Na fotografiji snimljenoj u nešto drugačijem, promijenjenom Pristanu, Ismet Karamanaga i Ibrahim – Bimo Bušati.
Čovjek sa šeširom je Bimo Bušati, za koga je jednom “neko” rekao da je zaista pravi gazda, i mora mu se priznati jer se tako i ponaša. Vlasnik je “Antigone” jednog od najekskluzivnijih restorana u Starom gradu.
Šešir mu zaista prelijepo stoji, i za informaciju čitaocima, i onima koji ga manje poznaju, ima veliku kolekciju raznih šešira. Dok je radio u opštini, svaki dan je imao šešir na glavi i često su ga zamijenjivali sa tatašnjim gradonačelnikom g. Skenderom Hodžom, koji je isto tako uvijek nosio šešir. Gospodin Bimo, pored svog neminovnog šešira ima i puno odjiela i kravata, tako da je uvijek elegantno i lijepo , obučen. Dok izlazi iz Starog grada, njegova markantna figura se još na kapiji može prepoznati.
Kažu da se ponaša kao gazda, i ja dijelim to mišljenje, jer on, koji ima tako veliki restoran, ne radi ništa fizički, kaže da samo razmišlja o poslu i o tome kako sve funkcioniše. Mora se priznati, da za razliku od drugih, koji posjeduju svoje restorane, i bave se ovakvom uslužnom djelatnošću, gospodin Bimo, uglavnom samo nadgleda sve što se dešava u restoranu i okolo njega. Rekao bih da se Bimo zaista i ponaša, kao pravi srednjovjekovni gazda.
Pored velikog broja radnika i personala koji radi u restoranu, g. din Bimo Bušati je u stalnom radnom odnosu, zaposlio i “Gatuza” jednog mirnog i tihog momka, koji je “djevojka za sve” u restoranu i van njega. Često ponavlja jednu moju rečenicu koju ja ponavljam bez ikakve ironije, zato što je to činjenica, da za gospodina Bimo Bušatija „radi restoran, a nikako da on radi u njemu i za njega.“
Uglavnom sjedi za svojim stolom, nosi šešir usklađen vremenu i odijelu i trudi se da svaki gost osjeti njegovu gostoljubivost i pažnju. U tome ima nesumnjivo mnogo uspjeha, jer on to radi sa puno šarma i prave urođene galatnosti. Ja sam skoro svako veče njegov gost, i kažem za široki auditorijum, i za one koji ne vjeruju, da gospodin Bimo Bušati, bez obzira na trenutno stanje u restoranu, ne mijenja raspoloženje i svoj odnos prema personalu ili bilo kome. Uvijek je miran i sa osmjehom, za svojim stolom, koji je i najbolji u restoranu, dakle, kao pravi gazda, što on zaista i jeste.
Čarobna atmosfera iznad Nuradinove ponte, podno zidina Starog grada, šum mora i talasa ispod terase “Anigone” su samo dio prelijepog ambijenta koji privlače i mlade i stare. Mnogi strani i domaći gosti koji posjećuju “Antigonu” i koji jednom osjete šarm i draž tog nestvarnog ambijenta, dok posmatraju zalazak Sunca na horizontu koje polako uranje u dubine mora, uvijek se ponovo rado vraćajaju …U tome, i za takav osjećaj, rekao bih, opuštenosti i duše i tijela, veliki doprinos svojim neponovljivim i rijetkim šarmom daje vlasnik restorana “Antigona” Bimo Bušati.

Ulcin, 2010 Ismet KARAMANAGA

IN MEMORIAM

Neočekivano u 61. g. života Bim Bušati se preselio u ahiret..za sve one ostale, prijatelje i goste Bimo nas je napustio, umro je. Svi se mi moramo miriti sa činjenicom, da ćemo jednom umrijeti, ali, ljudski je nadati sreći i prosperitetu za sebe i za svoju porodicu , i da ta sreća i taj život što duže traje…
Naravno, postoje stvari i događaji su van naše kontrole, i gdje smo mi nemoćni. Tako je i sa smrću. U ljudskoj prirodi je da se čovjek bori za bolji život i bolju egzistenciju sebe i svoju porodicu i naravno, normalno je i da se uživa u životu, i u ljepoti življenja i da se taj život provodi u miru i blagostanju.
Gospodin Bimo Bušati, je čini mi se u mnogim stvarima uspio. Uspio je da iz skoro ničega, na samom bedemu Starog grada iznad Nuradinove ponte, izgradi divan restoran i dom, i svojoj djeci obezbijedi mjesto za rad i stvaranje, a time i pristojan i lijep život. Kada je skoro sve završio, i kada je završio i popločavanje i kuće i svih terasa restorana, došla je iznenadna, i za sve nas bolna i tužna smrt. Neizmjerna bol i tuga, za užu porodicu, ali i za sve nas koji smo ga poznavali i sa kojima se družio….
Smrt je prirodni proces i neminovnost, koja nas stiže uvijek, ali je izuzetno bolna, kada je iznenadna i kada joj se najmanje nadamo. To se desilo i sa Bimom, kojega su samo dan ranije njegovi prijatelji i očekivali na Pristanu. Njegova markantna silueta se vidjela još na samom izlazu iz Starog grada. Na samom izlazu, još na samoj gradskoj kapiji se mogao zapažati čovjek sa šepirom, kako silazi..Svi su znali da je to Bimo..
Međutim, tog hladnog februarskog dana ga nije bilo… Vijest o njegovoj smrti se za čas proširila, no i pored toga mnogi nijesu vjerovali, ..Teško je bilo vjerovati da ga više neće biti..Svima nama, komšijama i prijateljima će puno nedostajati..Nedostajaće nam njegova pojava, njegov zvonak glas, osmjeh i nadasve veliki šarm i galantnost… Mnogi strani i domaći gosti, kojima je Bimo bio domaćin , pamtiće ga i sjećati se…«Antigona« će i dalje, tokom turističke sezone otvarati svoje kapije, i truditi se da i dalje bude vrhunski restoran, sa vrhunskim personalom i kvalitetom, ali bez Bima, biće to samo »plagijat« Bim Bušati je bio poseban i neponovljiv. Njega i njegovu pojavu neće niko nikada moći nadomjestiti zamijeniti. Njegov »Sto« na samoj ogradi restorana, sa pogledom na more i pučinu, ali i sa pogledom na ulaz će ostati prazan..bez njega će zaista i biti prazan, bez obzira dali će neko za njim sjedeti…
Meni će posebno nedostajati, jer sam skoro svako veče uživao u njegovom društvu. Zbog toga , pišem ove redove sa posebnim poštovanjem i pijetetom, prema ovom dragom i nezaboravnom čovjeku.. Svima nama će zaista puno nedostajati ,ovaj markantni čovjek, i mislim da dijelim mišljenje većine starograđana, a vjerujem, i većine građana Ulcinja i okoline…

Ismet Karamanaga Facebook