Nikolla Camaj: Filip ante portas

Predsjednički kandidat, g-din Filip Vujanović, na promotivnom skupu u Ulcinju, gdje je i započeo kampanju, reče da je ponosan što ga Albanci podržavaju i da cijeni što su oni “dali nemjerljiv doprinos stvaranju države Crne Gore”, a, bogami, mogao je dodati i održavanju DPS na vlasti dugih 15 godina.

A zauzvrat – Albancima ništa! Sem srednjeg prsta gospodina Đukanovića prilikom obećanja referenduma za opštinu Malesiju, što je inače i ovih dana sredstvo trgovine, to jest ucjene. Reče to Filip, ali mi pojedini ne vjerovasmo, jer od onih koji su svoju kampanju vodili protiv DPS-a i DUA-e očekivali smo suprotno. Ali, imade čovjek pravo. Naši politički prvaci mu obećaše svoju i podršku svojih glasača. Samo da ih još ovi drugi poslušaju?!

A ima nagovještaja da neće! Jer ne mogu vidjeti čime ih je to g-din Vujanović zadužio. Neka podržavaoci navedu jednu njegovu zaslugu; neka nam on lično ili predstavnici njegove stranke navedu jedan jedini razlog, ne računajući njihove lične interese, tj. razloge, zašto bi ga Albanci, pa i ostale manjine, podržali. Oni ih nemaju. A manjine u Crnoj Gori znaju na stotine razloga zbog čega ga ne treba podržati. Od vremena kada je bio ministar policije, zatim predsjednik vlade, pa sve do predsjednika države.

Naši lideri, prema navodima štampe, podršku Vujanoviću pokušavaju opravdati obećanim referendumom za opštinu, dok neki podršku upravo time uslovljavaju, što, i ako se organizuje, uopšte nije garant da će opštine biti, već samo produžetak igre štapa i šargarepe. Samo bog ti ga zna koliko se još ucjena planira i koliko se izbora planira dobiti na račun tog obećanja, odnosno prevare. Inače, smatram da nekome ko do sada nije ispunio nijedno obećanje i nije poštovao nijedan dogovor, nije red vjerovati ni sada.

Ako bi mu se vjerovalo, ispali bismo u najmanju ruku naivni, a u očima onih koji znaju kako funkcioniše ova vlast, i prodavci, tj. trgovci pravima svojih građana. A pitanje je: ko to smije da elementarno pravo smatra sredstvom ucjene ili trgovine. Time bi naši lideri nagradili upravo onoga koji uskraćuje to elementarno pravo već decenijama. Gdje to naši politički prvaci nađoše uporište da podrže neustavnog kandidata. Kandidata, za čijeg su mandata manjine dovedene u gori položaj od svih manjina u državama u okruženju, gdje nijesu bile toliko naklonjene državi u kojoj žive, kao što je to slučaj u Crnoj Gori.

No, kako stvari stoje Albanci ne misle baš kao njihovi lideri. Oni stidljivo, a poneko i u strahu, pominju mnoge razloge zbog čega će otkazati poslušnost svojim liderima i neće podržati njihovog favorita, upravo zbog toga što – “Poznajemo ga”. A manjine ga poznaju i pamte dobro! Bošnjaci i Muslimani ga najbolje pamte po hapšenjima čelnika SDA, 1992. godine, te po upadu specijalaca na stadion u Plav 1996. godine, kada je bio ministar policije. A mi Albanci, pored ostalog, po policijskoj akciji “Orlov let” i montiranom sudskom procesu, a posebno po torturi nad starim, ženama, djecom i pritvorenima, te će se vjerovatno mnogi na dan glasanja odlučiti upravo prema tim “zaslugama”. Ako ga zbog ovog treba podržati, onda sam i ja tu!

Međutim, oni koji su se izjasnili za podršku, jednog dana se mogu i postidjeti toga. Zato se, kao Albanac pridružujem nezadovoljnima odlukom naših političkih prvaka i u ime svih nezadovoljnih dižem glas protiv ove podrške i protiv ucjenivanja našim pravima, kojima je cilj još jedna prevara. Dižem glas protiv pozicije “štapa i šargarepe”, protiv lažne nade za lakovjerne i podanike, to jest interesne grupacije, jer pod ovom vlašću opštine nema. Dižem glas protiv nagrađivanja onih koji igraju ulogu vlasnika naših prava i naših života. Smatrajući da je jedini spas cjelokupnog društva, pa i Crne Gore, u promjenama, kao Albanac kažem da na izborima mi nemamo svog favorita, ali znamo kome treba reći NE.

Protestujem protiv ovakve uloge političkih vođa Albanaca koji su svoje mandate dobili na opciji protiv ove vlasti, pa pohitaše u zagrljaj iste, odmah poslije izbora, te ispadoše marionete u rukama vlasti, pa smatram da se oni moraju javno izviniti Demokratskoj uniji Albanaca i njenom bivšem lideru Dinoši za sve optužbe na račun njegove saradnje sa vlastima. Ipak, ova saradnja je manje principijelna i manje korisna. A i naivnija! I svakako, manje potrebna Crnoj Gori.

I na kraju, našim liderima i manjinama u Crnoj Gori treba biti jasno da jedno neodržano obećanje više, u moru mnogih drugih neispunjenih, vjerovatno neće značiti mnogo onima kojima ni Ustav ne znači, jer očekivati da će predjsednik koji krši svoj Ustav radi vlastitog kandidovanja ispuniti data obećanja, potpuno je besmisleno.

Prvi ponedjeljak nakon pobjede DPS-a u Nikšiću, jedan kolega, kome je izgleda bitnija pobjeda u Nikšiću nego status i prosperitet Malesije, umjesto da nam kaže Dobro jutro, presrećan i ushićeno reče: „Ljudi, Filip ante portas!“ Što se manjina u Crnoj Gori tiče, trebalo bi mu omogućiti da isto to viče i dan poslije predsjedičkih izbora. Filip iza vrata!

Vijesti online