Istraživanja na srednjevjekovnom gradu Svaču, koji se nalazi na oko 20 kilometara sjeveroistočno od Ulcinja, između Šaskog jezera na jugu i plodne ravnice na sjeveru, trajala su 70 dana. Rađena su na području Podgrađa usredsređeno na tri dijela, krajnjem istočnom dijelu Podgrađa, zapadnom dijelu koji se nalazi zapadno od ulice koja vodi prema Gornjem gradu i sjeverni dio koji je podignut na stijeni. Tokom istraživanja otkriveno je više arhitektonskih objekata kao i velika količina pokretnih arheoloških nalaza koji se datuju od VI do XII vijeka. Istraživanja su dokazala da je Svač bio veoma značajna lokacija u periodu od VI do XIII vijeka i ukazuju na veoma bogat arheološki sloj ranog srednjeg vijeka, sa izuzetnom arhitekturom i pokretnim nalazima.  Na čelu tima koji je realizovao prošlogodišnju kampanju bio je arheolog Mladen Zagarčanin.

– Najznačajniji nalaz ovogodišnje kampanje je ostatak manastira iz perioda od 9.do 11. vijeka (napravljen na ostacima neke građevine iz 6. vijeka), koji je uništen u mongolskom napadu 1242. a možda i prije. Ruševine nekada impozantne kapije- zvonika (ili kule), sa svečanim ulazom, svjedoče o, do sada nepoznatom, manastirskom kompleksu koji se nalazio u zapadnom dijelu Podgrađa  – kaže Zagarčanin.

Prema preliminarnim nalazima ta građevina je imala preko 15 metara visine. Sada je očuvana i do visine od dva metara. Prostirala se prema jugozapadnom dijelu Pograđa, a od zidova konaka i ostalih prostorija očuvalo se veoma malo, jer je materijal upotrijebljen za izgradnju objekata nakon nasilnog stradanja – kaže Zagarčanin.

Najveće iznenađenje za arheologe na Svaču bili su dokazi o postojanju „novog“ naselja koje se formira na velikoj površini sa istočne i zapadne strane.

– Ovo stanište je svakako do sada bilo potpuno neopaženo, i pravo je čudo što dosada niko nije obratio pažnju na arhitekturu ovih objekata. Naime, radi se o kompleksu utvrđenja i zgrada koje su nikle negdje nakon 13 vijeka, a koje svjedoče o nekoj za sada nepoznatoj populaciji, koja ima svjstvenu graditeljsku koncepciju, drugačiju od one zatečene u Podgrađu ili one koja je do kasnog srednjeg vijeka postojala (i još postoji) u Gornjem gradu i prema jezeru – kaže Zagarčanin.

Zidovi su rađeni od velikih gromada odlomljenog kamenja. Spajani su izuzetno znalački. Utvrđeno je nekoliko destina kućišta, manji trgovi koji se obrazuju oko crkvi, terasasti platoi ograđeni velikim uredno poređanim stijenama, čitav defanzivni sistem koji je branio grad sa istoka, pa onda još jedan koji je naselje branio sa zapada, veliki palisadni zid…

– Na prostoru Crne Gore nije evidentirano ništa slično, makar u istraženim cjelinama. Da li su ovo naseljenici nakon mongolskog napada ili se radi o poznijem staništu, teško je reći. U svakom slučaju, iako kućišta imaju ruralan izgled kao i sam tip zgrada rađenih bez upotrebe maltera, radi se o izuzetno organizovanoj etničkoj grupi koja dolazi u napuštene djelove grada ali koristi svoj mudus vivere. Isključujemo mogućnost da ovo pripada praistorijskoj epohi, a zato postoji sijaset dokaza. Nije nemoguće da je način „helenističkog graditeljstva“ uticao na graditeljski koncept, ali svakako je da ove kuće nastaju u srednjem vijeku – zaključio je Zagarčanin.

