GP”Primorje”; Traže i likvidaciju firme samo plate da prime
Ulcinj – Nekada radni?ka “meka” i hotelima bogat grad, u koji su najra?e hrlili sezonci iz svih krajeva bivše Jugoslavije, danas je najnerazvijenije primorsko mjesto u Crnoj Gori, kome su grandiozno najavljivane privatizacije, umjesto beri?eta, donosile samo ste?aje. Privreda Ulcinja i dalje je u dubokoj komi, pojedine firme ve? su ugašene, druge “životare”, a nekadašnji gra?evinski gigant, GP “Primorje“ možda broji posljednje dane. Karl Marks bi se vjerovatno prevrnuo u grobu da kojim slu?ajem sazna da radnici jedne gra?evinske firme u jednom malom gradu na Balkanu traže likvidaciju sopstvenog preduze?a da bi naplatili zaostala dugovanja.
– Nažalost, morali smo to da uradimo. Poslodavac nam duguje plate za više od tri godine, a nema izgleda da ?e nam ih uskoro isplatiti. To možemo uraditi samo kroz likvidaciju, odnosno prodaju imovine – kaže za „Vijesti“ predsjednik Sindikata GP “Primorje” i povjerenik Unije slobodnih sindikata za Ulcinj, Arslan Zenjeli, koji je prošle godine Privrednom sudu u Podgorici predao zahtjev za likvidaciju preduze?a. On je ocijenio da je “Primorje”, koje je u ste?aju od 2004, klasi?an primjer loše i netransparentne privatizacije i nebrige za radnike.
Mjesto gdje se, prije deset ili više godina, svako jutro okupljalo stotine radnika i radosno išlo u nove radne zadatke, danas li?i na koncentracioni logor. Upravna zgrada, napuštena i polomljenih stakala, podsje?a na uklete ku?e iz filmova strave i užasa. Od mo?ne mehanizacije, u krugu preduze?a koje više niko i ne ?uva, ostalo je samo nekoliko kamiona koje ne bi mogli pokrenuti ni svi japanski eksperti.
Šef opštinskog sindikalnog povjereništva Šefkija Ljamovi? kaže da je za 176 radnika “Primorja“, Ministarstvo rada i socijalnog staranja prošle godine povezalo radni staž za period od tri i po godine.
– Tako smo omogu?ili odlazak u penziju svima koji su stekli uslove za to – kaže Ljamovi? za „Vijesti“. Podsje?a da je Sindikat pokrenuo inicijativu da se radnicima „Primorja“, koji su na Birou, isplate otpremnine.
– Vlada je to uradila lani i oko 120 radnika te firme dobili su otpremnine u iznosu od blizu dvije hiljade eura – podsje?a Ljamovi?. Navode?i da opštinsko sindikalno povjereništvo nije zadovoljno privatizacijama u Ulcinju, Ljamovi? je kazao da ?e od Vlade tražiti da poništi sve ugovore gdje kupac ne izvršava preuzete obaveze.
– Nije to samo slu?aj sa „Primorjem“, gdje novi vlasnik nije uložio ni centa za oporavak firme ili unapre?enje poslovanja. Tu je „Galeb“ srušen, iako star samo 20-25 godina. Novi vlasnik još nije po?eo da gradi novi hotel, iako su svi rokovi davno probijeni. Tamo gdje je nekada bio simbol Ulcinja i ponos Crne Gore, danas je ledina – istakao je Ljamovi?, navode?i kao primjer loše privatizacije, i hotele „Mediteran“, „Otrant“ i „Lido“, te Solanu „Bajo Sekuli?“.
-„Mediteran“, u ?ijem sklopu je bilo ?ak 11 depadansa, pla?en je samo 930 hiljada eura. Novi vlasnik je porušio dva i ne gradi nove. Bilo je 47 radnika, a danas je na poslu njih 15, ostali su uzeli otpremnine. Ali, poslodavac je bio u obavezi da uve?a radnu snagu, a ne da je tako drasti?no smanji, tvrdi Ljamovi?, isti?u?i da je isti slu?aj sa „Otrantom“.
