Ja sam ovu malu marinu,” poklon “, “Morskog dobra” iz Budve, našem gradu Ulcinju, odmah nakon prvog malog “Juga” nazvao “Jakuzzi”. Zaista , morska strujanja i talasi, koji skoro nesmetano ulaze u marinu, čine i vizuelno i fizički pravi dojam jednog velikog”Jakuzzija”. Vizuelni osjećaj, jer zaista voda vri kao u kakvom velikom “Jakuzziju”, dok fizički osjećaj, najviše osjećaju barke i čamci za koje je marina i pravljena. Naravno, fizički osjećaju i vlasnici čamaca i barki koji danonoćno moraju dežurati da bi te čamce i barke sačuvali. Nažalost, to uvijek nije moguće, s obzirom da su ponekad toliko veliki talasi da čak nesmetano preko pristaništa ulaze u marinu, donoseći ogromne količine vode, koja puni čamce. Težina vode i udari valova doprinose da često popucaju konopi i “Jakuzzi ” tada uzima svoje žrtve. Zadnji slučaj se desio usred dana, i nažalost, bez obzira na brzu intervenciju vlasnika, i mnogih drugih koji su pokušavali da pomognu, ovom prelijepom čamcu nije bilo pomoći. Njegova olupina se danas nalazi na “Maloj plaži” i biće potrebno mnogo truda i novaca, da se ponovo vrati, ali u neku “drugu” marinu. Sumnjam da će se vlasnik više opredijeliti za ovu i ovakvu marinu, kakva je ova naša sada. Ja sam i ranije često pisao o našoj ” Kacemi”, dakle o mjestu gdje nam je “Morsko dobro” iz Budve projektovao uz silne projektante i “vrhunske ” stručnjake, ovakvu marinu. Podsjećanja radi,” Kacema” je bilo mjesto, odnosno prelijepa mala uvala sa plažom, gdje smo mi svi učili plivanje i naravno, i vezivali naše čamce. Čak danas, mnogi ribari tvrde, da je “Kacema” bila sigurnija od ove današnje, marine, jer je u slučaju jakog “Juga” imala navoz i lako su se barke i čamci mogli izvlačiti na obalu, što danas nije slučaj. Zato svi mi koji smo tu rođeni i koji doživljavamo prave traume, nakon svakog “Juga” i govorimo i pišemo sa nostalgijom o našoj prelijepoj “Kacemi”. Naravno dali smo saglasnost da se izgradi marina, ali prava marina. Vjerovali smo, da će bez obzira na jedan “maćehinski” odnos Države i ” Morskog dobra” posebno, kao desne ruke naše države prema našem gradu, ipak jedan projekat u obliku marine, biti “dar” nama kao njihovim “podanicima”. Vjerovali smo da će se konačno dobiti jedna mala “lučica” kako su je iz milošte nazivali predstavnici “Morskog dobra” u kojoj će naši čamci imati sigurnost a naš grad konačno dobiti marinu. Nažalost, marina je izgrađena, ali njoj danas fali mnogo što šta da bi se mogla nazvati marinom.Pored infrastrukture koja je potrebna da bi jedna marina funkcionisala, potebno je da se izgradi još najmanje desetak metara zaštitnog zida, koji bi štitio marinu od talasa koji danas nesmetano ulaze u marinu, odnosno “Kacemu”. Ubijeđeni smo da bi i običan laik, koji nikad nije vidio kako je izgledala naša “Kacema”, uspio da nacrta dužinu zaštitniog zida, odnosno lukobrana, a kamoli ” stručnjaci “koji su neprestano dolazili da bi je slikali i projektovali. Zbog toga i sumnja da je jednostavno desetak metara lukobrana”nestalo”za neki drugi privatni”projekat” . Na kraju , vjerujem da će neko drugi ponovo dati na “tender” nastavak dogradnje marine i njen završetak i kako oni kažu “davanje marine na upotrbu”. Nama ostaje da se nadamo i da čekamo..U međuvremenu, borićemo se i dalje sa hirovima mora i provoditi noći i dane na bedemima, ili dolje u marini, kako b sačuvali naše čamce. I još nešto. Za utjehu svima nama koji se sa nostalgijom prisjećamo stare “Kaceme” u sklopu marine izgrađeno je jedno prelijepo šetalište, gdje su postavljene i klupe i i zasađeno zelenilo, gdje mi i turisti gledamo i posmatramo more. Moram da pohvalim i jednog izuzetno vrijednog čovjeka g. Fejza Bušatija , koji svakodnevno ujutro i uveče, njeguje cvijeće i u okviru svojih mogućnosti, održava čitoću u samom”Jakuzziju” odnosno, marini…

 

Ismet Karamanaga Facebook