,,Pijesak se kod nas uvijek uzimao kao građevinski materjal, ali nipošto ne u tolikoj mjeri kao danas, niti je to bio biznis”, kaže za Monitor poznati nevladin aktivista, predsjednik Društva prijatelja i poštovalaca ulcinjskog Starog grada Kaljaja Ismet Karamanaga. I zaista: Ulcinjani bi iznajmili traktor ili bi prikolicom otišli do Velike plaže i dovezli pijesak koji su koristili za pravljenje betona ili maltera za građevinske radove na svojoj kući. Nikada ne bi uzimali pijesak sa dina, uzvišenja od pijeska, koja štite zaleđe plaže i uljepšavaju pejzaž. Znali su, takođe, cijeniti vrijednost pijeska ne samo kao nužne sirovine za građevinarstvo, već prije svega za turizam. Jer, osim što pruža idealne uslove za odmor na plaži, u njemu ima čak 21 mineral, od kojih su mnogi veoma ljekoviti za ljude, što Ulcinj svrstava u izuzetno pogodno mjesto za razvoj zdravstvenog turizma. No, u posljednjih petnaestak godina popustile su sve kočnice. U zaleđu Velike plaže postoje čitavi krateri koje su eksploatacijom pijeska godinama stvarali privilegovani pojedinci. Činjenica da je taj prostor proglašen još 1968. godine spomenikom prirode, nikoga nije previše obavezivala. Čak ni Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom, koje već pune dvije decenije brine o čitavoj crnogorskoj obali i sa čak 13 odsto najljepšeg i najprofitnijeg dijela ulcinjske teritorije. Sljedeći slučaj ukazuje na štetočinski odnos državnih organa prema prirodi. Uprava za vode je, naime, početkom 2007. godine bila raspisala tender za čišćenje kanala Port Milena, najveće ulcinjske ,,ekološke bombe”, a troškovi izvođača radova, jedne podgoričke firme, trebalo je da budu prebijeni eksploatacijom pijeska iz Bojane. Rezultat je porazan: Port Milena je u nikada gorem stanju, a tokom 2008. i 2009. godine, odnosno u vrijeme građevinskog buma, izvođač radova Eko integra, prema tvrdnjama suvlasnika kompanije Đuriša iz Ulcinja Milorada Đurišića, imao je dnevni prihod od preko deset hiljada eura samo od prodaje pijeska u Ulcinju! ,,Svakog dana su prodavali 500 do 600 kubika po cijeni od 25 eura za kubik, što znači da su imali prihod od 12,5 do 15 hiljada eura”, ocjenjuje on. Na stotine velikih kamiona odnosilo je istovremeno pijesak iz Ulcinja duž čitavog Primorja, a to se dešavalo i tokom ove zime, kada je pijesak ogromnim kamionima uziman na Adi. Za jednu turu kamiondžiji treba platiti oko 500 eura. Stanje na terenu pokazuje da je pjeskovita plaža na Adi sve manja, odnosno da to rajsko ostrvo nestaje. Jer, zbog gradnje hidroelektrana na rijeci Drim, glavnoj pritoci Bojane, kao i pretjeranoj eksploataciji pijeska na toj rijeci u susjednoj Albaniji, u proteklih nekoliko godina sve manje rječnih nanosa, odnosno sedimenata, dolazi do ulcinjskog primorja. Istovremeno more ,,struže” Adu, pa je za samo trideset godina širina plaže na tom ostrvu smanjena za čak 70 metara. Jedna od naljepših plaža na Crnogorskom primorju, duga 3,8 kilometara, ubrzano nestaje, a ta se zaraza već prenijela na Veliku plažu, ali konkretne reakcije nadležnih još nema. ,,To mora da radi država jer je to njezin veliki resurs. To ne mogu raditi privatnici koji na kratki period zakupe dio obale. Oni za to nemaju ni interesa, ni novca. Valjda je nesporno da je turizam njen veliki potencijal i valjda niko razuman ne misli da je moguć turizam bez plaža”, kaže ekspert Sava Petković. Profesor Univerziteta u Podgorici Janko Janković, inače rođeni Ulcinjanin, kaže da je praktično začepljen desni rukavac Bojane, što čini realnim scenario da Ada postane poluostrvo. ,,Tome je doprinjela eksploatacija pijeska na ušću. Mnoge firme, umjesto na račvanju, pijesak su uzimale na ušću, što je jednostavnije”, ističe on i dodaje da je ljudska nebriga glavni krivac za tužno stanje na ovom području. Slično je mišljenje najpoznatijeg ulcinjskog ekologa, čelnika organizacije Zeleni korak Dželala Hodžića. On za Monitor kaže da se nekontrolisanom eksploatacijom pijeska u cjelosti zaobilazi propisana procedura o uticaju na okolinu, kao i poštovanje evropskih direktiva o vodama, staništima i pticama, dok se istovremeno javnost potpuno isključuje od bilo kakvog uticaja na ovakve odluke. ,,Opravdano je pretpostaviti da će štetne posljedice snositi građani”, navodi on. Prema saznanjima Monitoring grupe Ulcinj (MOGUL), trenutno ne postoji nijedan ugovor o eksploataciji pijeska na teritoriji ove opštine. Jer, oni koji su ranije vadili pijesak nijesu pristupili rekultivaciji terena kao ugovorenoj obavezi. Čak je, kako navode, ranija lokalna samouprava izdala saglasnost bez ikakvih uslova i bez mišljenja sekretarijata za uređenje prostora. U studiji Regionalni park delte Bojane, koju su izradili njemački stručnjaci, konstatuje se da je delta Bojane najvažnija prirodna močvara na istočnom Mediteranu koja se odlikuje neobično raznolikim kompleksom jedinstvenih i ugroženih prirodnih i kulturnih pejsaža, staništa i vrsta. „Ne zaštiti li se taj prostor. bio bi ozbiljno ugrožen ustavni status Crne Gore i njezina međunarodna reputacija kao turističke zemlje i ekološke države”, navodi se u tom dokumentu.

Igre na pijesku

Ismet Karamanaga podsjeća da je prije nekoliko godina iz Ulcinja, na inicijativu jednog visokog Vladinog zvaničnika, odnošen pijesak do Budve kako bi se tamo mogao organizovati turnir u fudbalu na pijesku. „Nije se tada ni smjelo pomisliti da je možda i ljepše i ekonomičnije da se taj turnir organizuje u Ulcinju”, kaže on. On napominje da ga ne bi začudilo da se sada razmišlja i o tome da se nekom modernijom tehnologijom i dio Velike plaže „prebaci” neđe drugo!?

Mustafa CANKA
Izvor: Monitor