Mitrić: DIK prekršio Zakon i Ustav, DUA-i vratiti mandat

October 20, 2012   | news

Bivši predsjednik Ustavnog suda Blagota Mitrić kazao je, u analizi za Portal Analitika, da je odluka Državne izborne komisije da odbije prigovor Demokratske unije Albanaca protivna Zakonu o izboru odbornika i poslanika, Zakonu o manjinskim pravima i slobodama, kao i opšteprihvaćenom pravilu međunarodnog prava „afirmativne akcije“, a time i članu 9 Ustava Crne Gore. Mitrić je u svojoj analizi istakao da DIK pravi elementarnu pravnu grešku gdje „donosilac akta po zahtjevu stranke postavlja izmišljenu pravnu tezu, pa na takvu izmišljenu pravnu tezu donosi neistinit pravni stav“.

Analizu profesora Mitrića, dostavljenu Portalu Analitika, prenosimo integralno:

 

Rješenje DIK je protivno Zakonu o izboru odbornika i poslanika, odnosno članu 94 stav 2 tačka 1 citiranog zakona, zatim Zakonu o manjinskim pravima i slobodama, kao i opšteprihvaćenom pravilu međunarodnog prava „afirmativne akcije“, a time i članu 9 Ustava Crne Gore, koji između ostalog, propisuje da opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kad odnose drukčije regulišu od domaćeg zakonodavstva.

DIK svojim rješenjem na samom početku pravi elementarnu pravnu grešku koja se u međunarodnoj pravnoj teoriji zove u slobodnom prevodu “lažnom”, ili “bez pravničkog znanja”, a na crnogorskom jeziku značila bi “petparačka” pravna greška. Naime, to je pravna situacija kada donosilac akta, u ovom slučaju DIK, po zahtjevu stranke, u ovom slučaju DUA, postavlja izmišljenu pravnu tezu, pa na takvu izmišljenu pravnu tezu donosi neistinit pravni stav.

Poznato je da je u prirodi pravnih pravila i pravnih normi da teže logičkom izražavanju, pa za nastanak pravnih normi logika ima svoju nezamjenjivu ulogu, jer upotreba logike u stvaranju i tumačenju prava rezultat je veze između misli, jezika i logike i na bazi ovih postulata pomoću logičkog tumačenje se iz pravne norme izvodi ono što jezikom izričito nije rečeno. Iz ovoga proizilazi da je logičko tumačenje djelatnost u kojoj se primjenom zakona logike na značenja dobijena jezičkim tumačenjem utvrđuje značenje pravne norme i iznalazi ono značenje pravne norme koje se ne može dobiti jezičkim i drugim tumačenjem.

Nadalje, pomoću sistematskog tumačenja utvrđuje se značenje pravne norme pomoću sistema prava, odnosno pomoću njene veze sa ostalim normama iz drugih opštih pravnih akata i njene smisaone povezanosti sa drugim normama iz ovoga i drugih opštih akata, pa korišćenjem ove smisaone povezanosti norme u pravnom sistemu određuje se značenje konkretne pravne norme. Pomoću istorijskog tumačenja značenje pravne norme se utvrđuje pomoću društvenih okolnosti u kojima je ova norma nastala.

Istorijsko tumačenje utvrđuje razloge donošenja norme, dakle u koje spada ispitivanje svih društvenih okolnosti koje su prethodile i uticale na donošenje ovakve pravne norme, a iz ciljnog tumačenja proizilazi da cilj u pravnoj normi stalno postoji pomoću kojeg treba izazvati posljedicu da proizvede određeno pravo, jer bez ciljnosti u pravu pravo ostaje forma bez sadržine. Ciljno tumačenje je tumačenje kojim se utvrđuje pravo značenje pravne norme pomoću njenog cilja. Ciljno tumačenje znači otkrivanje ciljeva norme, odnosno interesa u društvu. Utvrđivanjem cilja norme, odnosno interesa u društvu ostvaruje se jedno značenje pravne norme koje obezbjeđuje ostvarenje njenog cilja, odnosno određenog društvenog interesa.

