Pavle Pepđonović: U Ulcinju je naša nacionalnost bila košarka!

Dugo već KK Ulcinj nije pod njegovim rukovodstvom, ali Pavle kao što smo to već i navikli, sa ogromnim poštovanjem govori o ljudima u klubu. Veliki sportmen, džentlmen, kako na terenu tako i van njega, uprkos velikim obavezama stiže da isprati rezultate “svog” kluba. Trenutno zbog porodičnih i privatnih angažmana ne uspjeva i da lično prisustvuje mečevima, ali svakako da to nije razlog da se i dalje ne raduje svakom uspjehu kluba iz najjužnijeg crnogorskog grada.

Bivši igrač Ulcinja, Ive Borovice, Zete i barskog Tina tajma, koji je vrlo rano završio profesionalnu karijeru, u intervjuu za portal reprezentacija.me govori o situaciji u crnogorskoj košarci, reprezentaciji, sportistima iz Ulcinja, kao i o budućim planovima vezanim za košarku. Vrata košarci nikada nije zatvorio, ali ništa ne obećava. Pavle, odnedavnoi u ulozi oca, sada je fokusiran prije svega na porodicu i privatni biznis, u kojem je i više nego uspješan. Uostalom, kao i u svemu čega se dohvatio.

Nije tajna da Ulcinjani sa ogromnim poštovanjem i lijepim riječima govore o njemu i da se mnogi sa nostalgijom prisjećaju perioda kada su živjeli za košarkaški vikend i bodrili svoj klub.

“Ta atmosfera je bila nešto što do tada Ulcinj nije vidio. Živjelo se za sport, publika je bila šesti igrač. Sjećam se da velika Budućnost nikada nije tako spremna dolazila i psihički pripremljena kao za mečeve u našem gradu. Niste mogli vidjeti prazno mjesto, stolicu. Osnovna škola “Maršal Tito”, onda i nova dvorana, bilo je pakleno. Navijači su odlazili na gostovanja, bili smo kao jedno“- rekao nam je bivši navijač ulcinjskih “Dilbera”, navijačke grupe koja više i ne postoji.

Njegov osvrt na crnogorsku košarku, domaću ligu, kao i superiornorst KK Budućnost koji godinama nema ravnopravnu konkurenciju u Crnoj Gori.

Koliko uspjevate da pratite crnogorsku košarku i crnogorsku prvu Erste ligu?

– Redovno pratim dešavanja u crnogorskoj kosarci, poslednjih godina uglavnom putem raznih medija i iz kontakata sa sportskim prijateljima iz vremana dok sam vodio KK Ulcinj. Takođe stignem da ispratim rezultate i dešavanja u
Erste ligi.

Vjerujete li da u skorijem periodu Crna Gora može dobiti još jedan ili dva kluba koja mogu parirati KK Budućnost i samim tim našu ligu učiniti zanimljivijom i kvalitetnijom?

– Iskreno mislim da u skorijem vremenu nije realno očekivati da neko od naših klubova može “ugroziti” dominaciju i superiornost Budućnosti na domaćoj sceni. Lično smatram da za tako nešto nisu “krivci” ljudi iz košarke
i ljudi koji vode klubove u CG. To je problem sa kojim se suočava košarka u kompletnom regionu (ex-Jugoslavije). Imamo primjer u svim republikama bivše Jugoslavije da nijedan klub koji se takmiči u nacionalnoj ligi, ne može adekvatno parirati članu ABA lige kada se sretnu u završnici nacionalnog prvenstva. Jedino rješenje da kod nas i u regionu ojačaju i napreduju “mali” klubovi jeste regionalna B – liga, po preslikanom modelu kakav je bio u bivšoj Jugoslaviji. Takva jedna dobro organizovana liga bi stvorila ambijent za afirmaciju još većeg broja domaćih igrača i ono bez čega se danas ne može, a to su finansijska sredstva. Taj model lige bi sigurno bio izazov i za sponzore. U tim konstalacijama snaga tek možemo očekivati da neko ozbiljnije pomrsi račune Budućnosti.

Kako zadržati mlade talentovane igrače, koliko je to teško u ovom trenutku?

-U današnjim uslovima je prosto nemoguće zadržati mladog igrača ako se za njega interesuje neko iz inostranstva. Novca je sve manje, a razvoj i opstanak kvalitetnog sporta u današnjem vremenu bez finansijskih sredstava je osuđen na stagniranje i propast.

Pratite li KK Ulcinj, koliko ste zadovoljni rezultatima u ovoj sezoni?

–Svakako da pratim KK Ulcinj, to je moj klub. U posljednjem periodu nemam vremena da lično prisustvujem utakmicama i bodrim svoj klub zbog velikih porodičnih i poslovnih obaveza, ali redovno pratim rezultate i dešavanja u
ulcinjskoj košarci. Što se tiče rezultata, mislim da je Ulcinj dobro startovao, čak bolje nego što se očekivalo. Tada je izgledalo da je plasman u Superligu realan, međutim par utakmica je nesrećno izgubljeno, što je direktno
odlučilo o plasmanu u Superligu. Sada je ipak najvažnije da je KK Ulcinj izborio opstanak u Erste ligi. Sigurno da uvjek može više i bolje, ali takođe smo svjedoci današnje globalne krize. Hoću da kazem da poštujem to što ljudi koji trenutno vode KK Ulcinj uspjevaju da ga održe i takmiče se u elitnom rangu.

