Malo “Juga” i nastaju “Tanatalove muke” sa ?amcima. Naravno..nedostatak tako dugo obe?ane marine, dovodi do toga da se i ono malo prostora na Mandra?u mora nekako iskoristiti. U njemu skoro i da nema vode, dok more neprekidno donosi pijesak tako da se ?amci moraju vu?i unutra, bliže zaštitnom zidu, što dalje od talasa. Ponekad su talasi veliki, tako da voda dolazi do samog zida i tek, jaki unakrsno vezani konopi o vezove na obali su jedina zaštita. Da ne govorimo o sudaranju ili udaranju o dno, koje je na nekim mjestima stjenovito, i gdje neminovno stradaju kobilice, posebno kod drvenih ?amaca. Poneki talas i presko?i zaštitni zid i tada voda puni ?amce, ali to je neminovnost koje su svjesni svi oni, koji moraju da tu sklone ?amce od nevremena. Fotografije koje sam snimio, su samo jedan dio”Tantalovih muka”sa kojima se susre?u svi oni koji su prinu?eni da tu sklone ?amce. Posebno se ovo odnosi na ribare, koji moraju ?esto i po nevremenu u ribolov, kako bi obezbijedili, ili bar pokušavaju da obezbijede mali dio prihoda za bolju egzistenciju sebe i svojih porodica. Fotografija koju sam snimio nije rijetkost, ona je samo jedna od mnogih koje se prilikom svakog malog Juga mogu snimiti…a slici nije potrebno davati nikakav poseban komentar, jer slika govori sama za sebe. Komentar i tekst sam napisao za kompetentne organe Opštine Ulcinj i naravno, za “Intituciju”, “Morsko dobro” Republike Crne Gore sa sjedištem u ” metropoli” Budvi, kako bi ih podsjetio na ?injenicu, koliko su zapostavili grad, koji je nekad imao tre?u flotu na Jadranu. A u Crnoj Gori svaki grad ima makar malu” marinu”, u Boki ih imaju ?ak blizu ku?a, iako tamo i nema velikih talasa. Ovdje se nama obe?ava jedna mala marina na “Kacemi”, koja nikako da se završi. Moj revolt, i rekao bih moja tuga, je tuga i revolt svih onih koji vole ovaj grad. Ovaj grad i ovaj narod dao je tako mnogo ovoj državi, a kako nam ova država vra?a..dovoljno je vidjeti procjeniti, ?ak i na ovako malom primjeru…