Bi?e ovo najteža sezona za ulcinjski turizam u posljednjih 20 godina. Svi pokazatelji i analize govore da ?e ona biti znatno lošija od prošlogodišnje. Bojim se da smo izgubili i idu?u sezonu, da o ovoj i ne govorimo. Jer, ugovora prakti?no nema, kontakte sa starim partnerima smo izgubili, gostiju je manje nego lani. Sve se svodi na simuliranje. Turizam je za Ulcinj još samo u uspomenama, na fotografijama i u knjigama”, kaže za Monitor stari turisti?ki radnik Džaudet-Džo Abazovi?.

DEBAKL: Situacija na terenu i signali s emitivnih tržišta zaista pokazuju da ?e turisti?ka 2010. biti za Ulcinj još jedna izgubljena godina.
U ostacima ostataka nekadašnjih hotelskih objekata krajem ove ne?elje boravi za ?etvrtinu manje gostiju nego lani. Rezervacija za sami špic sezone je malo, posebno iz zemalja Zapadne i Centralne Evrope. Zbog snižavanja cijena finansijski rezultati bi?e za tre?inu slabiji od prošlogodišnjih. Još ako i vrijeme ne posluži one koji o?ekuju nekakvu crkavicu, sezona bi mogla biti ozna?ena elementarnom katastrofom.
Pokazalo se da je bitku za goste Ulcinj prije svega izgubio na svom terenu. Sve državne i lokalne institucije su zakazale. Turizam se ve? pune dvije decenije ov?e ne shvata kao najvažnija privredna djelatnost, ve? kao dvomjese?na prilika da se nešto ugrabi. I kao mjesto za uhljebljenje podobnih i pogodnih kadrova. Politika, ta?nije isprazno politikanstvo, pojela je ulcinjska preduze?a, resurse i turizam.
U skladu s lažnim obe?anjima, ide i retorika. Projekti i kompjuterske simulacije za Veliku plažu, Adu, Valdanos i Šas su vrhunac. Samo još malo pa ?e ovaj grad, kako njegove žitelje pokušavaju ubijediti državni i lokalni ?elnici, postati Dubai, Nica, Kan, Monte Karlo. Sve, samo ne Ulcinj. Trenutna iluzija je važnija od dugoro?ne vizije.

PRIVATIZACIJA: Praksa je, me?utim, tužna. Ulcinj je prije 75 godina imao više kvalitetnih hotela nego danas. Ono što je „srce grada” krasilo ?ak i u Kraljevini Jugoslaviji više ne postoji. Hoteli Jadran, Galeb i Republika mogu se vidjeti samo na starim slikama.
Nema više ni hotela Grand Lido ni Lido, Belvi i Olimpik su izgra?eni prije 45, odnosno 40 godina i ne mogu podmiriti potrebe visoke klijentele, Mediteran i pored urgencija ameri?ke ambasade ne može dobiti odobrenje za izgradnju novog objekta, a novi „hladan tuš” stigao je prije nekoliko dana. Jedini ve?i objekat sa ?etiri zvjezdice, hotel Otrant, kojim zvani?no rukovodi moskovska kompanija Barkli Montenegro, ne?e raditi ove sezone. Kako se navodi u zvani?nom saopštenju, na taj potez rukovodstvo firme odlu?ilo se zbog „globalne krize, loše infrastrukture i kriti?ne ekološke situacije kanala Port Milena”.
Svi navedeni razlozi stoje, ali treba dodati da je taj hotel loše renoviran, radnicima se ve? tri mjeseca ne ispla?uju zarade, banke traže otplatu kredita.
„Nedostatak hotelskih kapaciteta najve?a je ko?nica razvoja ulcinjskog turizma”, kaže direktor hotela Albatros Džemal Bušatli?.
Podaci pokazuju da hoteli danas u?estvuju u ukupnim smještajnim kapacitetima opštine s nešto više od jedan odsto! To je svakako jedinstven slu?aj na Mediteranu. Prije samo dvadeset godina u?eš?e hotelskog smještaja u ukupnim kapacitetima iznosilo je oko 20 odsto.
MRTVAJA: Bušatli? isti?e da se to vrlo nepovoljno odražava na turisti?ku ponudu grada, dužinu trajanja sezone, promet, konkurentnost destinacije. „Treba li se onda ?uditi što naši vjerni partneri iz njema?ke agencije Nekerman – Tomas Kuk kažu da ulcinjski hoteli ne odgovaraju zahtjevima njihove klijentele”, pita se on i zaklju?uje da je ovo stanje prvenstveno produkt štetnog procesa privatizacije.
Dok se ona sprovodila paralelno je tekao proces „kaubojske apartmanizacije”, a promijenjena je i slika monumentalnog Starog grada. Naime, na južnoj strani, na samoj pjeni od mora, po?ela je prije tri godine, a lani stala, gradnja nekakvog kazino-hotela. Za sada se nazire tek betonsko utvr?enje. Niko pouzdano ne zna kome ono pripada. Nezvani?no se govori da je investitor kontroverzni crnogorski biznismen. Pokazatelj njegove mo?i je ogromna dizalica koja i dalje stoji na velikoj skeli, ispred drevnih zidina, kvare?i izgled te jedinstvene tvr?ave iz petog vijeka prije nove ere.
U iš?ekivanju loše sezone i kreditnih obaveza koje snažno pritiskaju gra?ane i preduze?a, što za posljedicu ima porast nervoze, u Ulcinju se vode teški pregovori o formiranju lokalne vlasti. Kao da politi?ari ne vide realan život, ne slute još jednu lošu sezonu i sve obaveze i dugove koje ?e opštinskom budžetu do?i na naplatu u septembru.
Ulcinjani danas, ipak, priznaju: njihov grad prakti?no ne postoji na turisti?koj karti Evrope. Sve više postaje mrtvaja. Kome on takav treba? Vidi li se to iz Podgorice?

Mustafa CANKA
MONITOR