U ulcinjskom Starom gradu Hadži Halil Skurova džamija.

May 19, 2008   | Kulturë / Kultura

stari grad ulcinjJoš od antike na prostorima Ulcinja živjeli su i stvarali mnogi znani i neznani umjetnici, oplemenjuju?i ih svojim djelima, ostavljaju?i budu?im generacijama veli?anstvena djela bogate kulturne baštine.Ostaci ove kulture mogu se vidjeti i danas me?u drevnim zidinama ulcinjskog Starog grada i na drugim mjestima.Pisana istorija još od Plinija Starijeg govori o burnoj prošlosti ovoga grada, starog više od 2500 godina. Poseban utisak ostavljaju arheološki ostaci zidina i drugih objekata koje je vrijeme sa?uvalo. Spomenici koji su danas sa?uvani poti?u uglavnom iz perioda Otomanske imperije, koja je i najduže trajala.
Turci, koji su donijeli islam,donijeli su i drugi stil u arhitekturi.Po?inje gradnja mnogih džamija,hamama, gradskih ?esmi kao i utvr?ivanje gradskih zidina. Mnogi objekti se obnavljaju i preure?uju, a sve to doprinosi nastanku orijentalne arhitekture jedinstvene na ovom dijelu Evrope. Ve?ina ovih objekata se nalazi me?u drevnim zidinama Starog grada i nijemi su spomenik burne prošlosti grada koji je kroz istoriju ?esto mijenjao gospodare ali se kao feniks ponovo uzdizao i opstajao.Spomenika ima i van zidina Starog grada iako su vrijeme i nebriga ljudi u?inili da mnogi nestanu. Tu je i stara trgova?ka ?aršija, kao i mnoge ?esme koje su bile ukras grada, dok su džamije pri?a za sebe. One su rušene planski i sistematski.Srušene su i uklonjene tri velelepne džamije: «Meterizi», « Džamija Mornara » i «Meraja».xhamija bregut1967_4_ulqin
Me?u spomenicima treba izdvojiti džamiju, drevnu bogomolju koja se nalazi unutar zidina Starog grada. Više od 300 godina bila je mjesto okupljanja vjernika islamske vjeroispovjesti. Rije? je o Hadži Halil Skurovoj džamiji u kojoj su klanjali i u?ili Kur’an mnogi žitelji ovog grada. Sa njenog nekada visokog minareta mogao se daleko ?uti glas mujezina,sve do momenta kada je voljom mo?nika komunisti?kog režima pretvorena u magacin, a 1975. godine u dio muzejskog kompleksa. Kao da Stari grad nije muzej sam po sebi.Turci su dolaskom na ove prostore bili jako iznena?eni vidjevši džamiju «Mornara» na samoj obali, koju su izgradili Mauri još u 14. vijeku i koja je bila i ostala spona i izazov širenju islama na ovom tlu. Uvidjevši da je nova vjera,vjera mira i tolerancije, narod ju je veoma brzo i bez prinude prihvatio.
Zbog toga se i grade mnogi objekti, neki se preure?uju i adaptiraju u novom duhu, ali se ne ruše kao što su ?inili mnogi osvaja?i prije, a i kasnije. Džamije «Mornara» srušena je 1931. godine.
xhamija ne kala_ulqin Crkva-džamija u Starom gradu,kako je mnogi nazivaju, ili Hadži Halil Skurova džamija, sagra?ena je 1510. godine kao renesansna crkva. Dolaskom Turaka ona se adaptira u džamiju dodavanjem minareta 1693. godine. Tako ?e ona i služiti kao mjesto okupljanja vjernika više od 300 godina. Albanci,kao autohton narod na ovim prostorima više od 2500 godina,prihvataju islam kao vjeru mira,tolerancije i suživota me?u narodima i konfesijama adaptiraju?i se novim uslovima. U tom istorijskom kontekstu, autohtono stanovništvo prelaskom u islam staru bogomolju prilago?ava novim potrebama.Dakle, nastavlja se obra?anje Bogu u istoj bogomolji, i od istih ljudi, sada ve?, u skladu sa novo-prihva?enom vjerom. Islamski neimari ostavljaju natpise na latinskom jeziku, dekorativnu plastiku, kapitele i reljefe.Džamija je jedinstven arhitektonski objekat na najvišem dijelu Starog grada i zajedno sa kulom Balši?a ?ini najprepoznatljiviji dio ovog gradaxhamija e pashes me hamame_ulqin. Hadži H. Skurova ili «Carska» džamija, kako je naziva E. ?elebija, samo upotpunjuje ambijent grada koga s pravom nazivaju biserom ovog dijela Jadrana i Mediterana.Evropljani još iz vremena A. von Harfija, njema?kog putopisca, 1496.godine, neprekidno su dolazili na ove
prostore dive?i se ljepotama grada i opisuju?i gostoprimstvo naroda ovog kraja.I kasnije, razvojem masovnog turizma iz zemlje i inostranstva grad je prepoznatljiv kao simbol suživota i jedinstven po svojoj orijentalnoj arhitekturi,džamijama, hamamima, turbetima; spoj Orijenta i Zapada na jednom malom prostoru.Danas džamija služi kao dio muzejskog kompleksa u kome su smješteni predmeti i eksponati naše kulturne baštine.Nije dovoljno posje?ena ?ak ni za vrijeme turisti?ke sezone. Dijelim mišljenje da se džamija mora vratiti pravom i jedinom zakonitom nasljedniku – Islamskoj zajednici Ulcinja, na osnovu zakona o restituciji. Pretvaranje sakralnog objekta u magacin i muzej bila je greška koja se može i mora ispraviti. Vra?anje džamije Islamskoj zajednici bio bi sahat kulla ulqin 1potez koji bi civilizovani svijet izuzetno dobro prihvatio i pozdravio. Bio bi to krupan korak ka našim razmišljanjima o UNESCO-u, svjetskom kulturnom naslje?u.Muzej time ne bi ništa izgubio,naprotiv, bio bi bogatiji i atraktivniji, a i turisti?ka ponuda grada bila bi bogatija, kompletnija i primamljivija. Bio bi to, van svake sumnje, bliži put ka integrisanoj Evropi. Islamska zajednica je integralni dio našeg društva, a u samoj regiji muslimani ?ine preko 80% ukupne populacije.Ona poštuje pravne norme i zakone našeg društva i traži da oni budu primijenjeni i na sve subjekte podjednako. Islamska zajednica traži da joj se džamija vrati kao i ostala imovina koja joj pripada.Islamska vjerska zajednica Ulcinja njeguje fundamentalne vrijednosti islama u duhu tolerancije i suživota me?u narodima razli?itih konfesija. Ona ?e i dalje baštiniti te vrijednosti i principe izvornog islama.
Ismet Karamanaga

Turbeta u Crnoj Gori – II dio

YouTube Preview Image