Ulcinjska Solana je opet na prodaju

November 8, 2012   | news

Solana je opet na prodaju. U toku je treća javna licitacija. Cijena je 230 miliona eura, tek dva miliona manje nego na ranijoj licitaciji. Na prvoj je vlasnik tog preduzeća tražio od potencijalnih kupaca 257,8 miliona eura. Ali, kupaca niđe. To, međutim, ne zabrinjava stečajnog upravnika Solane Milorada Ikovića, koji je nedavno izjavio da će se ,,Solana prodavati sve dok se ne proda”.

Svakako su ekonomske nevolje naćerale trenutnog većinskog vlasnika, tajkuna Veselina Barovića, da stavi na prodaju preduzeće u čijem se sastavu nalazi površina od preko 15 miliona kvadratnih metara u samom zaleđu ulcinjske Velike plaže. Barović kontroliše Solanu od 2003. godine, čiji je kontrolni paket akcija kupio na berzi obveznicama stare devizne štednje za manje od milion eura.

Nedugo poslije toga, u to preduzeće je na zahtjev Barovićevog Eurofonda uveden stečaj zbog duga od 13 hiljada eura. U međuvremenu, Solana je dnevno propadala, radnici otpuštani, berbe bile sve lošije, pa je i dug narastao na tri miliona eura. Od te sume, 1,7 miliona eura duguje se Crnogorskoj komercijalnoj banci i Prvoj banci, 300 hiljada za struju Elektroprivredi Crne Gore, a milion eura potražuju dobavljači. Preostalih sedamdesetak radnika čeka 11 mjesečnih zarada. Za doprinose i zdravstveno osiguranje moraju se sami snalaziti.

Zastarjela mehanizacija i loša atmosfera, koja truje odnose u kolektivu i guši Solanu godinama, uslovili su lošu berbu, iako su vremenske prilike za proizvodnju soli bile optimalne. Ni najstariji Ulcinjani ne pamte tako dugu sušu, koja je uz povoljan vjetar idealna za kristalizaciju soli na bazenima Solane. U najboljim godinama rada tog preduzeća, to bi bio garant da će se prikupiti bar 40 hiljada tona soli. Ove godine, prema zvaničnim podacima, prikupljeno je tek nešto više od deset hiljada tona. Iako se radi o soli najboljeg kvaliteta, koja je izuzetno korisna za ljudski organizam, polovina od prikupljene količine otići će na posipanje crnogorskih drumova. Prema našim saznanjima, poslovodstvo Solane i Crnagoraputa potpisali su ugovor o prodaji šest hiljada tona soli tokom predstojeće jeseni i zime, od čega će Solana prihodovati oko 250 hiljada eura. Dobra je ovih dana i potražnja za kuhinjskom solju.

Ali, sve je to veoma malo da bi se izmirili dugovi Solane i finansijski problemi većinskog vlasnika, pa je logično njegovo nastojanje da ponovo pokuša da stavi na tender to preduzeće. ,,Ako bi potencijalni kupac htio da proizvodi samo so, onda bi njemu trebalo barem sto godina da povrati uloženi novac”, kaže funkcioner Demokratskog fronta Radojica Živković. I zaista, nakon što je crnogorski parlament u julu ove godine, glasovima opozicije, Socijaldemokratske partije i Bošnjačke stranke, donio odluku o poništenju rješenja iz Prostornog plana, kojim je to područje na volšeban način postalo gradsko-građevinsko, malo je izgleda da će neka moćna kompanija za toliki novac kupiti Solanu. Ako se još zna da je većina tog područja močvarna, a da se za gradnju turističkih kapaciteta može kupiti ili zakupiti prostor na samoj obali mora na Velikoj plaži, da se prenamjeni prostora protivi i lokalna samouprava, onda su šanse da uspije i najnoviji pokušaj prodaje Solane samo teoretske. Možda se to desi tek ako jednom cijena bude bar četiri puta manja nego što je na sadašnjoj licitaciji ili se dogodi čudo pa Ustavni sud Crne Gore, po tužbi Eurofonda, poništi odluku Skupštine.

Prema mišljenju poslanika koalicije Forca za jedinstvo Genci Nimanbegua, nakon odluke crnogorskog parlamenta konačno je otvorena prilika da Solana krene u pravi održivi razvoj. Kako pokazuju primjeri iz okruženja, to nije teško, ukoliko se stvarno želi. Tako je, na primjer, solana Nin, u susjednoj Hrvatskoj, uredila Muzej soli, koji oduševljava posjetioce. Njima se na poseban način prezentira bogata flora i fauna lagune u kojoj se ta solana nalazi. Osim proizvodnje soli za domaćinstvo i industrijske namjene poput klasičnih solana, u Ninu su u potpunosti okrenuti povezivanju turizma i soli, pa proizvode i mirisne soli, kupke, razne suvenire vezane uz so, a napravili su zanimljivu priču o postanku solane koja u Ninu datira još od antičkih vremena. „Zbog svoje vrijednosti, so je bila uzrok mnogih ratova. U novije vrijeme, so je, na svu sreću, razlog putovanja, lijepih uspomena, gastrootkrića i posebnog doživljaja”, ističu u ninskoj fabrici slanih kristala. Onna je, inače, prostorno gotovo 30 puta manja od ulcinjske. Samo ove godine u Ninu je ubrano tri hiljade tona soli, od čega čak oko 12 tona tzv. cvijeta soli, koji je dokaz ekološke i tradicionalne proizvodnje. Obogaćen mineralima, te s brojnim zdravstvenim učincima, cvijet soli vrlo je cijenjen i dostiže cijenu nekoliko desetina puta veću od obične soli.

Kako na ulcinjskoj Solani ima preko 240 vrsta ptica, ornitolozi smatraju da je ona raj za njihovo posmatranje, odnosno za elegantno zgrtanje para od turista koji su, u prosjeku, veoma bogati. U svakom slučaju, šanse za revitalizaciju jedine crnogorske solane same se od sebe nameću. Pitanje je samo imaju li volje, spremnosti i vremena da ih iskoriste oni kojima je, u vrtlogu perverzne crnogorske tranzicije, zapalo preduzeće osnovano davne 1934. godine.
Mustafa CANKA
Monitor

1