U ulcinjskom Starom gradu Hadži Halil Skurova džamija

Još od antike na prostorima Ulcinja živjeli su i stvarali mnogi znani i neznani umjetnici, oplemenjujući ih svojim djelima, ostavljajući budućim generacijama veličanstvena djela bogate kulturne baštine.Ostaci ove kulture mogu se vidjeti i danas među drevnim zidinama ulcinjskog Starog grada i na drugim mjestima.Pisana istorija još od Plinija Starijeg govori o burnoj prošlosti ovoga grada, starog više od 2500 godina. Poseban utisak ostavljaju arheološki ostaci zidina i drugih objekata koje je vrijeme sačuvalo. Spomenici koji su danas sačuvani potiču uglavnom iz perioda Otomanske imperije, koja je i najduže trajala.
Turci, koji su donijeli islam,donijeli su i drugi stil u arhitekturi.Počinje gradnja mnogih džamija,hamama, gradskih česmi kao i utvrđivanje gradskih zidina. Mnogi objekti se obnavljaju i preuređuju, a sve to doprinosi nastanku orijentalne arhitekture jedinstvene na ovom dijelu Evrope. Većina ovih objekata se nalazi među drevnim zidinama Starog grada i nijemi su spomenik burne prošlosti grada koji je kroz istoriju često mijenjao gospodare ali se kao feniks ponovo uzdizao i opstajao.Spomenika ima i van zidina Starog grada iako su vrijeme i nebriga ljudi učinili da mnogi nestanu. Tu je i stara trgovačka čaršija, kao i mnoge česme koje su bile ukras grada, dok su džamije priča za sebe. One su rušene planski i sistematski.Srušene su i uklonjene tri velelepne džamije: «Meterizi», « Džamija Mornara » i «Meraja».
Među spomenicima treba izdvojiti džamiju, drevnu bogomolju koja se nalazi unutar zidina Starog grada. Više od 300 godina bila je mjesto okupljanja vjernika islamske vjeroispovjesti. Riječ je o Hadži Halil Skurovoj džamiji u kojoj su klanjali i učili Kur’an mnogi žitelji ovog grada. Sa njenog nekada visokog minareta mogao se daleko čuti glas mujezina,sve do momenta kada je voljom moćnika komunističkog režima pretvorena u magacin, a 1975. godine u dio muzejskog kompleksa. Kao da Stari grad nije muzej sam po sebi.Turci su dolaskom na ove prostore bili jako iznenađeni vidjevši džamiju «Mornara» na samoj obali, koju su izgradili Mauri još u 14. vijeku i koja je bila i ostala spona i izazov širenju islama na ovom tlu. Uvidjevši da je nova vjera,vjera mira i tolerancije, narod ju je veoma brzo i bez prinude prihvatio.
Zbog toga se i grade mnogi objekti, neki se preuređuju i adaptiraju u novom duhu, ali se ne ruše kao što su činili mnogi osvajači prije, a i kasnije. Džamije «Mornara» srušena je 1931. godine.
Crkva-džamija u Starom gradu,kako je mnogi nazivaju, ili Hadži Halil Skurova džamija, sagrađena je 1510. godine kao renesansna crkva. Dolaskom Turaka ona se adaptira u džamiju dodavanjem minareta 1693. godine. Tako će ona i služiti kao mjesto okupljanja vjernika više od 300 godina. Albanci,kao autohton narod na ovim prostorima više od 2500 godina,prihvataju islam kao vjeru mira,tolerancije i suživota među narodima i konfesijama adaptirajući se novim uslovima. U tom istorijskom kontekstu, autohtono stanovništvo prelaskom u islam staru bogomolju prilagođava novim potrebama.Dakle, nastavlja se obraćanje Bogu u istoj bogomolji, i od istih ljudi, sada već, u skladu sa novo-prihvaćenom vjerom. Islamski neimari ostavljaju natpise na latinskom jeziku, dekorativnu plastiku, kapitele i reljefe.Džamija je jedinstven arhitektonski objekat na najvišem dijelu Starog grada i zajedno sa kulom Balšića čini najprepoznatljiviji dio ovog grada. Hadži H. Skurova ili «Carska» džamija, kako je naziva E. Čelebija, samo upotpunjuje ambijent grada koga s pravom nazivaju biserom ovog dijela Jadrana i Mediterana.Evropljani još iz vremena A. von Harfija, njemačkog putopisca, 1496.godine, neprekidno su dolazili na ove
prostore diveći se ljepotama grada i opisujući gostoprimstvo naroda ovog kraja.I kasnije, razvojem masovnog turizma iz zemlje i inostranstva grad je prepoznatljiv kao simbol suživota i jedinstven po svojoj orijentalnoj arhitekturi,džamijama, hamamima, turbetima; spoj Orijenta i Zapada na jednom malom prostoru.Danas džamija služi kao dio muzejskog kompleksa u kome su smješteni predmeti i eksponati naše kulturne baštine.Nije dovoljno posjećena čak ni za vrijeme turističke sezone. Dijelim mišljenje da se džamija mora vratiti pravom i jedinom zakonitom nasljedniku – Islamskoj zajednici Ulcinja, na osnovu zakona o restituciji. Pretvaranje sakralnog objekta u magacin i muzej bila je greška koja se može i mora ispraviti. Vraćanje džamije Islamskoj zajednici bio bi potez koji bi civilizovani svijet izuzetno dobro prihvatio i pozdravio. Bio bi to krupan korak ka našim razmišljanjima o UNESCO-u, svjetskom kulturnom nasljeđu.Muzej time ne bi ništa izgubio,naprotiv, bio bi bogatiji i atraktivniji, a i turistička ponuda grada bila bi bogatija, kompletnija i primamljivija. Bio bi to, van svake sumnje, bliži put ka integrisanoj Evropi. Islamska zajednica je integralni dio našeg društva, a u samoj regiji muslimani čine preko 80% ukupne populacije.Ona poštuje pravne norme i zakone našeg društva i traži da oni budu primijenjeni i na sve subjekte podjednako. Islamska zajednica traži da joj se džamija vrati kao i ostala imovina koja joj pripada.Islamska vjerska zajednica Ulcinja njeguje fundamentalne vrijednosti islama u duhu tolerancije i suživota među narodima različitih konfesija. Ona će i dalje baštiniti te vrijednosti i principe izvornog islama.
Ismet Karamanaga

KTO JAN VIDEO TË ULQINIT TË LASHT JAN PËR TU SHIQUAR SE KAN VLER HISTORIKE