STAV
Piše: dr Maksut Dž. Hadžibrahimović
Turističko–kulturna ponuda, ne obuhvata samo ponudu namjenjenu turistima, već i domaćem stanovništvu koje, možda čak i prije ostalih, treba da se upozna sa svojim kulturnim potencijalima kako bi ih bolje razumjelo i više poštovalo. Tako, s jedne strane, dobijamo novi okvir za dinamičan kulturni život lokalnog stanovništva Ulcinja i okoline a, sa druge, atraktivnu turističko–kulturnu ponudu grada i sela, koja može da privuče turiste da bolje upoznaju njihove osobene kulturne potencijale.
Da bi lokalno stanovništvo Ulcinja i okoline bilo uključeno u demokratski proces donošenja ključnih odluka u oblasti kulturnog turizma grada, neophodni su participativni mehanizmi, koji omogućavaju lokalnoj javnosti da aktivno učestvuje u oblikovanju razvojnih strategija. Pošto kulturni turizam nije namijenjen samo turistima, već i domaćem stanovništvu Ulcinja i okoline, ono treba da doprinosi boljem aktiviranju turističko–kulturnih potencijala. Zato, pored političara koji u lokalnim organima uprave predstavljaju na izborima izraženu volju građana, u procesu planiranja razvoja kulturnog turizma (kao, uostalom, i drugih razvojnih strategija) i stanovništvo treba da ima ključnu ulogu.
Tek kada je ono uključeno u definisanje strateških ciljeva i prioriteta razvoja grada, i političari mogu biti sigurni da zastupaju stvarni interes građana. Pritom nije toliko važna vrsta mehanizma, već pitanje da li su oni institucionalizovani, eksplicitni, javni i trajni ili su uspostavljeni ad hoc, između nekoliko nosilaca funkcija vlasti i zainteresovanih strana, koji o svom usmenom dogovaranju nisu upoznali javnost. Uključivanje javnosti opštine Ulcinj u donošenje važnih odluka o razvojnim strategijama grada, pa tako i kulturnog turizma kao sastavnog djela svake strategije održivog razvoja zahtjeva i uključivanje stručne javnosti – one koja je za takve razvojne strategije zainteresovana profesionalno, a ne samo lično. Tu javnost čine stručnjaci u oblasti kulturnog nasleđa i savremene kulturne i umjetničke produkcije, vlasnici kulturnih dobara, menadžeri ustanova kulture i umjetnosti i, naravno, turistički radnici.
Kad svi oni budu podijelili odgovornost za donošenje razvojnih strategija, i pozitivni efekti razvoja biće ravnopravno raspoređeni na sve aktere razvojnog procesa.
Osnov svakog razvoja treba da budu jasno artikulisane politika i strategija održivog razvoja, koje odgovaraju na pitanja šta država želi da ostvari u oblasti kulturnog turizma i kako će to da učini. Pritom se pod održivim razvojem kulturnog turizma podrazumjeva dugoročno plansko i osmišljeno upravljanje, koje će obezbijediti da kulturni potencijali budu očuvani i prenijeti narednim generacijama na dalje upravljanje. Dakle, organi uprave treba da definišu dugoročne ciljeve i kratkoročne prioritete razvoja na osnovu kojih kulturni i turistički menadžment planira razvoj kulturnog turizma.
Drugi problem proizlazi iz činjenice da su intersektorsko povezivanje i međuministarska saradnja na nivou državne uprave tek u razvoju, zbog čega svi sektori rade za sebe, teško se sporazumjevaju i nemaju stalne i dobro koordinirane odnose. To je logična posljedica dosadašnjeg sektorski podvojenog razvoja. Ako se razvoj razumije kao zbir razvoja pojedinačnih oblasti – urbanizma, arhitekture, saobraćaja, trgovine, turizma, kulture, obrazovanja, onda , sasvim logično, dobijamo sektorski autizam.
Danas se, međutim, ističe da su ove oblasti neraskidivo povezani činioci ukupnog razvoja, utkani u jedinstven multidimenzionalni sistem. Zato je osnovno rješenje ovog problema uspostavljanje međusektorske saradnje i to na svim nivoima: i na nivou državne administracije, i na nivou lokalne administracije Opštine Ulcinj. Tek ovakvom saradnjom stvoriće se i osnovni preduslovi za koordinaciju urbanističke, kulturne, obrazovne, turističke, saobraćajne i svih drugih javnih politika. I član 10 Esenske deklaracije kaže da se povezivanjem različitih razvojnih dimenzija i novim vidovima saradnje i partnerstva mogu stvoriti sinergetični efekti u mnogim oblastima urbanog i regionalnog razvoja.
Jedan od uslova za razvoj regionalnih i lokalnih zajednica jeste razumijevanje potrebe za desektorizacijom, prihvatanje ideje da ne postoje posebni sektori kojima treba upravljati već da je život u gradu Ulcinju cjelovit – jedan i nedjeljiv. Za razvoj grada Ulcinja i okoline podjednako su značajni životna sredina i gradsko zelenilo, i ogranizacija gradskog saobraćaja, čistoća i urednost grada, javna bezbjednost, dobro organizovana poljoprivreda, ali i kulturni život i umjetničko stvaralaštvo.
Turistička privreda treba da finansira animaciju i revitalizaciju spomenika kulture, angažujući veliki broj eksperata i umjetnika, koji treba da ožive spomenike kulture, daju im novu upotrebnu vrijednost, u njima izvode umjetničke projekte za publiku, o njima pišu vodiče, snimaju promotivne filmove i informativne emisije. I nove informativne i komunikacijske tehnologije, takođe, nude lokalnim zajednicama mogućnost da postanu integralni dio tog svijeta. A sve to zajedno utiče da mladi, obrazovani stručnjaci s razvijenim kulturnim potrebama ostanu unutar Ulcinja i da, neposredno doprinoseći njegovom daljem razvoju, budu zadovoljni kvalitetom svog života.

Autor je predavač na Univerzitetu Crne Gore