Crna Gora u avgustu priznaje Kosovo?

Zapad je odlučan u namjeri da stvori funkcionalnu državu Kosovo. Pravno posmatrano, stvari su gotovo završene: nakon brižljivo odabranog tajminga proglašenja nezavisnosti, usvajanja simbola i donošenja ustava, od naredne sedmice Kosovari će dobijati pasoše države Kosovo.

TEŽI POSAO: Brisel želi da osigura razvoj kosovske ekonomije i podigne standard najsiromašnije zemlje u Evropi. Za to se ne štedi: Evropska komisija je na nedavno održanoj donatorskoj konferenciji opredjelila za razvoj Kosova u naredne tri godine čitavih pola milijarde eura! Još 700 miliona eura obećale su najrazvijenije države svijeta. Naredne godine Kosovo će postati član Svjetske banke, MMF-a i Svjetske trgovinske organizacije. Očekuje se da će u avgustu i septembru krenuti „drugi talas“ priznanja ove države. Signal će biti upućen iz Vašingtona: kosovski predsjednik Fatmir Sejdiu i premijer Hašim Tači pozvani su da 21. jula posjete Bijelu kuću. Amerikanci su jedinstveni u podršci nezavisnosti Kosova: Barak Obama je poručio Beogradu da „njeguje dobre odnose sa susjednom državom Kosovo“, a njegov suparnik na predstojećim predsjedničkim izborima u SAD Džon Mekejn stari je prijatelj kosovskih Albanaca. Članovi Misije EULEKS-a počeli su da pristižu na Kosovo. Ekipa od dvije hiljade eksperata raznih profila biće kompletirana u avgustu. Svi ovi potezi pokazuju da Brisel i Vašington stavljaju tačku na pretenzije Beograda da ikada više upravlja Kosovom pa i na mogućnost da uzme makar njegov sjevernidio.

ZAVJET I INTERESI: Beograd je zatečen dinamikom stvaranja funkcionalne države Kosovo. Poziva se na suverenost, od svih traži uzdržanost, donosi neobavezujuće rezoluciije u tamošnjoj Skupštini, povlači ambasadore iz najznačajnijih zemalja svijeta, negoduje zbog kršenja rezolucija UN i dolaska „okupacionih trupa“ EULEKS-a. Konstatujući da se radi o „politici forme“, istoričar i politički analitičar iz Beograda Čedomir Antić piše u podgoričkom Danu da i „nova srpska Vlada nastavlja šaradu koju niko ozbiljan više ne smatra državnom politikom prema Kosovu i Metohiji“. Čini se, da su i Srbi umorni od te priče. No, niko, barem javno, od značajnih političkih lidera, ne želi da mu se pripiše „žig izdajnika Kosova“ i novog „Brankovića“. Čelnik Liberalno-demokratske partije Čeda Jovanović bi to prihvatio, ali on ima malu političku snagu, a narod i mediji traže nešto veće. Kako „kapitalca“ nema ni na vidiku, kosovsko pitanje se nastoji držati otvorenim tek u predizbornim kampanjama. U međuvremenu se Srbija polako vraća sebi, svojim interesima, obnovi zapuštenog društva i ruinirane privrede. Na obzorju se, dakle, pomalja nova, zrelija politika Beograda. U tome se ima puna podrške Brisela, sada najznačajnijeg faktora u regionu. Francuski predsjednik Nikola Sarkozi rekao je da je „Srbija prioritet predsjedavanja Francuske EU“. Evropski komesar za proširenje Oli Ren je poručio: „EU ne ide u Srbiji za katarzom, već za evolucijom“.

