Za ovu legendu pisano je puno . Svako ko je čuo bilo koju priču vezanu za  »Žensku plažu »  davao je svoju verziju nastanka  ove jedinstvene priče o sumpornoj vodi i o njenom djelotvornom dejstvu . Naravno , priče su uvijek bile i ostale  aktuelne,  posebno kod onih dama, koje nijesu mogle da zatrudne i  koje su zadnju nadu tražili, a i danas u 21 vijeku traže, upravo u tim vodama, ..I ja sam kao dijete slušao priče o tome, i često smo kao djeca  i išli da do tih izvora. Pili smo vodu i prali oči, kako bi navodno od njenog dejstva bolje vidjeli. Dok  tamo dole među stijenama  nalazila se  skrivena plaža,  koju smo mi  nazivali i  »Najlon plaža«Naime žene su se na toj plaži uvijek kupale bez tekstila i muškarcima je bili zabranjeno da ulaze u nju.

           Kasnije, kada  sam počeo i sam istraživati,  otkrio sam na osnovu priča i raznih pisanih dokumenata da je  ova  prava verzija nastanka »fame » o ženskoj plaži,  i  o njenom izvoru sumporne vode, koji je vjekovima bila nada mnogim ženama nerotkinjama. ..I danas u 21 vijeku  se mnoge žene nerotkinje bave  istim ritualom, ritualom  koji se vjekovima ponavlja  na  »Ženskoj  plaži« u nadi da će  zatrudnijeti, bez obzira na obrazovanje, vjeru i naciju…

Prava priča je nastala u vrijeme Otomanske imperije, koja je na ovim prostorima donijela Islam i vladala više od  3oo godina. U vrijeme ekspanzije gusarstva,  koji su inače i  bili stimulisani od strane Otomanske imperije, kako bi ometali trgovinu sa Dubrovačkom i Venecijanskom Republikom. U to vrijeme  dešava se i naša priča. Na osnovu izvora Otomanske imperije radi se o mladom mornaru Ali Uručiju iz Ulcinja koji je kasnije  svojim podvizima na moru u gusarenju,  stekao slavu i veliko bogatstvo. On je postao veoma poznat, i priče o njemu sam i ja slušao od mojeg oca Hasana Karamanage, koji je je sam kao mlad mornar  plovio na brodovima jedrenjacima  sa po tri katarke,  po vodama po kojima je i Ali Uruči mnogo ranije plovio. Posebno je pričao o jednoj pećini  zvanoj Onurfe blizu Valone na jugu Albanije, gdje je Ali Uruči krio svog prijatelja Haždi- beg  Aliju i kojeg nije htio da preda Porti. Porti se bio zamjerio zbog osamostaljivanja i neposlušnosti. Zbog toga je  velika vojska Sultana krenula  i uspjela  da ga uhvati,  i kasnije pogubi  na tvrđavi u Skadru. Međutim  u narodu  je ostala pjesma koja je veličala vjernost Ali Uručija prema prijatelju, kojeg nije htio izdati.  Kažu da je na jugu Albanije blizu Valone  pećina Onurfe  bila crvena od krvi, a i danas kada prođete brodom blizu tih voda, voda ima tamniju boju..Kažu da je Ali Uruči ostao sinonim vjernosti  prema prijatelju i zato ga je narod i opjevao..Njegov glas, kaže pjesma  je odjekivao pećinom, kada je Haždi Begu poručio da ne brine, jer ga on neće izdati..  Nakon njegovog pogubljenja, narod ga je opjevao i ovjekovječio slavom u pjesmi u kojoj pjeva i veliča njegovu hrabrost i vjernost prema prijatelju..    Ali Uruči, je  ostao  sinonim  junaštva  među drevnim zidinama Starog grada Ulcinja…Njegovi daleki  preci i danas žive u Ulcinju…

Ali fokus mog interesovanja  jeste događaj,  koji govori o  velikoj ljubavi Ali Uručija prema svojoj ženi Sultaneti. Ovaj događaj,  i ova ljubav su  mnogo godina kasnije prešli  u legendu o kojoj se i danas priča i govori,  jer upravo je ta legenda  stvorila famu o »Ženskoj plaži«.