O ovim ključnim naučnim premisama nema ni jedne jedine riječi u rješenju DIK, kao što nema ni jedne jedine riječi o krucijalnim argumentima iz prigovora, a koji se odnose na nepobitne činjenice da Ustav Crne Gore inkorporira sve značajne međunarodno-pravne standarde o zaštiti manjinskih prava, posebno na političkom, ekonomskom, vjerskom, kulturnom, socijalnom i obrazovnom planu. Nadalje, Zakon o manjinskim pravima i slobodama razrađuje čitav broj individualnih i kolektivnih prava za manjinske narode, a na prvom mjestu ovaj zakon propisuje različite mjere afirmativne akcije, posebno u političkom životu, u koje spadaju izbori, kako bi se manjinama omogućila jednakost uslova i šansi u cilju njihove integracije bez asimilacije u našu državu. Pincip afirmativne akcije, koji se u međunarodnom pravu tretira kao opšteprihvaćeno pravilo međunarodnog prava za manjinske narode u svim demokratskim državama, pa i u Crnoj Gori, predviđaju institut koji se naziva afirmativna akcija – preferencijalni tretman – pozitivna diskriminacija, koja obezbjeđuje faktičku jednakopravnost manjine sa većinom.

Mjere afirmativne akcije se odnose na pripadnike manjina, na domicilno stanovništvo koje se od većine razlikuje po nekim objektivnim kriterijumima, kao što su jezik, vjera, porijeklo, kultura, nacionalna pripadnost, a brojčano je u ogromnoj manjini. Zbog toga se njima priznaju dodatna prava iz različitih oblasti, a posebno u izbornim odnosima, koje tretira član 94 Zakona o izboru odbornika i poslanika, odnosno njegov stav 2 tačka 1, koji se po logičkom, sistematskom, istorjiskom i ciljnom tumačenju mora dovesti u vezu sa članom 93 i članom 94 stav 1 ovog zakona. Ovo iz razloga što u izbornom sistemu Crne Gore postoji opšti pravni režim, koji je regulisan članom 94 stav 1, i koja je utvrdila cenzus od 3% od ukupnog broja važećih glasova, a u okviru ovog pravnog režima napravljen je izuzetak od opšteg pravila u članu 94 stav 2 tačka 1 kojim je albanskim partijama, na bazi opšteprihvaćenih pravila međunarodnog prava „afirmativne akcije“ odredila cenzus od 0,7%, a u okviru ovoga izuzetka utvrdila je jedan “podizuzetak” kojim je za hrvatsku populaciju odredila cenzus od 0,35%. Pravno tehničkom analizom naprijed navedenih sredstava tumačenja i ovih zakonskih rješenja lako se dolazi do zaključka da je rješenje DIK protivno i domačem Zakonu o izboru odbornika i poslanika i opšteprihvaćenom pravilu međunarodnog prava afirmativne akcije.

Rješenjem DIK je izvršeno grubo miješanje “jabuka i krušaka”, jer zakon doslovno kaže da se cenzus od 0,7% odnosi na pravo raspodjele mandata u odnosu na ukupni broj glasova, a nigdje ne piše ukupni broj glasova onih koji su prešli 0,7% . Tako da po privremenim rezultatima DIK-e ispada da je odredba člana 94 stav 2 tačka 1 proizvoljno tumačena, pa bi smo ovo mogli nazvati proizvoljno tumačenje zakonskih normi.

Zašto? Zato što je Zakonom uređeno pitanje raspodjele mandata i cenzusi koje izborne liste moraju osvojiti da bi učestvovale u raspodjeli mandata, a zakon jasno odvaja opšti izborni cenzus od 3% iz člana 94 stav 1 od cenzusa za manjinske narode od 0,7% iz člana 94 stav 2 tačka 1, iz čega se nedvosmisleno može zaključiti da manjinske liste stiču pravo na raspodjelu mandata iako nijedna od njih ne osvoji opšti cenzus od 3%, pod uslovom da pojedinačno manjiske liste dobiju najmanje 0,7% važećih glasova pri čemu stiču pravo na raspodjelu mandata kao jedna zbirna lista sa ukupno dobijenim važećim glasovima, a ovakvo zakonsko riješenje za manjinske liste direktno proizilazi iz opšteprihvaćenog pravila međunarodnog prava koje se zove „afirmativna akcija“ preferencijalni tretman – pozitivna diskriminacija*. Nažalost, rješenjem DIK, ne da nije poštovano ovo opšteprihvaćeno pravilo međunarodnog prava, naprijed navedeno, nego je izvršena klasična diskriminacija na štetu Demokratske Unije Albanaca na taj način što je povrijeđen ustavniprincip autentične zastupljenosti i međunarodni princip afirmativne akcije, zaključio je profesor Mitrić u svojoj analizi.

Analitika – Informativni Portal

1