Članovi ronilačkog kluba „Gusar“ iz ulcinja,spriječili zagađenje grada

Najmlađi ronioci spriječili zagađenje grada
Jedna od najznačajnijih akcija kluba ove godine je otkrivanje kvara na podmorskom fekalnom cjevovodu, na rtu Đerane , na Velikoj plaži.
U Crnoj Gori danas gotovo da nema primorskog grada, a da u njemu ne postoji barem jedan ronilački klub. Atraktivne lokacije na Jadranu uveliko privlače i veliki broj stranih ronilaca, što i te kako utiče na razvoj turizma. Naše more je puno starih brodova, korala i ostalog životinjskog i biljnog svijeta. ‘’Revija D” je posjetila najstariji ronilački klub u najjužnijoj crnogorskoj opštini. Ronilački klub „Gusar“ iz Ulcinja osnovan je 1971. godine. Poslije skoro dvije decenije uspješnog postojanja, prestao je s radom s početka devedestih, zbog krize i raspada nekadašnje SFRJ. Reaktiviran je 2004. i od tada do danas aktivan je u akcijama u podmorju Ulcinja. Osim redovnih aktivnosti, kroz školu ronjenja, za četiri godine, prošao je veliki broj polaznika. Prema riječima jednog od osnivača kluba i instruktora ronjenja Dragana Mikića, prednost „Gusara“ u odnosu na ostale klubove je ulcinjsko priobalje, koje je idealno za izvođenje obuke i veoma interesantno područje za ronjenje.
–Zbog plitkog mora, pjeskovitog dna i dosta zatvorenih uvala, zaštićenih od maestrala, imamo odlične uslove za obuku. Najlakša je obuka koja se izvodi stojeći, za razliku od one koja se vrši na otvorenom moru. U klubu danas imamo i članove od tri i po godine, dok od osam godina već imamo ozbiljne ronioce. Doduše, oni dozvolu mogu dobiti tek sa 14 godina, ali će zato dotad biti veoma iskusni ronioci. Djeci ronjenje mnogo lakše ide, jer nemaju strah kao odrasli. Vrlo brzo i lako savladavaju osnove ronjenja. Osnovna obuka traje desetak dana, a kasnije slijedi usavršavanja i sticanje iskustva. Ove godine punu obuku je prošlo 12 osoba, kaže Mikić.
Ponosno ističe da otkad je klub reaktiviran nije bilo nijednog incidenta ili problema tokom ronjenja.
–U ovom sportu se greške skupo plaćaju i baš zato najveću pažnju poklanjamo bezbjednosti i poštovanju utvrđenih pravila, dok je ronilac pod vodom. U obuci se držimo pravila jedan isntruktor- jedan učenik, pa uz kvalitetnu teorijsku nastavu i praksu pod vodom, eliminišemo sve potencijalne greške. Kad je obuka djece u pitanju, ne idemo u dubine veće od metar, a kad nauče- onda više nema problema, naglašava Mikić.
Najavljuje da će za četiri godine klub postati „ozbiljna firma“.
-Stasaće nam generacije koje su osnovnu obuku počele još prije četiri godine. Već sada se vidi veliki potencijal mladih snaga koje veoma pažljivo uče i vrijedno rade. Kako i ne bi kad imaju šta da vide i nauče od naših starijih članova: predsjednika kluba Đoka Mitrovića, Mitra Mašanovića, Basra Kaharija, Kasema Tivarija i Draga Đuraškovića. To su pioniri ronjenja u Ulcinju i ljudi koji poznaju ovo podmorje kao svoj džep. Okosnicu mladih snaga čine Đuro Đakonović, Dušan Rudović i Rade Šofranac, dodaje prvi instruktor kluba.
Jedna od najznačajnijih akcija kluba ove godine je otkrivanje kvara na podmorskom fekalnom cjevovodu, na rtu Đerane , na Velikoj plaži.
Kvar su otkrili najmlađi članovi kluba koji su tokom obuke primijetili velike količine fekalija. Kasnijom akcijom starijih članova uočena je velika pukotina.
-Cjevovod je, inače, projektovan da fekalnu vodu ispušta na dovoljnu dubinu, a njegov završetak se nalazi na udaljenosti koja omogućava da se fekalna pulpa i tečnost morskim strujama odnesu dalje do obale. Cjevovod je je postavljen pod pravim uglom u odnosu na obalu, tako da u vrijeme najveće eksploatacije, u ljetnjim mjesecima, ne zagađuje obalu. Prilikom projektovanja vodilo se računa o svakodnevnom strujanju vode i uticaju uglavnom sjeverozapadnog vjetra (maestrala). Cijev je, međutim, pukla na dubini od 18 metara, a na njenom kraju dubina iznosi 21 metar. Pošto je hidrostatički pritisak na sredini cijevi manji, celokupna fekalna tečnost se tu izliva. Zbog svega toga, na inicijativu najmlađih, odlučili smo da saniramo taj ozbiljan ekološki, sanitarni, zdravstveni i epidemiološki problem ne samo za kupače na Velikoj plaži, već i za žitelje Ulcinja, objašnjava Mikić, dodajući kako klub planira da projekat izvede samostalno, uz pomoć i materijalnu podršku članova. Kvalitet projekta sanacije podmorskog fekalnog cjevovoda, kojeg je uradio RK “Gusar”, po ocjeni relevantne hidro-građevinske ustanove, zadovoljava ekološke standarde za takvu vrstu podvodnih radova.
M.K.
Misterija potonulog blaga
-Ulcinjsko priobalje je jedno od područja nabogatijih olupinama i ostacima brodova na malom prostoru, što ga čini izuzetno atraktivnim za ronjenje. U krugu od pet i po milja nalazi se veliki broj potonulih brodova. Jedna olupina se nalazi na 600 metara od krša od limana i radi se o vojnom brodu iz Drugog svjetskog rata. Sledeća je „Karola“, trgovačko- putnički brod, na dvije milje od obale, na dubini od 17 metara. Treća olupina je brod „Bojana“ na pet i po milja i na 50 metar dubine. To je prvi brod knjaza Nikole koji je potopljen 1942. godine od strane savezničkih brodova. Interesantni su ostaci „Goricije“ na oko pet milja od obale, između Krša od Đerana i Velike plaže. Taj putničko- trgovački brod potonuo je 1916. godine. U Valdanosu, recimo, ima bezbroj brodova koji su potpuno uništeni zbog jakih talasa i specifične pozicije uvale. Tu su se sklanjali manji trgovački brodovi od nevremena, ali ih je zapadni vjetar, punenat, onemogućavao da isplove i tu bi se razbili o stijenje. To je gubilište za brodove. Ipak, najveća misterija je jedan španski brod koji je, po nekim predanjima, potonuo nedaleko od rta Đerane. Predanje kaže da je iz Latinske Amerike prevozio miraz kćerki nekog španskog kralja. Dosad još niko nije otkrio poziciju na kojoj je potonuo, priča Mikić.
Izvor / Revija D