Nimanbegu: Mi nijesmo imali „preletača“ u našu stranku
Forca: Nijesmo imali „preletača“
Slučaj u Nikšiću je pokazao slabosti izbornog sistema Crne Gore, riječi su Gencija Nimanbegua, poslanika i potpredsjednika Force
Mi nijesmo imali „preletača“ u našu stranku, kaže Genci Nimanbegu za Pobjedu.
Ulcinjski slučaj iz 2007.
Ipak, 2007. godine imamo slučaj kada se jedna izborna lista (DsuCG i PDP) sa kojom smo činili vlast u SO Ulcinj podijelila i kada su odbornici PDP-a bez jasnih razloga i uz četiri funkcije za tri odbornika preletjeli u krilo DUA i DPS-SDP koalicije. Broj funkcija koji su ti odbornici dobili, a bio je u čistoj nesrazmjeri sa njihovim brojem u Skupštini, jasan je i neoboriv dokaz da se tu radilo o političkoj korupciji.
Ipak, „slučaj Đurović“ po njemu obesmišljava izborni proces u Crnoj Gori.
– Sada je veoma teško da se dođe do kompromisa kojim bi se konstituisala vlast u Nikšiću, i građani će sve manje vjerovati u izborni proces tj. sve manje će davati važnosti institutu glasanja i glasačkog prava. „Slučaj Đurović“ je evidentno pokazao slabosti koje ima izborni sistem u Crnoj Gori, a to je da je prerano i to po zahtjevu i OEBS, Evropske komisije i javnosti, dijela NVO sektora u Izbornom zakonu definisano da odbornici a i poslanici po redosljedu na izbornoj listi dobijaju mandat.
U Mađarskoj zabranjeno!
Govoreći o praksi iz okruženja Nimanbegu kaže da je u Mađarskoj, na primjer, zabranjeno da se tokom jednog izbornog ciklusa mijenja partijski dres tj. ako ste jednom izabrali jednu skupštinsku većinu, ako bi jedan dio promijenilo stranu što bi rezultiralo novom skupštinskom većinom onda se raspisuju novi izbori.
Na pitanje da li bi se raspisivanjem vanrednih izbora riješilo pitanje „preletača“ on kaže:
– Naše zakonodavstvo daje slobodan mandat odbornicima i poslanicima te je raspisivanje vanrednih izbora stvar političkog dogovora partija.
Što se tiče pitanja da li je prelaz iz jedne partije u drugu politička korupcija poslanik u parlamentu Crne Gore i potpredsjednik Force kaže:
– Ne postoji jasan odgovor na to pitanje. Svakako kada se to dešava bez jasnih argumenata i nedosljedno sa izbornim programima, političkim izjavama, i programima onda je evidentno da je razlog u neprincipijelnoj političkoj trgovini, odnosno koruptivnoj radnji.
Kako dokazati korupciju?
Inače, izuzetno je teško dokazati političku korupciju, kaže on, ali ako se radi o naglom mijenjanju imovinskog stanja odbornika u vremenskom periodu koji slijedi poslije „prelijetanja“ koji ne odgovara primanjima onda je lako dokaziva. Ako je pak politička korupcija uslovljena nečim drugim onda je gotovo nemoguće dokazati.
A što se tiče predloga nekih naših sagovornika da se ubuduće glasa o imenima i prezimenima, a ne o strankama, Nimanbegu kaže da bi to bio veliki korak naprijed i mandati bi bili vezani za ličnosti odbornika ili poslanika, kaže on na kraju.
