PISMA UREDNIKU
Dana 19.12.2008. pro?itasmo „radosnu“ vijest u „Vijestima“o isplati otpremnina u Ulcinju za radnike koji su ostali bez posla od 2000. godine pa nadalje.
Svakako human potez Vlade, ali šta ako ne obuhvatimo „otpisane“ radnike do te famozne 2000. godine. Što sa njima, treba li da ih svrstamo u drugu kategoriju ljudi (stanovnika, gra?ana) i da ih još više kažnjavamo uz dvocifren broj godina patnji, borbe za goli život i opstanak? Treba li da se ovim potezom dotuku kako bi izgubili i posljednju nadu u državu i njene institucije, u pravdu i pravo na život i rad, u bolju budu?nost?
Uzmimo primjer nas troje bra?e, ukupno 15 ?lanova porodice, bivši radnici „Agroulcinja“ od 1996. na Birou (jada). Ko i što nama može nadoknaditi izgubljeno? Bar ne dok imamo ovakvu državu i vlast za koju smo se i pored svega zalagali, nadaju?i se u neku bolju budu?nost koja nikako ni da se najavi a ne da stigne skoro.
Nada ipak zadnja umire osim ako je neko usput ne likvidira sli?nim potezima!
Bra?a Vukovi?, bivši radnici „Agroulcinja“, Ulcinj
Izvor / Vijesti