14 godina, odluku o tome da li će opet doći ne može da donese sama, ali se nada da će joj se posrećiti.

U Ulcinju ćete često naići na male objekte napravljene od trske na kojima piše – masaža. Maserka Sanela Janković ovim poslom se bavi u Beogradu, a tokom ljeta dolazi u ovaj grad da zaradi nešto novca.

– Ustanem u osam ujutru i plivam do devet, to je moj ventil i vid odmora, a onda dan provedem radno. Nekad ima mnogo posla, da ne mogu sve da postignem, a nekad se desi da navrati svega nekoliko ljudi. Najčešće ovu vrstu usluga traže ljudi kojima je zdravlje narušeno, a jako je mali broj onih koji samo žele da se opuste masažom i da to dožive kao vid atrakcije. Ulcinjski pijesak, sunce i more, u kombinaciji sa masažom, daju dobre rezultate – kaže Sanela.

Putovanje smo nastavili prema Dobrim Vodama. Plaža Veliki pijesak bila je prepuna. Porodica Lukić svake godine ljetuje na crnogorskom primorju. To je način da se odmore, lijepo provedu i posjete mnogobrojnu rodbinu širom Crne Gore. Svi primorski gradovi su im podjednako lijepi, zato i vole da mijenjaju mjesto odmora svake godine, priča nam Zoran, otac Marka Lukića, reprezentativca Srbije u atletici kojega smo takođe zatekli na plaži.

Amela Adrović iz Luksemburga svake godine dolazi na primorje sa roditeljima. Njena majka kaže da nemaju namjeru da mijenjaju mjesto odmora još dugi niz godina, da je Veliki pijesak naljepša plaža u Crnoj Gori, a cijene i sve ostalo je prihvatljivo. Dobre Vode su mjesto koga se Amela tokom godine često sjeti i zbog njega se raduje ljetu.

– Naša ljetovanja vezana su za crnogorsko primorje, ranije smo ljetovali u Igalu ili Bijeloj. Prije tri godine otkrili smo Dobre Vode i odmah kupili kuću. Ovo mjesto nam potpuno odgovara, a kuća nam omogućava da ostajemo koliko želimo – priča Mirjana iz Valjeva, koju smo sa djecom zatekli na plaži.

Đorđe i Aleksandra vole more, kažu da svake godine upoznaju nove drugare i da se uvijek lijepo provedu.

Šušanj je za mnoge pravo otkriće

Stigli smo u Šušanj.

– U Crnoj Gori nije nas bilo duže, ali kako vidimo da se ništa nije promijenilo i da su bratski odnosi ostali. Cijene su prihvatljive, a usluga korektna – priča nam Duško Mandić iz Beograda.

Jovana Gojković i Admir Gogić iz Beograda nijesu zadovoljni čistoćom plaže i noćnim provodom. Diskoteke i kafići zatvaraju se prerano za njihov ukus, cijene su malo visoke, a ostalo je u redu.

Angelina Novikova iz Moskve odlučila je da ljeto provede u Crnoj Gori, prvenstveno zato što za stanovnike Rusije nijesu potrebne vize, cijene su povoljne, a na internetu je vidjela mjesa koja su joj privukla pažnju. Takođe, imala je lijepe preporuke od svojih prijatelja koji su ranijih godina posjetili naše primorje. Za sada je sve, kaže, onako kako je i očekivala, tako da će najvjerovatnije i narednih godina nastaviti da ljetuje kod nas.

Irina Vujičić iz Kragujevca svake godine sa djecom i suprugom dolazi u Šušanj. Ranije su imali običaj da odu u Grčku ali, nakon što su počeli da ljetuju u Crnoj Gori i obišli nekoliko gradova, otkrili su Šušanj.

– Zašto menjati ono što je dobro – rekla je Irina.

Kuću u Šušnju kupili su daleke 1975. godine i od tada nijesu mijenjali mjesto ljetovanaja. Mnoge lijepe uspomene i veliki broj prijatelja vežu ih za ovo mjesto, a ljepota koju pruža Crna Gora ne može se, kažu, naći nigdje drugo. Tako su nam pričali Dragan Živković i njegova majka iz Beograda. Usluga i ponuda je bogatija iz godine u godinu, plaže su sređenije, što privlači sve veći broj turista. Tokom godine nekoliko puta dođu u Šušanj i svaki put se lijepo odmore.

Sutomore je bilo prepuno stranih i domaćih turista. Od gostiju koji dođu na kraći ili duži odmor, do onih koji iskoriste jedan dan da se predaju morskim talasima i suncu.

Alena Prievoznikova iz Slovačke je sa najboljom prijateljicom došla prvi put u Crnu Goru. U posljednjem momentu odlučila da dođe na naše primorje. Ranije je išla u Italiju, Hrvatsku, Salvador, Jamajku, Izrael, Grčku, Španiju… Ni sama u trenutku nije mogla da se sjeti kuda je sve putovala. Njeno pravilo je da svake godine promijeni mjesto odmora. Priroda joj se dopala, ali joj se ne sviđaju gužve na plažama i putevima. Kaže da se ne posvećuje previše pažnje čistoći vode i plaža. Sutomore je preporučila jedna od turističkih organizacija kojima se obratila. Pokušava da se upozna sa našom istorijom, običajima i nacionalnom kuhinjom. Obavezno će nekoliko dana da odvoji za krstarenje Bokom Kotorskom i posjetu Albaniji.

Budžetu turista iz Šimanovaca ove godine je bila najdostupnija ponuda iz Crne Gore. Nebojša Gajica nam priča kako nije očekivao toliki broj turista i da je očekivao mnogo više cijene. Što se tiče izlazaka i cjelokupne ponude, kako hrane tako i smještaja, potpuno su zadovoljni i najvjerovatnije će se ponovo odlučiti za ljetovanje u Crnoj Gori. Ranije su išli u Hrvatsku.

Oni koji su uspjeli da pronađu svoj kutak neba i mora nemaju namjeru da ga mijenjaju. Neki još tragaju za svojim mirom, a sve se svodi na ukus o kojem je, neki kažu – suvišno, a neki – nepristojno raspravljati.

Religija i plaža ipak mogu zajedno

Bademu Brahu iz Prizrena sreli smo potpuno obučenu i pokrivene glave, iz vjerskih razloga. U Ulcinj dolazi od ranog djetinjstva i voli ovdašnje plaže. Posebno nas je zanimalo kako Badema usklađuje uživanje u čarima mora i religiju. Otkrila nam je da u Ulcinju postoji posebna plaža na kojoj se u dugačkim šorcevima ili specijalnim kupaćim kostimima kupaju žene koje su svoj život posvetile vjeri. Na tu plažu muškarci ne zalaze, a u islamu nije dozvoljeno ni da žene jedna drugoj vide obnaženo tijelo.

U šezdesetoj prvi put vidjela more

Zorica iz jednog sela kod Berana je u šezdesetoj godini prvi put vidjela more. Sve joj se sviđa, o cijenama i smještaju ne brine, jer su za to zaduženi sin i snaha. Na pitanje zašto je čekala toliko godina da dođe na more, Zorica odgovara da je sve bilo preče, kako je imala mnogo obaveza na selu, oko imanja, podizanja djece, a vremena su bila drugačija za žane sa sela. O moru se, kaže, nije ni mislilo, more je bilo za neke druge ljude. Sada tek shvata šta je propuštala i ubuduće će svake godine da nađe malo vremena za druženje sa unucima na plaži.
Jelena Veljović
Pobjeda
http://cdn9.fliqz.com/bca2a1bd98324f429cf68c31ef3b2269.flv