Kažu da kad vas neko ošamari u jedan, treba okrenuti i drugi obraz! To je ljudsko i dostojanstveno promišljanje situacije, ali vrijedilo bi više kada bi ?ovjek bio mitološko bi?e i kad bi posjedovao više lica sa po naravno dva obraza. Ali ni dvoglava ili troglava aždaja ne bi bila dovoljna ulcinjskom ?ovjeku koliko šamara mora i treba da pretrpi. Ve? izudarani i sa rumenim obrazima mi gra?ani Ulcinja pokušavamo na mala vrata onako pošteno, tolerantno i donekle kukavi?ki da dobijemo bitku bez objave rata. Ni 30 godina, ni dva režima, ni ne znam koliko lidera nije pomoglo da se pitanje Valdanosa riješi i da se gra?anima vrati njihova zemlja. Nedostojanstveno je, a i neljudski, moliti, kuditi i preklinjati za svoje… nismo prvi koji to radimo, ali mislim da ?emo vjerovatno biti me?u posljednjima, koji to ?ine toliko dugo.
Prvo, stvar se želi prikazati komplikovanom i složenom, ali zapravo nije! Po svim zakonima o deeksproprijaciji, imovina se mora vratiti, ne prethodnim, ve? PRAVIM vlasnicima od kojih je oduzeta i tu je TA?KA! I to je svima jasno. Ako zemljište nije privedeno namjeni, a znamo svi da nije, teza biva samo dodatno potvr?ena.
Drugo, propaganda da je neko uzeo novac za imovinu je klasi?an primjer temeljne manipulacije i razvodnjavanja snage zakona, koji je manje više precizan. Ta?no je: neko je uzeo novac, neko je uzeo tri ili pet puta više od drugih, bilo je prisile, bilo je odbijanja, bilo je i pristanka, ali je više od svega TA?NO je da nijedna ispla?ena suma nije odgovarala stvarnoj vrijednosti imovine tako da niko nije obešte?en i tu je ponovo TA?KA. Tome dodajmo i klasi?ne komunisti?ke metode prisile koje su naširoko i naduga?ko poznate, i dobi?emo ponovo potvrdu druge teze.
Tre?e, plasira se teza da oni koji protestuju nisu za razvoj grada. NETA?NO: takav stav može proiste?i iz neznanja, nedovoljne informisanosti o problemu, ili nemo?i da se zbog ovih ili onih razloga stane na stranu pravde! Svakog dobronamjernog gra?anina poga?a najviše kada biva etiketiran da je protiv razvoja svoga grada. Ne postoji niko u Ulcinju ko je protiv razvoja grada, ali postoje oni koji ne znaju kako se do njega dolazi, i koji bivaju upecani na udicu na kojoj je obe?anje jedini mamac! Sve privatizacije do sada su bile promašaj i one najviše daju odgovor na prethodnu tezu. Na kraju krajeva, svaki brucoš ekonomskog fakulteta ne bi nikad odabrao Cubus Lux kao partnera ve? bi ponovio tender dok se ne javi neko sa stvarnim kvalifikacijama. Mada, ja smatram da ne treba tamo ništa graditi.
Najve?i se razvoj postiže ako se Valdanos sa?uva kao spomenik prirode i ako gra?ani gajenjem maslina sti?u ekonomsku korist i ?uvaju tradiciju, nude?i svoj autenti?ni proizvod na turisti?kom tržištu! Ovo je jedna od alternativa, a gra?ani i vlasnici sami treba da izaberu model, a ne da im on bude nametnut kao i svaki put do sada.
Valdanos nije politi?ko pitanje, ve? pitanje ?asti! Tamo je previše korijena maslina na kome rastu gran?ice mira da bi žrtva bespomo?nog gra?anastva bila svedena na puku milost vlasti. Rješenje mora biti institucionalno i gra?ani moraju vjerovati u institut Suda u Strazburu. Nije lijepo i?i protiv svoje države kojoj smo, ako ništa drugo, dali SVE, ali kako nadležni ne žele sagledati stvari druga?ije, onda moramo do kraja. Sa politi?kom kulturom koja se u politi?koj teoriji Gabrijela Almonda naziva podani?kom, i sa gra?anstvom koje to nije, ve? se preciznije treba nazivati stanovništvom, ishod ?e do kraja biti neizvjestan ali samo vjera u pravdu može biti tas na vagi u borbi dobra i zla. Malo sam istraživao i uvidio da je tako bilo i u Slova?koj i u Poljskoj i u mnogim bivšim komunisti?kim zemljama, ali je nakon Strazbura sve došlo na svoje, tako da gra?ani Ulcinja mogu biti bez brige.
Dakle, ostavimo svoje palana?ko optuživanje i politikanske rasprave za budu?nost, ima?emo prilike da se ispucavamo u narednom periodu. Budimo složni makar u ne?emu, ali ne bilo ?emu, ve? u onom najljepšem i najvrednijem, u ne?emu što je ve?e i trajnije od našeg pukog subjektiviteta. I hodže i popovi i zakon, sve je uz nas u toj ta?ki koja nas spaja i koja može da bude dobra osnova za izgradnju ve?eg povjerenja izme?u nas samih, jer pošteno govore?i i mi smo odgovorni za sve ovo što nam se dešava. Sa ponosom i sa više dostojanstva koje nas je nekada krasilo, izdignemo se i pomognimo jedni drugima i animirajmo crnogorsku javnost da nam u tome pomogne. Svi smo mi potpisivali peticiju za odbranu Tare, a ni Valdanos nije ništa manje vrijedan i ništa manje zna?ajan za sve u Crnoj Gori.
Na kraju nema se što re?i osim „šamara?ete nas još“! Oni nas „šamarima“, mi njih maslinom, jer ipak dostojanstvo je na prvom mjestu! Sa velikom željom da naše politi?ke i druge podjele budu prevazi?ene makar u jednoj ta?ki koja nas spaja, shvatimo makar i nakratko da samo ZAJEDNO možemo stvoriti ljepšu budu?nost o kojoj ve? godinama sanjamo i koju željno iš?ekujemo! Ono što je kod Ibn Halduna „asabbiya“ kao sinonim za slogu naroda i zajedništvo, kod nas je skoro iš?ezlo, ali je Valdanos dovoljno „magi?an“ da to povrati, ne samo nama Ulcinjanima ve? i cijeloj Crnoj Gori!
Autor je magistar politi?kih nauka.

Piše: Mr. Dritan Abazovi?
katakomba@hotmail.com
Vijesti