Istražujemo:Ko je kriv za skrnavljenje ulcinjske prirodne ljepotice

Država žmurila dok su Ulcinjani krčmili Adu
Nekad su sve kolibe na Bojani bile u vlasništvu Ulcinjana, a danas od oko 600 objekata, koliko se pretpostavlja da ih je sagrađeno, Ulcinjani imaju svega četrdesetak
Niko danas pouzdano ne zna kada je nikao prvi bespravno sagrađeni objekat na Adi Bojani, ni koga je sagradio, međutim, građevine koje danas krase jedan od nekoliko bisera prirode u najjužnijoj opštini daleko su od prvobitnih čija je namjena bila da služe isključivo ribarima. Fenomen divlje gradnje na Adi Bojani zaokuplja već neko vrijeme pažnju javnosti, kako zbog činjenice da su se obale Bojane pretvorile u gradilište, tako i zbog višegodišnjeg žmurenja državnih organa pred očiglednom devastacijom prostora. Svi se sada bave faktičkim stanjem i pitanjima, kako spasiti Bojanu i njene obale, zaboravljajući pritom, namjerno ili ne, kako je sve počelo, ko je prevršio mjeru, i zašto je država izgubila bitku s divljim graditeljima. ”Revija D” je istraživala kako je i kada počela devastacija najvažnijeg područja za zaštitu prirode u Mediteranu. Sagovornici ”Revije D” tvrde da divljanje bespravne gradnje datira od devedestih godina kada su počele prve prodaje ribarskih kućica gostima koji su se u Adu Bojanu zaljubili na prvi pogled.
– U to vrijeme male ribarske kuće imali su jedino mještani koji su dolazili na Bojanu da ribare. Ni one nijesu bile legalno sagrađene, ali su danas, slažu se mnogi, primjer autohtone ulcinjske gradnje. Kuće su pravljene na obalama rijeke i do većine njih se moglo stići jedino pješice. Nije ih bilo mnogo, niti se njihov broj s početka rapidno povećavao, valjda iz razloga što je taj posao odvajkada težak i njime se nije bavio veliki broj ljudi. Gradili su ih od drveta posječenog u šumi, koja i danas prekriva veliko područje u zaleđu rijeke, eventualno od dasaka, kako bi ribari imali gdje da prenoće i ostave opremu. Neki su napravili „kalimere“ , sprave za vađenje ribe, pa je ta vrsta gradnje dodatno dala šmek tom, za mnoge, rajskom mjestu.
Predsjednik NVO „Zeleni korak“ iz Ulcinja Dželjal Hodžić kaže da ribarske kuće nijesu bile veće od desetak kvadrata, s malo terase i vezom za čamac.
-Čak bih prije rekao da to nijesu bile nikakve kuće, nego obične kolibe koje nijesu pružale osnovne uslove za duži smještaj. Dugo godina se na Bojani ništa nije mijenjalo sve dok nije stigao turizam, odnosno naturizam. Pa i prvih nekoliko godina naturizma turisti su uživali, osim u moru i prelijepim plažama, i u Bojani koju su, slobodno se može reći, pored ribarskih čamaca krasil0 ie te ribarske kolibe. Kada je 1987. godine izgrađen most do Ade Bojane i naturističkog naselja, sve se počelo mijenjati. U blizini mosta nikli su prvi restorani, a potom i vikendice. Raspad bivše SFRJ i godine haosa koje su nastupile uticale su da se na tom području gradnja otme kontroli. Niko nije vodio računa šta se tamo dešavalo, a šta se sve desilo najbolje se vidi danas, kaže Hodžić.
Drugi sagovornik ”Revije D”, ribar koji je želio da ostane anoniman, ističe da za današnji haos na Adi Bojani najveću odgovornost snose, pored državnih organa koji nijesu preduzimali zakonske mjere protiv divljih graditelja, i Ulcinjani koji su prvi počeli da grade na Bojani, prodaju državnu zemlju i dovode kupce.
-Mogli smo da sačuvamo Bojanu od divlje gradnje ali smo, na žalost, odlučili da naplatimo, po mnogo čemu jedinstvenu prirodnu ljepotu. Kad kažem Ulcinjani, onda mislim na one sugrađane koji su uglavnom kroz ribolovovom ili nekim poslom bili upućeni na rijeku. U početku su pojedinici prodavali svoje kolibe, a kad su vidjeli da od toga mogu i te kako imati finansijske koristi, počeli su da krče placeve, grade nove kolibe i prodaju ih. Vremenom je objekata bivalo sve više i postajali su sve moderniji. Posao je cvjetao, jer je svako želio vikendicu na rijeci. Za nekoliko hiljada maraka mogla se kupiti pristojna kućica s terasom, nad vodom, i vezom za čamac. Nije bilo nikakvih ugovora i papirologije i sve se svodilo na prostu računicu „ti meni pare, ja tebi kolibu“. Kako je odmicalo vrijeme, biznis se širio s tim što su kasnije mnogi došljaci uvidjeli da ne moraju da kupuju placeve uz rijeku ili gotove kolibe, kad mogu sami da nađu mjesto koje im se dopada i na njemu sagrade objekat. U posao su ušli mnogi koji traže brzu zaradu, pa se sve otrglo kontroli. Obale Bojane postale su gradilište i danas na tom području ima nekoliko stotina objekata, od ribarskih koliba pa do luksuznih vila od nekoliko stotina kvadrata. Poređenja radi, nekad su sve kolibe na Bojani bile u vlasništvu Ulcinjana, a danas od oko 600 objekata, koliko se pretpostavlja da ih je sagrađeno, Ulcinjani imaju svega četrdesetak. I dalje cvjeta trgovina nekretninama, iako se radi o privremenim objektima. S druge strane, nadležni državni organi rijetko su intervenisali, uglavnom u razmacima od nekoliko godina do nekoliko mjeseci. Akcije bi potrajale desetak dana, a kad se inspekcije i mehanizacija udalje s Bojane i slegne prašina, ponavljao bi se stari film. Upravo kao ova poslednja akcija uklanjanja bespravno sagrađenih kućica, a sve su one bespravno sagrađene, priča naš sagovornik.
U Nacrtu temeljne studije za osnivanje Regionalnog parka Delte Bojane, koji je nedavno prezentovan u opštini Ulcinj, između ostalog predlaže se rušenje protivpravno izgrađenih objekata i primjena moratorijuma na novogradnju na Adi Bojani, Velikoj plaži i oblastima Kneta, zabrana vožnje van puteva, iskopavanje pijeska i kamenoloma. Takođe, predlaže se razvijanje destinacija i maršruta za različite vrste specijalizovanog turizma, kao što su eko turizam, posmatranje ptica, agro turizam, kulturni turizam. Nacrt studije je kompleksan projekat koji se bavi demografskim pitanjima, prirodnom i antropogenom sredinom, statusom, prijetnjama i režimom zaštite, ekonomskim vrijednostima i institucijonalmim osnovama. Izradu Nacrta naručila je Vlada Crne Gore, odnosno Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine, projekat je finansirala Svjetska banka, a uradio ga je Njemac Stefan Domke. Interesantno je da je trenutno stanje na rijeci Bojani i njenim obalama, kao i na ostrvu Adi, odnosno na kompletnom području delte, u totalnoj suprotnosti s onim što predviđa Regionalni park delte Bojane, pa se nameće pitanje šta zapravo namjerava vlada?!
M.Knežević
Izvor / Revija D