Nastavak

Ove godine arheološka istraživanja biće nastavljena na lokalitetima koji su tretirani istraživanjima u 2012. a dali su očekivane rezultate: Crvenoj stijeni, sjevernoj nekropoli antičke Duklje i srednjevjekovnom gradu Svaču.

– Posebna pažnja biće posvećena izradi konzervatorskih projekata i primjeni konzervatorskih mjera na svim lokalitetima sa arhitektonskim ostacima, posebno na Svaču na kome imamo na desetine ostataka objekata koji nijesu konzervatorski tretirani. U cilju bolje valorizacije ovog izuzetno značajnog kulturnog dobra, planirane su i druge aktivnosti poput međunarodne ljetnje škole arheologije, konzervacije i arhitekture, izrada studije izvodljivosti sa biznis planom, priprema aplikacije za IPA fondove i slično – kaže Lidija Ljesar.

Prvi put, ove godine biće arheološki istraživan i lokalitet Đuteza. Na tom mejstu  postoje ostaci fortifikacije iz IV – II vijeka prije nove ere i ranovizantijskom fazom, što je veoma važan aspekt u razumjevanju Dukljanske episkopije do početka VII vijeka. I na području opštine Danilovgrad registrovan je veliki broj tumula, naročito na prostoru sela Frutak. Očekuje se da će istraživanja praistorijskih tumula u 2013. godini, dati za rezultat pokretne arheološke nalaze praistorije od eneolita do dolaska Rimljana.

Na tragu Kosari

U sklopu projekta „Putevi kontinuiteta“ arheolozi su se prošle godine našli na ostacima Manastira Prečista Krajinska, koji se nalazi na oko 35 kilometara od Virpazara, u Ostrosu, na krajnjem jugozapadnom dijelu Skadarskog jezera, Tokom kampanje koja je trajala 30 dana istraživana je neposrednoj okolini manastirskog kompleksa, na južnoj strani, gdje se pretpostavljalo da se nalazi monaško groblje. Tim arheologa na čijem je čelu bila Vilma Kovačević  pokušavao je otkriti temelja Crkve Svete Marije iz 11. vijeka i legendarni Kosarin grob. Pronađeni su osteološi ostaci, čije datovanje će biti utvrđeno nakon sprovedenih antropoloških analiza.

Iskustva i potencijali

Uvažavajući činjenicu da je prva godina svih većih višegodišnjih projekata presudna za njegovu održivost u budućnosti i pokazatelje da su u većem dijelu Projekta dobijeni očekivani rezultati, u sektoru za kulturnu baštinu Ministarstva kulture ne skrivaju zadovoljstvo.

– Saradnja Ministarstva kulture i Narodnog muzeja Crne Gore sa drugim institucijama, opštinama i vasnicma posjeda na kojima se nalaze arheološki lokaliteti bila je jako dobra. Analizirajući i sumirajući sveukupno tok realizacije pojedinačnih istraživanja, prošlogodišnja iskustva će biti usmjeravajuća i svakako od pomoći da u narednoj godini uspješnije valorizujujemo potencijale, ali i blagovremeno prepoznamo prijetnje i rizike u inplementaciji Projekta –  kaže pomoćnica ministra kulture za kulturnu baštinu Lidija Ljesar.

Detaljni izvještaji i konzervatorski tretman

U sektoru za kulturnu baštinu Ministarstva kulture Crne Gore naglašavaju da će veliku pažnju kompletiranju dokumentacije sa detaljnim izvještajima i konzervatorskom tretmanu arheoloških lokaliteta i arheoloških nalaza tokom i nakon zavšenih terenskih radova.

-Na to nas obavezuju stručni principi i normativni standardi jer smo, nerijetko, bili svjedoci da su nakon završetka arheoloških istraživanja, lokaliteti napuštani nedovoljno stručno zaštićeni, arheološki materijal deponovan bez sprovođenja svih drugih radnji u cilju njihove zaštite, a dokumentacija nikada kompletirana – istakle je Lidija Ljesar.

Izvor: POBJEDA