– Vlasnik nije napravio novi hotel i zatvoreni bazen. Nije porušio ni stare vile, niti uve?ao radnu snagu, iako je to bio u obavezi. Hotel “Lido” ve? dvije ili tri godine ne radi, niti novi vlasnik po?inje radove na izgradnji novog hotela. Zaposleni u tim hotelima primaju redovno plate, ali to nije to. Vlasnicima kao alibi služi nedostatak planova, ali svi znamo da se i na tom polju može dosta uraditi da ima volje – kazao je Ljamovi?, koji smatra da je stanje urgentno i na Solani.
– Nekada je ta fabrika imala 450 zaposlenih, a danas nekoliko puta manje. Uprkos tome, radnici dolaze kod mene, žale se da ne primaju plate. I tamo je ste?aj kroz reorganizaciju, kao što je u „Primorju“, ali ne vidim da ima pomaka nabolje, tvrdi Ljamovi?.
On podsje?a da je sunovrat ulcinjske privrede po?eo gašenjem „Agro Ulcinja“.
– Ta firma, osnovana dok je „Ulcinjska rivijera“ bila u sastavu Montenegroturista, svojim proizvodima snabdijevala je cijelo primorje. A eto, došlo je do likvidacije, kaže Ljamovi?, koji o?ekuje da 135 radnika tog kolektiva uskoro dobije otpremnine.
?oki?: “Primorje“ nema šta da proda
I Zenjeli i Ljamovi? izrazili su sumnju u zakonitost privatizacije “Primorja“, ali je jedan od ve?inskih vlasnika, Osman ?oki?, koji posjeduje oko 43 odsto akcija, odbacio te optužbe.
– Nema ništa legalnije, niti transparentnije od berze i sve se vrlo lako može provjeriti- kazao je ?oki? “Vijestima”, negiraju?i prozivke da nije ulagao u firmu.
– Na kopu su nove mašine koje vrijede milione eura, pa ne?e biti da se nijedan cent nije uložio u firmu, kazao je ?oki?. Odgovaraju?i na pitanje da li na mašinama rade radnici “Primorja“, ?oki? je odgovorio odre?no.
– Morao sam da dovedem nove ljude, koji znaju i imaju iskustva sa tim mašinama, objasnio je ?oki?, dodaju?i da je prosjek starosti u „Primorju“, prilikom preuzimanja firme, bio oko 55 godina. Isti?u?i da nikako nije mogao da postigne dogovor sa Zeneljijem i Ljamovi?em, ?oki? je kazao da je uzaludna inicijativa za likvidaciju firme.
-“Primorje“ nema imovinu koju može prodati. Od oko 100 hiljada kvadrata, koji su bili u svojini firme, danas je svaki centimetar pod sudskim sporom – objasnio je ?oki?.
Na potezu Privredni sud
Privredni sud u Podgorici prije godinu i po dana, donio je rješenje kojim je naložio ve?inskim vlasnicima “Primorja“ da radnicima, njima 116, isplate zaostale zarade za period od 01. 07. 2000. do 15. 12. 2004. Zenelji kaže da je to bio kompromis, jer je sindikat pristao da sumu od 456.000 eura, za koju je nezavisni finansijski ekspert utvrdio da je dug prema radnicima, umanji za 30 odsto.
– Ni to nije bilo dovoljno poslodavcu koji se oglušio o to rješenje suda i zaboravio radnike. Sad tražimo cijelu sumu i ne?emo odustati, tvrdi Zenjeli.
Priznati kuvari danas prodavci cigareta
Više od 1.600 nezaposlenih na Birou rada, sa sjetom se prisje?a ne tako davnih i sretnih vremena, kada je Ulcinj bio grad sa najviše stranih turista u Crnoj Gori, kada se radilo, zara?ivalo i sa radoš?u odlazilo na posao.
– Danas je to grad u ste?aju. Nekada smo imali najškolovaniji turisti?ki kadar u Crnoj Gori. Nije bilo konobara ili kuvara koji nije znao njema?ki, pa i još po neki strani jezik. Tužno je danas gledati te ljude kako u trafikama prodaju cigarete, kaže Ljamovi?.





