Call us free with Skype

+382 69 731 443 (Viber)

I  mi  Albanci  kao  domicilan i autokton narod  na ovim prostorima, imamo  svoje legende.  Uostalom  i svi drugi narodi na ovim prostorima  čije su sudbine  međusobno  vjekovima bile vezane imaju svoje legende. Mnoge od tih legendi često imaju  i zajedničke korijene  upravo i zbog tog zajedničkog suživota. Te legende su naslijeđene  još od davnina, tako da je vrijeme i prohujali vjekovi samo pojačavalo njihovu draž.  Uglavnom  se  legende baziraju na mitologiju, ali dosta njih  ima korijene  i vezane su za neke događaje  koji su se dešavali u prošlosti.
Narod je takve događaje često prepričavao, i tako prepričavajući ih sa kolena na koleno, ti događaji su kasnije prerasli   u legende. Mašta onih koji su ih pričali,  često  im  je i davala i dodavala  imaginarnu sliku,  koja  je ponekad prelazila u fantaziju. Kod nas su  manje više sve ove legende  bile vezane za more i moreplovce.
U dugim  zimskim noćima,  kada je more bilo nemirno,  a  brodovi   bili na sidrištu u Valdanosu, mornari  su  pričali  i prepričavali  u  svojim kućama pokraj ognjišta priče i dogodovštine sa svojih plovidbi, dodavajući i uveličavajući njihove sadržaje. Bujna mašta i fantazija su doprinijeli da te priče često prerastu u legende, koje su se kasnije prepričavale i zapisivale.
Još kao dijete slušao sam puno legendi o moru i događajima koji su bili vezani za more. Moj otac, koji je dugo plovio često mi ih je pričao. Još tada sam ih pamtio, a kasnije sam ih  ja počinjao biležiti i zapisivati.
Pisali su ih i drugi, tako da su  danas  otrgnute iz  zaborava.  Ja,  i još poneko ih sada  često  pričamo turistima i gostima širom Planete, i  one su postale  sastavni dio našeg  folklora .
Svakako jedna od najupečatlivijih jeste i legenda o »Vilinoj česmi« u Valdanosu. Ostala mi je još od djetinjstva u sjećanju. Kasnije u vrijeme zlatnog doba našeg turizma, kada sam sa gostima išao prema Valdanosu  na »Fisch Picknicke«, sjećanje na tu legendu je budilo uspomene iz djetinjstva. Sam ulazak barkom u Valdanos, pogled prema borovima i mjestu gdje se nalazila » Vilina česma« je budilo asocijacije na tu legendu. Dok se barka približavala prema tom mjestu,  imao sam osjećaj da će se odnekupd pojaviti vile ,  » božanstveno«lijepe i čudesne,  upravo onako kako su i opisane u legendi. Na samoj česmi i u njenoj blizini nalazi se i  »Vilina pećina« gdje su živjele vile. Od uzbuđenja čovjek  zatvara oči pred tom ljepotom i u mašti dočarava događaje koji su se dešavali  u prošlosti, tu oko te česme i oko  pećine .. I dok turistima pričate i dočaravate legendu, imate osjećaj da ćete čuti i pjesme vila, koje mame svojim glasom prolaznike i mornare. Sam taj  osjećaj i priča , još više dočarava draž i ljepotu  tog dijela Valdanosa.
Valdanos je nekada služio mornarima  kao luka gdje su vezivali i sidrili  svoje brodove nakon povratka sa dalekih putovanja . Valdanos je sa svih strana zaštićen od talasa i jakih vjetrova, posebno prema jugu, tako da su brodovi u tom zalivu, uvijek bili sigurni od nevremena. U njemu ima više od 19. hiljada  korijena maslina koje čine jednu magičnu cjelinu i neponovljivu  ljepotu, zaista jedna prava rajska« božanstvena« lepota. Dakle tu, na  samom kraju maslinjaka nalazila se i Vilina česma. I danas je ona tu sakrivena među maslinjacima i borovima. Noću kada je bilo mirno i tiho, posebno u tamnimi mračnim noćima bez mjesečine, mornari   koji su morali ostajati kao stražari na brodovima, često su sa »Viline česme« slušali pjesme vila.     Kasnije kada bi sunce zasijalo na nebu mornari su  pričali  kako su  ih  vile   svojim čarobnim  pjesmama mamile   na brodovima, i   kako su se  pjesme i igre sa »Viline česme« i »Viline pećine« nmogle čuti sve do svanuća.
Povratak mornara i brodova je uvijek željno očekivan jer je moreplovstvo uvijek bio »hljeb sa sedam kora« kako su često govorili naši mornari.  Često su se na tim putovanjima dešavale  razne  stvari, i događaji tako da je narod  željno očekivao  vijesti i povratak mornara sa dugih plovidbi. Ta  putovanja  su   često  bila neizvjesna i duga, i  kada bi se dešavala neka nesreća pri ulazu u luku, najmlađi mornar  je bio obavezan da sa sa najvišeg jarbola  obavijesti narod, koji  je  dočekivao  brod na obali.  Zbog toga su  se sa Valdanosa uvijek i očekivale vijesti., kad god bi neki brod dolazio sa dalekih putovanja. Valdanos je  bio nenastanjen,  međutim on  je uvijek bio sigurno utočište brodovima i mornarima, ali  hiljade korijena  maslina, i mračne noći su često usamljenim  mornarima  na brodovima pojačavale maštu i strah, posebno znajući  da je u blizini »Vilina česma«… i priče koje su kružile o njoj.
