Hadzi Halil Skurova dzamija Ulcinja

U ulcinjskom Starom gradu – Hadzi Halil Skurova dzamija
Još od vremena antike na prostorima Ulcinja, živjeli su i stvarali mnogi znani i neznani umjetnici, oplemenjujući ih svojim djelima, I ostavljajući budućim generacijama veličanstvena djela bogate kulturne baštine. Ostaci ove kulture mogu se vidjeti i danas među drevnim zidinama ulcinjskog Starog grada, ali i na drugim mjestima. Van gradskih zidina. Pisana istorija, još od Plinija Starijeg govori o burnoj prošlosti ovoga grada, starog više od 2500 godina. Poseban utisak ostavljaju arheološki ostaci dijelova “ Ilirskih zidina”, ali i drugih objekata koje ni zub vremena ni prohujali vijekovi nije moglo uništiti. Spomenici koji su se uglavnom do danas sačuvali potiču iz perioda Otomanske imperije, koja je i najduže trajala na ovim prostorima.

Turci, koji su donijeli islam, donijeli su i drugi stil u arhitekturi. Počinje izgradnja mnogih džamija, hamama, gradskih česmi, ali i utvrđivanje gradskih zidina, koje su ostale sačuvane do danas. Naravno, mnogi objekti se obnavljaju i preuređuju, a sve to doprinosi nastanku orijentalne arhitekture jedinstvene na ovom dijelu Evrope. Većina ovih objekata se nalazi među drevnim zidinama Starog grada, i nijemi su spomenik burne prošlosti grada koji je kroz istoriju često mijenjao gospodare, ali se kao “feniks” ponovo uzdizao i opstajao. Spomenika ima i van zidina Starog grada, iako su vrijeme i ljudska nebriga učinili da mnogi nestanu. Posebno bolno je nestanak stare trgovačke čaršije, kao i mnoge česme koje su bile ukras grada. Uklanjanja I nestanak džamija su posebna priča. One su rušene planski i sistematski. Komunistički režim I ljudi koji koji su bili personifikacija tog režima, a koji nijesu ni voleli ovaj grad, a još manje poznavali istoriju I kulturu, dali su svoj veliki “ doprinos” da se one uklone I nestanu. Srušene su i uklonjene tri velelepne džamija «Meterizi», « džamija Mornara » I džamija «Meraja».

Među najpoznatijim spomenicima, koji su doživjeli takvu tragičnu sudbinu, treba izdvojiti džamiju, drevnu bogomolju koja se nalazi unutar zidina Starog grada. Ona je više od 300 godina bila mjesto okupljanja vjernika islamske vjeroispovjesti među drevnim zidinama Starog grada . Mi smo kao djeca u društvu naših roditelja osjećali strahopoštovanje pred njenom monumentalnošću, kad god smo praznicima ulazili u noj. Čak smo se I manje igrali u njenoj blizini, iako smo zbog skučenog prostora I bili primorani da se igramo tu na “Trgu Robova” I u njenoj blizini.
Riječ je o Hadži Halil Skurovoj džamiji u kojoj su klanjali i učili Kur’an mnogi žitelji ovog grada. Sa njenog nekada visokog minareta mogao se daleko čuti glas mujezina, sve do tog kobnog momenta kada je voljom moćnika komunističkog režima pretvorena u magacin, a samo par godina nakon toga1975. godine u dio muzejskog kompleksa. Kao da Stari grad nije muzej sam po sebi. Teško je bilo prihvatiti takve odluke posebno kada su o o tome odlučivali upravo ljudi koji su rođeni među drevne zidine Starog grada. Ali to prepuštam sudu vremena I njihovoj savjesti.

