Jos jedan festival je prošao. Sinoć je okoncana “Letnja scena” 23. po redu festivala, drame, muzike i svega ostaloga koje organizatori i nazivaju umjetnošću. Bilo je tu svega, od običnih amatera pa do zaista vrsnih umjetnika. Na slavnom Trgu “Servantesa” među drevne zidine Starog grada Ulcinja, 25.08.2010. god. spuštena je zavjesa i Trg će od sada biti i dalje u uobičajenom mraku. Nije bilo nikakve pompe kod zatvaranja, i ako sam ja proročanski i najavilo da će otvaranje i zatvaranje proteći u malo svečanijem tonu, s obzirom da se to ranijih godina i dešavalo. Uostalom, to je i praksa svuda u civilizovanom svijetu. Ali, izgleda da su organizatori htjeli malo da promijene, kako bi ovaj festival”Letna Scena”ipak izgledao drugačije od ranijih. Organizatori festivala se čak i nijesu udostojili ni da prisustvuju završnoj večeri. Od četiri “zvanična” direktora Centra za kulturu, koji je i organizatior “Ljetnje Scene, nije bio prisutan nijedan, a da ne govorimo o opštinskim “moćnicima”koji su su i finansirali festival. Ni oni izgleda nijesu imali vremena da se pojave na završnoj svečanosti, ali ja to prepuštam njihovoj savjesti i naravno biračima. Jedina svijetla tačka među organizatorima je bio izvrsni voditelj Zenel Katana, koji je i vodio na uobičajenom visokom nivou ovo veče.Ja sam izgleda bio loš prorok, ali se iskreno nadam da će ovoj rukovodećoj garnituri Centra za kulturu ovaj festival, zaista i biti zadnji.
Zadnje veče je proteklo u izvrsnoj poeziji i recitalu jednog velikog umjetnika iz Kalabrije Pina KAKOTE, albanskog porijekla. Njegovi preci su se davno naseljilji u južne dijelove Italije. Adaptirali su se i integrirsali u novu sredinu, ali su sačuvali jezik, duh, kulturu i običaje svojih predaka. Posebno je to izraženo po manjim selima u Kalabriji. Poštuju i vole Italiju, ali ne zaboravljaju nikada svoje korijene. Takav je i Pino KAKOTA, koji je kroz svoju umjetnost dočaravao svu draž i ljepotu folklora i običaja sačuvanih od predaka. Ovaj čovjek je zaslužio sve pohvale i počasti . Virtuozno opštenje sa publikom, gipki i lagani pokreti uz muziku i vrhunska interpretacija uz fantastične glasovne mogućnosti, su bili samo dio njegovog umijeća. Njegovu poeziju i njegovu umjetnost recitovanja su razumjeli i oni koji i ne poznaju albanski jezik. Zaista izvrsna interpretacija koja nije mogla nikoga osvaviti ravnodušnim. Kulminacija ove veličanstvene večeri jeste korpa sa cvijećem kao znak mira i ljubavi i vječite nostalgije sa svojim korijenima.

Ismet Karamanaga  Facebook