Priča o velikoj ljubavi Ali Uručija prema savojoj ženi Sultaneti je kasnije prerasla od  legende  i u realnost jer i   danas golica maštu mnogih, posebno onih pravih ljubavi. Ritual koji se i danas odigrava na tom famoznom mjestu među stoletnim stablima u  blizini hotela«Albatros« je istovjetan i nepromijenjen još iz vremena Ali Uručija. Legenda o neustrašivom gusaru je danas dio našeg folklora, ali i  događaj i ritual koji se i danas vrlo često odigrava na mjestu gdje se nalazi taj čuveni izvor na  »Ženskoj plaži«. Mnoge nerotkinje i danas u 21 vijeku izvode taj ritual u nadi da će im  se ipak sreća osmjehnuti i da će zatrudnijeti. Ubijeđenje i vjera u tu mogućnost daje nadu, koja ponekad postaje i realnost. Uostalom sunčanje i kupanje u toj ljekovitoj vodi ne može naškoditi, dok sugestija da vam može pomoći podgrejava vašu nadu, da će se čudo ipak dogoditi. A čuda se ponekad i dešavaju, upravo onako kao u priči o Aliji i Sultaneti.

             Gusar Alija je,  kažu obožavao svoju ženu Sultanetu. Uvijek kada se vraćao sa mora obasipao   je   Sultanetu poklonima,  moleći Boga da mu podari nasljednika. Ali žena nije mogla da rodi , i  hrabri gusar Alija je morao da je ostavi, kako bi oženio neku drugu sa kojom bi imao naslednika.  Tako su ga i bliski prijatelji savjetovali, ali pomisao da će  Sultaneta pripasti nekom drugom dovodila ga je do ludila i zato je odlučio da je ubije. Ta činjenica je rastužila čitavu familiju, posebno njegovu majku koja je mnogo volela svoju snahu. Njegova majka je na sve načine pokušavala da je spasi , jer je znala da Alija će morati ispuniti obećanje da će je ubiti,  kada se vrati . I tako,  jedne noći u snu joj dođe glas koji joj dade savjet šta da uradi .

Prema legendi svekrva je jednog jutra izvela sa zidina Starog grada svoju snahu Sultanetu i odvela je do izvora sumporne vode u Borovoj šumi. Potom ju je natjerala da uđe u vodi prije izlaska Sunca , gdje je tri puta morala da se okrene oko jednog kamena. Tako je taj ritual ponovila tri  sedmice, onako kako ju je glas koji je te noći u snu čula   savjetovao. Nakon toga je Sultaneta morala,  da na toj stijeni ostavi dio odjeće svoga Alije i isto tako morala je da jede i malo bijelog luka. I danas se sličan ritual do u tančina istovjetno izvodi. Nakon toga je Sultaneta  je zatrudnijela  i slavnom gusaru Aliji podarila nasljednika. Kada se Alija vratio sa mora i saznao radosnu vijest, kažu da se toliko obradovao da je čitav grad slavio danima. Bila je to gozba kakva  se nije   pamtila.

                   I danas u 21 vijeku se često ujutro rano mogu se  vidjeti mlade žene koje u društvu starijih dama silaze do izvorišta sumporne vode na »Ženskoj plaži« i izvode isti ritual. Starija dama koja vodi mlađu koja ne može da ima poroda , mora imati dobru ruku, kaže naš narod, dok mlada mora vjerovati da će se ipak čudo dogoditi. Dešavalo se, da su  se mnoge žene nakon kupanja  u tim vodama, i  nakon izvođenja  tog rituala drugačije osjećalae. Neke su i zatrudnijele. U svakom slučaju, one koje medicina prepoznaje kao nerotkinje dolaze na »Žensku plažu« i traže lijek u tim ljekovitim vodama. Mnoge su i postale sretne majke. Dali se čudo dogodilo upravo na »Ženskoj plaži« teško je reći, ali dešavalo se da žene zatrudne upravo nakon izvođenja tog rituala, i  naravno sugestije da će se to  ipak dogoditi.

U svakom slučaju, vrijedi pokušati i vjerovati u Legendu o gusaru  Aliji i Sultaneti,  i o  njihovoj velikoj ljubavi. U vrijeme zlatnog vremena našeg turizma,  do devedesetih godina prošlog vijeka, sumporna voda  na »Ženskoj plaži« među stoletnim borovima  u blizini hotela«Albatros« bila je zacrtana na svim turističkim prospektima. Bila je magnet i atrakcija za strance, ali i za one koji su  u njena čudotvorna dejstva i vjerovala. Žene i danas masovno posjećuju »Žensku plažu« i ona je od jutarnji sati pa do zalaska Sunca uvijek puna žena koje se sunčaju u tišini i miru, dok poneka kreće prema kamenu izvodeći ritual i nadajući se čudu i materinstvu.  Žene koje nikad ne gube nadu , traže je i tu,  jer  nada uvijek ona postoji.

 

UlcinJ, 2006                                                                             Ismet KARAMANAGA