EVOLUCIJA JE POČELA: Fijasko Koštuničine stranke i radikala na posljednjim izborima pokazao je da srca birača u Srbiji, možda, i dalje kucaju za Kosovo, ali da su razumom više okrenuti ekonomiji i Evropi. Evoluciju su pomogli i srpski tajkuni: oni odlično znaju da je tržište Rusije važno, ali da je tržište EU i zemalja regiona važnije. Čak i sada gotovo trećinu spoljnotrgovinske saradnje Kosovo ostvaruje sa Srbijom. Predsjednik Boris Tadić, njegova Demokratska stranka i oko nje okupljene manje partije uspjele su u namjeri da problem Kosova podignu na veći nivo. „I Kosovo i Evropa“, slogan je sa kojim se nastupalo na izborima.
RETORIKA VOJINA, PRAKSA ČEDINA: Kako više nema prostora, resursa i vremena da se slijedi Miloševićeva politika „spržene zemlje“ i Koštuničina politika „držanja sukoba niskog intenziteta u regionu Mitrovice“, zvaničnici u Beogradu pojačanom retorikom pokušavaju „kupovati vrijeme“ i stabilizovati vlast. „Nama niko ništa ne može prigovoriti za Kosovo, jer smo ga i oružjem branili“, kaže zamjenik premijera i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, dok novi predsjednik Vlade Mirko Cvetković svečano izjavljujeda „Srbija nikada neće priznati Kosovo“. Ali, prihvatanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, nova srpska vlast će se i formalno odreći suvereniteta nad Kosovom. Posvađani radikali i grogirani Koštuničin DSS će optužiti vladajuću većinu, posebno socijaliste, da su izdali Kosovo i „svetu srpsku stvar“. No, čak i Arkanov saborac Dragan Marković Palma hvali SSP, govori o investicijama i Evropi. Uspjeh za EU znači dosljedno slijeđenje politike koja je prema Kosovu i „zapadnom Balkanu“ zacrtana u Briselu. To je razumjela Hrvatska, zemlja koja je od svih država jugoistočne Evrope najbliža EU. Ona je priznala Kosovo, iako Vlada premijera Iva Sanadera ima većinu u Saboru sa Srpskom demokratskom strankom Milorada Pupovca. Evropski prioriteti Hrvatske i državne povlastice su za pragmatičnog Pupovca bili važniji od sentimenata prema Kosovu. Istu stvar EU traži od Crne Gore. Iako se razumije istorijski kontekst odnosa sa Srbijom i unutrašnja situacija u Crnoj Gori, Brisel želi da Podgorica slijedi zajedničku evropsku spoljnu politiku. „To će biti dodatni instrument da je Crna Gora ozbiljna na putu evropskih integracija i da sprovodi ono što je EU već odlučila o Kosovu“, rekao je visoki funkcioner Vlade Slovenije Rade Genorio.

ROKADA: Kako su u Briselu odlučni da sprovedu naum i kako odlično poznaju sve ključne aktere na političkoj sceni „zapadnog Balkana“, znali su da je za bivšeg crnogorskog premijera Željka Šturanovića veliko iskušenje da na „nejaka pleća“ iznese proces priznanja Kosova u Crnoj Gori. Zato je ponovo na „velika vrata“ vraćen Milo Đukanović. U početku je bilo problema sa stavom Rusije. Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov je u rano proljeće 2007. godine tražio da se Crna Gora solidariše sa Srbijom, ali su Evropljani, uz podršku SAD, uspjeli da ohrabre Podgoricu (i Skoplje) i dokažu Srbiji da u regionu nema nijedne zemlje koja podržava njenu politiku prema Kosovu. U zapadnim prijestonicama smatraju da bi Crna Gora priznanjem Kosova mogla doprinjeti bržoj evoluciji stavova u Srbiji prema novoj kosovskoj realnosti. Najviši funkcioner EU na Kosovu Piter Fejt je rekao da se u Briselu nadaju da će Crna Gora brzo donijetu odluku da prizna Kosovo. Navedeni evropski i državni kontekst, koji se u ovom trenutku prelama na pitanju Kosova, dovoljno se ne razumije i kod nekih građanskih stranaka. Đukanović prepuštanje „evropskog“ terena znalački koristi: petostruki crnogorski premijer ponovo je postao persona grata u Briselu, Parizu, pa čak i u Rimu!

ODLUKA DONIJETA: Politička odluka o priznanju Kosova u Crnoj Gori je već donijeta. Kako sesaznaje u provladinim krugovima u Podgorici, Crna Gora će priznati državu Kosovo u prvoj polovini avgusta. Obrazloženje će biti kratko: javnosti će se poručiti da Crna Gora slijedi svoje državne i evropske interese, te da želi da ima najbolje odnose sa Srbijom. Već su najavljeni protesti prosrpske opozicije koja procjenjuje da je to posljednja prilika za homogenizaciju Srba sa ciljem da se ta pozicija maksimalno iskoristi na predstojećim izjašnjavanjima. Ali, bez pomoći iz Beograda, gdje više ne stoluje njihov zaštitnik Koštunica i sa retorikom iz „antibirokratske revolucije“, minorne su šanse da će se, na vrelom podgoričkom asfaltu, tačno 20 godina nakon „mitinga solidarnosti sa ugroženim Srbima na Kosovu“, u Podgorici ponovo „dogoditi narod“ i „vlast okliznuti“. Nespremne da uvide novu realnost na „zapadnom Balkanu“, projektovanu u Briselu, te stranke će kliziti u dalju izolaciju.
Priznanjem Kosova, vlast u Podgorici će moći da objavi da je njen kosovski ciklus završen.
Autor / Mustafa CANKA
Izvor / Monitor