Ulcinjani Vas znaju kao uspješnog biznismena, velikog džentlmena i bivšeg sportskog direktora KK Ulcinj. I nije tajna da se mnogi potajno nadaju da niste rekli svoje poslednje klubu i da Vas jednoga dana opet mogu vidjeti kraj terena u ulozi koja Vam savršeno pristoji. Koliko je ta opcija realna?

-Trenutno nije realno da se ponovo angažujem u radu KK Ulcinj. Razlog su prije svega porodične obaveze, a tik uz njih i poslovne obaveze u firmi. Volim košarku, ona je u mom krvotoku od malih nogu, i mnogo mi nedostaje, ali takvi
su životni putevi. Vidjećemo u budućnosti, ništa ne obećavam.

Možete li izdvojiti situaciju za vrijeme Vašeg angažmana u klubu koje se i danas rado i sa osmjehom prisjetite?

– Svakako da je u tih sedam godina, koliko sam proveo na čelu košarkaškog kluba, bilo jako puno lijepih i velikih trenutaka. Izdvojio bih organizaciju prvog F4 Kupa CG nakon obnove državnosti, izgradnju i puštanje u funkciju
sportske dvorane u našem gradu, koju je KK Ulcinj uz pomoć prijatelja izgradio od temelja do krova. To su dvije velike stvari i događaji kojih se često sjetim.

Da li Vam nekad nedostaju navijači, vatrena atmosfera za vrijeme svakog meča, derbiji protiv velikog favorita Budućnosti i rovovska borba do poslednje sekunde utakmice, putovanja sa klubom, druženje sa igračima… Kako sada kada je proslo toliko godina gledate na sve te momente?

– Sve mi nedostaje, to je jedan period u mom životu koji nikom ne bih dao da ga ukrade. Imali smo sistem, ideje i što je najvažnije, da bi ste istrajali, imali smo veliku ljubav. Navijači su posebna priča, o njima bih mogao jako
puno reći. Bogastvo, energija, podrška kad je najteže i jedinstvo svih vjera i nacija su bili navijači KK Ulcinj. Tu ne bih izdvajao Dilbere od ostalih prijatelja kluba. Svi smo bili jedno – jedna boja i jedan tim. Jednom riječju naša nacionalnost je bila košarka. Bilo je velikih i neizvjesnih utakmica, to su trenuci kada se u Ulcinju tražila karta više i kada je Ulcinj zbog atmosfere koja je vladala na utakmicama bio poređen sa Zadrom i
njihovim Jazinama. To je svakako imponovalo. Gradili smo dobre i sportske odnose na svim poljima, od naše kuće kosarke (KSCG), pa širom CG i regiona.

Da li ste kao bivši sportista ponosni kada vidite da ulcinjski sportisti grade uspješne karijere u Evropi? Izdvojio bih primjere Vladimira Mihailovića, Anđela Rudovića, Rezarta Cungua, Nikole Prodanovića, ulcinjskih karatista… Sa Vladimirom ste imali priliku i da sarađujete. Uspjevate li i pored ogromnih obaveza u poslu kojim se bavite da ispratite nekoga od njih?

– Sve koje ste spomenuli sigurno da zavređuju veliko poštovanje i respekt, riječ je o mladim ljudima koji su postigli značajne rezultate u dosadašnjem dijelu karijere i smatram da niko od njih nije ni blizu svog limita, hoću da kazem da će sigurno pružiti još mnogo više. Ulcinj je ponosan na njih, sportisti su najbolji promoteri i ambasadori. Što je veoma bitno odlični su ljudi. Mihailovica dobro poznajem, predodređen je bio da uspije i isključivo svojom zaslugom. Veliki profesionalac,veoma vrijedan i što je veoma bitno ponavljam, odličan je čovjek. Ima još sportskih talenata u Ulcinju samo trebamo stvarati i graditi uslove i ambijent.

Vjerujete li da crnogorska košarkaska reprezentacija konačno može okupiti sve zvijezde i da imena poput Nikole Vučevica, Nikole Mirotića i Nikole Pekovića garantuju uspjeh u narednom ciklusu na koji ćemo malo pričekati?

– Veoma je bitno da nam košarkaške reprezentacije redovno učestvuju na Evropskim i Svjetskim prvenstvima. Mislim da to nije prepotentno, s obzirom na veličinu naše zemlje, jer na današnji dan Crna Gora svakako posjeduje taj kvalitet i
potencijal u igračkom i stručnom kadru. Drugo je pitanje da li će se naše želje poklopiti da u sastavu imamo sve raspoložive snage i igrače koje ste nabrojali. Crnogorskoj košarci je danas neophodna pomoć i podrška igrača koji igraju u
NBA ligi. Iskreno se nadam se da će se okupiti, jer u tom slučaju sigurno da možemo mnogo.

Odnedavno u novoj životnoj ulozi oca. Koliko prija nova uloga i životni zadatak koji obavljate podjednako uspješno kao i na svim poljima?

-Ponosan sam na svoju porodicu, sigurno da se postaje zrelija osoba od dana kada postanete roditelj, mnogo toga se mijenja u pozitivnom smislu. To je nešto posebno, Oliver je promjenio puno toga. Na kraju bih Vam se zahvalio što ste me se sjetili i ukazali mi prostor za razgovor. Srdačno i sportski pozdravljam Vas i sve Vaše čitaoce.

Izvor: (autor Ognjen Vujadinović, preuzeto sa reprezentacija.me)

Kosarka.me