Osvajanjem Ulcinja 1571 godine, Turci su dolaskom na ove prostore bili jako iznenađeni vidjevši džamiju «Mornara» na samoj obali. Džamiju su izgradili “Mauri “ još u 14. vijeku i ona je bila i ostala spona i izazov daljem širenju islama na ovom tlu. Uvidjevši da je nova vjera,vjera mira i tolerancije, narod ju je veoma brzo i bez prinude prihvatio. To je umnogome ubrzalo izggradnju mnogih objekata, dok se neki preuređuju i adaptiraju u novom duhu, ali se ne ruše kao što to su činili mnogi osvajači prije, a i kasnije. Podsjećanja radi džamije “Meraja” 1968 I posebno najljepše I najstarije džamije «Mornara» 1931. godine. Na samom obali.
Crkva-džamija u Starom gradu, kako je mnogi nazivaju, ili Hadži Halil Skurova džamija, sagrađena je 1510. godine kao renesansna crkva. Dolaskom Turaka ona se adaptira u džamiju dodavanjem minareta 1693. godine. Tako će ona i služiti kao mjesto okupljanja vjernika više od 300 godina. Albanci,kao autohton narod na ovim prostorima više od 2500 godina, prihvataju islam kao vjeru mira, tolerancije i suživota među narodima i konfesijama adaptirajući se novim uslovima. U tom istorijskom kontekstu, autohtono stanovništvo prelaskom u islam staru bogomolju prilagođava novim potrebama. Dakle, nastavlja se obraćanje Bogu u istoj bogomolji, i od istih ljudi, sada već, u skladu sa novo-prihvaćenom vjerom. Islamski neimari ostavljaju natpise na latinskom jeziku, dekorativnu plastiku, kapitele i reljefe. Džamija je jedinstven arhitektonski objekat na najvišem dijelu Starog grada i zajedno sa kulom Balšića čini najprepoznatljiviji dio ovog grada. Hadži H. Skurova ili «Carska» džamija, kako je naziva E. Čelebija, samo upotpunjuje ambijent grada koga s pravom nazivaju biserom ovog dijela Jadrana i Mediterana. Evropljani, još iz vremena Arnolda. von Harfija, njemačkog putopisca, 1497.godine, neprekidno su dolazili na oveprostore diveći se ljepotama grada i opisujući gostoprimstvo naroda ovog kraja. Mnogo kasnije, razvojem masovnog , turizma iz zemlje i inostranstva grad je postao prepoznatljiv kao simbol suživota, i jedinstven po svojoj orijentalnoj arhitekturi, džamijama, hamamima, turbetima; spoj Orijenta i Zapada na jednom malom prostoru.

Danas džamija služi kao dio muzejskog kompleksa u kome su smješteni predmeti i eksponati naše kulturne baštine. Nije dovoljno posjećena čak ni za vrijeme turističke sezone. Dijelim mišljenje da se džamija mora vratiti pravom i jedinom zakonitom nasljedniku – Islamskoj zajednici Ulcinja, na osnovu zakona o restituciji. Pretvaranje sakralnog objekta u magacin i muzej bila je greška koja se može i mora ispraviti. Vraćanje džamije Islamskoj zajednici bio bi potez koji bi civilizovani svijet izuzetno dobro prihvatio i pozdravio. Bio bi to krupan korak ka našim razmišljanjima o UNESCO-u, svjetskom kulturnom nasljeđu. Muzej time ne bi ništa izgubio,naprotiv, bio bi bogatiji i atraktivniji, a i turistička ponuda grada bila bi bogatija, kompletnija i primamljivija. Bio bi to, van svake sumnje, bliži put ka integrisanoj Evropi. Islamska zajednica je integralni dio našeg društva, a u samoj regiji muslimani čine preko 80% ukupne populacije.Ona poštuje pravne norme i zakone našeg društva i traži da oni budu primijenjeni i na sve subjekte podjednako. Islamska zajednica traži da joj se džamija vrati kao i ostala imovina koja joj pripada.Islamska vjerska zajednica Ulcinja njeguje fundamentalne vrijednosti islama u duhu tolerancije i suživota među narodima različitih konfesija. Ona će i dalje baštiniti te vrijednosti i principe izvornog islama.

Ulcinj, 2008 Ismet KARAMANAGA