ULCINJ – Nikola Mirović, vlasnik nekada najbolje diskoteke na Balkanu, beogradskog „Undergrounda“, a sada ulcinjski maslinar, jedan je od najboljih primjera da čovjek koji je odrastao u urbanoj sredini i bio njen istaknuti „reprezentativac“, nije „osuđen“ samo na brzi život.

Prema Nikolinim riječima sve u njegovom životu je splet okolnsti, odnosno – i Underground i maslinarstvo su bili odgovor na aktuelne dileme. Klub je nastao kao rješenje enigme „šta sa ušteđevinom“ i počeo od, kako je on kazao, „drvenog šanka i galerijskog prostora do kluba koji može primiti 700 duša i u kom će gostovati najpoznatija imena tadašnje DJ scene“. Ko zna za beogradski „Underground“, jasno mu je u šta se pretvorila ušteđevina. Ako ima onih koji nisu čuli za ovu diskoteku, dovoljno je reći da je New York Times ocijenio kao najbolji klub jugoistočne Evrope.

Iako je riječ o čovjeku koji je u životu postigao nešto o čemu mnogi samo sanjaju, Nikola je zapravo jako skorman i škrt na „samopohvalama“, pa je teško reći nešto više o njemu. On pušta da djela govore umjesto njega.

Maslinarstvom je, kaže, počeo da se bavi slučajno. Našavši se pred dilemom „prodati ili probati“ riješio je da proba – i nije se pokajao.

– Od totalnog laika u maslinarstvu, sada sam član udruženja maslinara sa 276 stabala od kojih dobijem tonu i po kvalitetnog ekstra devičanskog ulja – kaže za Kliker Nikola.

Maslina je, nastavlja on, jako zahvalna – „malo pažnje oko nje i vraća ti trostruko. Jedina mana je što ne rađa svake godine“. Što se tiče ulja, Nikola ga cijedi na dva načina: jedan je tradicionalni, ulcinjski način hladnog cijeđenja na kamen to jest uz pomoć kamenog mlina, a drugi moderni, odnosno sistem centrifuge. Ulje koje proizvodi Nikola visokog je kvaliteta, a tome svjedoči prodaja. Lako bi se čovjek prevario da je kvalitet ulja kategorija koju obilježava izvoz – „prodaja sa praga“ znak je pravog kvaliteta, jer dobar glas daleko se čuje. Nikola ulje prodaje ljudima koji znaju da cijene domaće proizvode, a njegove mušterije su uglavnom domaćinstva iz Crne Gore i Srbije.

Nikolu smo zamolili i da za Kliker, kao profesionalac i stručnjak, ocijeni ulja koje se nalaze na našem tržištu i ponudi savjet za pronalaženje najboljeg.

– Mislim da je ulje u marketima industrijsko, ali „običan“ čovek teško će primetiti razliku. U restoranima se može naći domaćeg ulja, ali retko. Moja preporuka je: kad već kupuješ domaće ideš u mlin i kupiš ga, nećeš pogrešiti – poručio je Nikola.

Na kraju, pitanje koje se samo nametalo je da li mu nedostaje život vlasnika najboljeg kluba jugoistočne Evrope i koja je razlika između urbanog i života posvećenog poljoprivredi.

– Ne nedostaje mi život vlasnika kluba, meni je bitno je da je sve ostalo u memoriji, a bilo je mnogo dobro. Bili smo najbolji po anketi tadašnjih vlasnika noćnih klubova grada. Sa druge strane, prija biti u prirodi nakon decenijskog rada u „noćnoj smjeni“.

Dodao je i da je na njegove odluke bitnu ulogu odigrala činjenica da je rođen u Crnoj Gori, a odrastao u Beogradu. Na pitanje da li planira proširenje proizvodnje, Nikola je odgovorio potvrdno, dodajući da u planu ima još jedan projekat, ali o tom po tom – druženje sa Nikolom tek je počelo.

Izvor: Kliker.TV