Jedan od nekadašnjih”prospekata”Ulcinja
Jedan od nekadašnjih”prospekata” našeg grada iz zlatnih vremena našeg turizma. Nalazi se u mojoj maloj, skromnoj biblioteci i zaista je pravi dragulj. Ra?en je u vrijeme kada je ovdje kod nas bilo pravog turizma i pravih gostiju. Gostiju je bilo iz one velike zemlje, i naravno, i onih drugihi, stranaca, iz svih krajeva svijeta.
Za informaciju mla?im ?itaocima fcb. stranci su kod nas uglavnom dolazili iz Njema?kog govornog podru?ja, i na svakom koraku se mogao ?uti Njema?ki jezik. Ja, ?esto pjesni?ki kažem, da je grad tada mirisao na neke druge parfeme, posebno se to osje?alo na uskim uli?iama me?u drevne zidine Starog grada. Mi stariji, koji smo radili u tom turizmu, nostalgi?ni smo i teško se mirimo sa ?injenicom da tog turizma više kod nas nema…Ne?e ga biti ni u dogledno vrijeme, uzimaju?i u obzir stanje naših hotela, prezentaciju našeg turizma po sajmovima, sposobnost odnosno nesposobnost ljudi koji rade u turizmu itd. Naravno, važno je i mjesto na kojemu se naš grad nalazi na turisti?koj karti Crne Gore. Nažalost i tu je politika umiješala svoje prste pa je svima ovdje jasno, gdje nam je aktuelna vlast odredila mjesto.
“Morsko dobro” sa sjedištem u Budvi koju narod ovdje i naziva “Morsko zlo” uzima skoro sve odavde.To je institucija države, Republike Crne Gore, koja sa 57 odsto, samo na teritoriji naše opštine ubira sva dobra, dok 43 odsto u svim ostalim opštinama naše obale. Dakle paradoks, za “Ginisa” To govori samo po sebi o odnosu Države prema našem gradu. A mi smo i kao grad i kao narod ovoj Državi mnogo dali. Više od 85 odsto gra?ana ovog grada je reklo “da” na Referendumu za Nezavisnu Crnu Goru. Zamislite, sjedište “Morskog dobra” u Budvi, sa više od 50 zaposlenih direktora i direktor?i?a, smještenih u modernoj zgradi sa velikim primanjima, i ostatkom od par miliona za svoje džepove, i investicije, ali ne i za investicije kod nas u Ulcinju. Dakle, odakle se i najviše uzima. U Ulcinju, dakle ovom narodu, i ovo gradu, ništa ne vra?aju. Za njih ne važi ono zlatno pravilo iz ljubavi, da kada uzimate, morate i da date. Ovdje im je ljubav jednostrana. U Ulcinju imaju samo jednog zaposlenog, jednog tihog i mirnog ?ovjeka, sa jednim fotoaparatom.. Doduše, da ne griješim dušu, po?eli su da grade jednu malu “marinu”, koju sam ja nazvao”Jakuzzi”, jer je toliko smanjena i mala,.. Radovi su stali, ono malo mehanizacije i par radnika je pošlo da radi negdje gdje je važnije, a kada ?e se ovdje vratiti i kada ?e je završiti…to samo Onaj gore zna.
Ali, da se vratim još jednom, prospektu koji je nekada krasio sve agencije po svim robnim ku?ama po gradovima Njema?ke , Austrije, Svajcarske i drugih zemalja. U gro planu se nalazi fotografija prelijepe dame u albanskoj nacionalnoj nošnji. Slike hotela, plaža i svega onog što je ?inilo turisti?ku ponudu našeg grada u prelijepom koloru, i sa kratkim propratnim tekstovima se nalaze na unutrašnjim stranicama….
