Aslan Zeneli ukazuje na tešku socioekonomsku situaciju u opštini

Građanima Ulcinja je dosta ministarskih delegacija koje najčešće dođu da nešto procijene, ocijene, konstatuju ili obećaju. Ulcinjanima su potrebne konkretne socijalne i ekonomske mjere koje će ovaj grad izvući iz ponora u kom se već dugo nalazi, ocijenio je povjerenik Unije slobodnih sindikata (USS) za Ulcinj Aslan Zeneli. Osvrćući se na posjetu ministra rada i socijalnog staranja mr Predraga Boškovića koji je dan ranije boravio u radnoj posjeti Ulcinju, Zeneli je kazao da je dobro što ministar nije ništa obećavao kao njegovi prethodnici.
– I da je nešto obećao to bi isparilo, jer je bio sunčan dan. Da je kojim slučajem došao danas, po velikom nevremenu, obećanja bi odnijela voda, kao što je to bio slučaj svih ranijih godina. I bez ministra mi znamo da je socijalno-ekonomska situacija u opštini katastrofalna i da treba nešto hitno preduzeti, ali smo od Boškovića u najmanju ruku očekivali da će ponuditi neko rješenje i reći nešto konkretno. Umjesto toga, on je s predsjednikom opštine Nazifom Cunguom, novim koalicionim drugom, pričao već ispričane priče. Svi znamo da od priča nema koristi, jer nije važno ko je i šta rekao već ko je šta uradio za dobrobit grada i građana. Radnici hoće posao, a ne prazne priče – istakao je Zeneli. On smatra da su se posjete ministara Ulcinju dosad pokazale kao neuspješne, jer se još nije desilo da od nečijeg dolaska građanima imaju vajde.
– Vrijeme je to potvrdilo. Da je kojim slučajem drugačije, u Ulcinju bi danas radilo pet hiljada ljudi, kao početkom devedestih, a ne svega 1.800, od čega više od polovine ne prima platu od četiri do 15 mjeseci. Prema podacima Monstata, mi smo najsiromašnija opština u državi s prosječnom platom od 318 eura. Zbog ovako poraznih činjenica pet hiljada ljudi je na rubu egzistencije. Ulcinj je grad stečaja, propalih preduzeća i zatvorenih hotela i nema naznaka da će biti bolje – smatra Zeneli.
Prema njegovim riječima, ova zima je jedna od najgorih u novijoj istoriji opštine, što se vidi na svakom koraku.
Dovoljno je prošetati gradom i popričati s ljudima da se shvati koliko se teško živi. Jedina nada i svijetla tačka u tunelu Ulcinjanima je turistička sezona, pa i gradonačelnik i ministar polažu nade u ta dva mjeseca tokom kojih se nešto radi. Kažu: „Samo da stigne sezona pa će biti bolje”. Misle da se za dva mjeseca može zaraditi dovoljno da se živi ostalih deset mjeseci. A da nije tako, jasno je svakom pismenijem građaninu. Nema boljitka bez novih radnih mjesta, a njih nema bez razvojnih projekata. Teško da će ih i biti, jer je opština švorc, a u boljoj situaciji nije ni državna kasa. Umjesto da nam daju, oni nas dodatno oporezuju otežavajući narodu ionako teško stanje. Plaćamo porez na telefone, na račune za struju, na zarade, a najavljuju i zamrzavanje penzija. Nema projekata na osnovu kojih bi mogli da se nadamo da će nam biti bolje za dvije, tri ili više godina. Ništa se ne gradi u ovom opštem haosu. Volio bih da griješim, ali mislim da će naredne zime biti još gore – uvjeren je Zeneli. On ističe da je jedan od razloga teškog stanja u kom se našao veliki broj građana „lopovska privatizacija u privredi, prije svega u turizmu”.
– Ulcinj je ostao bez hotela, a preduzeća su propala. Ništa nije stalo na noge. Novi vlasnici ne poštuju kupoprodajne ugovore, što za posledicu ima gubitak radnih mjesta i pad standarda zaposlenih čija se prava stalno krše – tvrdi Zeneli i dodaje da je u najjužnijoj opštini mnogo primjera neuspješne privatizacije.

Isparila radna mjesta
O tome koliko se ekonomski i socijalni status zaposlenih, prije svega radnika, u međuvremenu pogoršao, kako zbog opšte ekonomske krize tako i zbog neodgovornosti i grubog kršenja zakonskih propisa i obaveza iz privatizacionih ugovora, Zeneli kaže da najbolje svjedoče podaci o zaposlenima u privatizovanim hotelima i pojedinim preduzećima.
– Hotel Otrant imao je 116 zaposlenih. Sada ih je svega 60, ali je zbog promjene vlasnika i njihov status doveden u pitanje, a platu nijesu primili više od godinu dana. Hotel Galeb trebalo je da po ugovoru 2008. godine zapošljava preko 210 radnika. Nažalost, hotel je srušen, a vrsni radnici sada prodaju cigarete i štampu za novog vlasnika ili su uzeli otpremnine i prijavili se na biro. U ulcinjskoj solani je 76 radnika koji neredovno primaju plate, a nekad je taj gigant zapošljavao 600 radnika – kazao je Zeneli, ističući da radnici nijesu krivi što su im „isparila“ radna mjesta.

Teško, a biće još teže
Elez Vuković: – Situacija nikad nije bila lošija. Sve više je nezaposlenih, naročito u mojoj porodici, a rješenje vidim u mladim školovanim snagama koje će profesionalno obavljati svoj posao. U gradu vlada dizbalans, jer preko devedeset procenata čine siromašni dok je samo deset procenata bogatih ljudi.
Rade Ćetković: – Situacija u opštini je veoma loša. S obzirom na državnu, a naročito globalnu ekonomsku krizu, ne vidim bitnije pomake u dogledno vrijeme. Zbog sve veće nezaposlenosti pred mladima je teška i neizvjesna budućnost.
Fikret Hajdinaga: – Stanje je veoma loše. Mnogi radnici mjesecima nijesu primili plate i to ih je dovelo na ivicu egzistencije. Situacija je još gora kod onih koji ne rade. Najgore je mladima koji su završili školu i još čekaju posao. Kako sada stvari stoje, biće još teže. Va.R

Izvor: DAN