Puno događaja je  vezano za »Vilinu česmu« i »Vilinu pećinu«,  međutim  posebno  treba pomenuti i dvije poznate »babice« iz Ulcinja. Te dvije dame   su ostavile neizbrisiv trag u Ulcinju,  zbog svoje »dobre« ruke koje su imale prilikom pomoći kod porođaja .  Te dvije dame su s zbog voje »dobre« ruke i posebnog rituala koje su obavljale dovodeći mlade žene na »Vilinoj česmi«uticale  da se i danas u 21 vijeku isti ritual ponekad ponavla, za one koje traže  pomoć i nadu …..
Priče ove dvije dame su se  kasnije i izrodile u legende.. Jedna od njih, Sultana Išmi je često odvodila mlade snahe koje nijesu mogle da imaju djecu do »Viline česme«, pri čemu je  i izvodila pravi ritual. Snahe su  pored izvora morale da  ostave staru robu, dok su u vodi morale bacati  metalni novac. Kažu da je »hanko« Sultana imala »dobru »ruku i da su mnoge žene nakon jednog takvog rituala imale uspjeha i da su dobijale djecu, ili da su se na tim vodama izliječile.
Međutim po mom mišljenju, najinteresantniji događaj vezan za »Vilinu česmu« jeste događaj koji se desio  jednoj gospođi iz porodice Lajka iz Ulcinja. Kažu, da je ona često porađala mlade žene po  gradu i okolini.  Bilo je to vrijeme kada se mi nijesmo rađali po bolnicama već po kućama uz pomoć ovakvih babica, dakle žena, koje su to znale da rade. Hake Lajka je bila neumorna  i uvijek je odlazila na pozive , danju ili noću i i kažu da je imala izuzetno dobru ruku. Tako jedne mračne noći neko je zakucao na njena vrata što ta nju nije bilo neobično. Znala je da je ljudi traže tako da je uvijek bila spremna da pomogne.
Dvije žene obučene u dimije zamolile su je da dođe da pomogne i porodi jednu mladu snahu u Novoj Mahali. Krenule su prema Novoj Mahali ne progovorivši nijednu riječ. Na kraju Nove Mahale kada su prošle zadnje kuće, htjela ih je upitati kuda je vode, ali tada je već svatila da nešto nije bilo u redu. Od straha više nije mogla otvoriti usta niti progovoriti nijednu riječ .  Uskoro  su se približili Valdanosu i već je znala gdje je vode. Približili su se Vilinoj česmi sa koje su se čuli glasovi  i odmah je svatila da mora porađati jednu mladu vilu koja je imala problema sa porođajem.  Kada su se približile »Vilinoj česmi i  pećini«, vile su počele da pjevaju, želeći da mlada vila dobije sina. » Ako nam Lehona dobije sina, blago babici kakve će darove dobiti« a ako nam Lehona dobije ćerku, jadna babica što će joj se dogoditi. Hake Lajka je u sebi od straha molila Boga da mlada vila dobije sina, pa je pjevala tiho..molimte budi muško pa nas obraduj sve ..znajući da će se tako izvući.
Mlada Vila je dobila sina i nastalo je pravo veselje na »vilinoj česmi«. Pjesma i vesele  je trajalo do kasno u noć. Na  kraju  su joj vile dale  nagradu i ispratile  komad puta prema Ulcinju. Stavili su joj oko vrata nisku zlatnih dukata koji su svijetlili u mraku. Dok se vraćala kroz masline  a kako je noć  bila mračna i tamna,  Hake je kidala po jedan zlatnik  i bacala kako bi osvijetlila put, misleći da je to bileli luk.. Kada se približila Novoj mahali već je bila bacila sve zlatnike sa niske koja joj je visila oko vrata.

Kada je stigla kući  i skinula dimije na podu  su sa njih ispala  dva zlatnika, dva Napoleona.
Tada je svatila   šta je dobila kao nagradu  od Vila. Kada je svanulo, brzo se obukla i krenula prema Valdanosu u nadi da će  putem pronaći neki od zlatnika koje je bacala, dok se vraćala iz Valdanosa. Svatila je da su Vile sve pokupile i da su joj ostavile samo ta dva zlatnika   koji su  ispali sa  dimija. Ta dva zlatnika su  zapravo i bila njena nagrada  za porođaj mlade vile na »Vilinoj česmi ». Hake je često  za života pričala o tom porođaju i  tom događaju , i o noći kada je porađala mladu vilu. I dan danas se ta legenda priča.
Mnoge žene koje ne mogu da rađaju i danas traže lijek u toj magičnoj vodi sa »Viline česme« Isti se ritual i danas odigrava, i kažu da morate vjerovati da biste pronašli lijek. I još nešto, kažu da se u »Vilinoj pećini« čuva i dio  »Teutinog« blaga, dok se drugi dio čuva u Risnu.

Ulcinj, 2006                                                                                      

Ismet KARAMANAGA

Skype Me