NA STAND BY-U
Ulcinj je ponovo u čekanju i na čekanju. Čeka se kredit za opštinu, čeka se turistička sezona, čekaju novi hoteli. Čekamo i most, to čudo koje će urnisati Port Milenu, čekamo rekonstrukciju četvrtine puta prema Sukobinu, čekamo nekakve kružne tokove, čekamo nešto bolje i ljepše, a sve ide tako mučno, teško, sporo, gotovo nikako. Sve to stvara utisak nemoći, jer smo kao grad i građani u pasivnoj poziciji, a zbog pogoršavanja ekonomske i socijalne situacije imamo rastuće nezadovoljstvo, beznađe i očaj. Sve su to negativna osjećanja koja je onda veoma lako usmjeriti protiv stvarnih ili izmišljenih protivnika. Dani, sedmice, mjeseci, čitave godine prolaze u tome, što znači da je široko rasprostranjena depresija, a da dnevno nastaju nova minska polja laži, manipulacija i podvala. A nama ne treba bijes i očaj, već osjećaj za realnost, vizija i mnogo, mnogo rada. Ne trebaju nam sukobi, nego osjećaj i vjera za zajednički i ostvarivi cilj. Čitavo društvo se mora mobilizirati na nekoliko lako dostupnih ciljeva, mora se postići takozvano “akciono jedinstvo”. Jer, uspješnost jedne politike, jedne zajednice, nekog projekta, mjeri se stepenom njihove integrirajuće i povezujuće moći. Šanse se same od sebe nameću, eto, na primjer, oko uspjeha predstojeće sezone. Ukazuje na to predsezona, ali, bojim se, da naša nespremnost i olako obećana brzina mogu da ugroze očekivani rezultat. Jer, ne samo što će ovog ljeta biti dosta gostiju iz regiona, već prije svega zbog turista koji se očekuju iz Srednje Evrope. U tim zemljama, Češka, Slovačka, Poljska, privredna situacija je relativno stabilna, a platežna moć zadovoljavajuća.

Dobre su najave i iz Rumunije, tako da optimizam nije bez osnova. Najvažnije je svakako da se ima dobar jun, kao i septembar. Ako nas vrijeme, kao prošle godine posluži, to će se, gotovo izvjesno, desiti. No, moramo znati da i ostale zemlje u regionu očekuju dobru sezonu i da se pojačanom propagandom, kvalitetnom ponudom i povoljnim cijenama bore za svakog gosta. A ovđe se već mnogo kasni sa pripremama za paklenih 50 dana u kojima će praktično svi grozničavo pokušati da što više zarade kako bi se bar malo udaljili iz nepodnošljive zone siromaštva u kojoj grca čitav grad i privreda. Kad čovjek vidi kakvom dinamikom teku infrastrukturni radovi, onda se sam po sebi nameće zaključak da je tu riječ ili o sabotaži, ili o lošim namjerama ili, najviše, o neznanju. Ne vidim da se neko od naših zvaničnika o tome izjašnjava. A morao bi, posebno zato što su i oni u čitavom proteklom periodu ubjeđivali građane da će se svi rokovi ispoštovati. Neko mora za ovo stanje da preuzme odgovornost. Jer, štetne posljedice će, manje-više, svi snositi, posebno oko mosta. Čitav taj prostor već sada nepodnošljivo smrdi. Što li će tek biti u sezoni? Vidi li to iko? Osjećaju li to naši zvaničnici? Zabrinjava li ih to? I oni radnici, Slovenci, će uskoro morati da rade sa maskama. Zbog svega ovoga, ništa nam drugo ne preostaje nego da gostoljubivošću, čistoćom, prihvatljivim cijenama i dobrom uslugom pokušamo da nadoknadimo ove ogromne minuse. Vjerujem da je konačno sada moment da razumijemo da je ovaj grad turistički napredovao samo onda kada je uvažavao svakog turistu, kada mu je pristupao na najljepši način. Ili, što svjedoči istorija, kada su njegovi stanovnici bili vrijedni, pravedni i iskreni. To se naročito odnosi na one koji obavljaju javne poslove.

Mustafa CANKA

TV TEUTA


LAJME NGA ULQINI