Cubus Lux finance/stocks

CUBUS LUX PLC finance/stocks

Britanska kompanija Kjubus luks, kojoj vlada hoće na 30 godina da izda valdanos, mogla bi biti još jedan promašeni strateški partner
Podgorica – Britanska kompanija Kjubus luks (Cubus Lux) godinama je u gubicima, a uz to ostvaruje vrlo male godišnje prihode, pa se postavlja otvoreno pitanje iz kojih izvora će finansirati izgradnju luksuznog kompleksa na Valdanosu kod Ulcinja, lokalitetu koji će im crnogorska Vlada ustupiti na 30 godina.
Kjubus, iako firma u britanskom vlasništvu, za sada je ulagala jedino u Hrvatskoj, a posao su započeli otvaranjem tri kazina i izgradnjom marine sa 200 vezova u Zadru.

Prema informacijama dostupnim na njihovom zvaničnom sajtu, kompanija se u periodu globalne krize od 2008. suočava sa ozbiljnim finansijskim gubicima, pa nije jasno na osnovu čega će uvalu Valdanos pretvoriti u, kako je predviđeno investicionim planom vrijednim preko 220 miliona eura, luksuzni rizort sa ekskluzivnim hotelima i apartmanima prve kategorije, a sve u zoni netaknutih maslinjaka.

Na osnovu finansijskih pokazatelja, Kjubus luks je kompanija vrlo skormnih mogućnosti, jer su im godišnji prihodi na nivou od nekoliko miliona eura.
U poslovnoj godini 2010. koja je počela u martu 2009. i trajala do marta ove godine, prihodi Kjubus luksa iznosili su 1,48 miliona britanskih funti, neznatno manje nego u prethodnoj, ali je zato gubitak bio značajno veći. Finansijski izvještaj pokuzuje da su bili u minusu 3,6 miliona funti (4,27 miliona eura), u odnosu na 2,1 milion funti iz perioda mart 2008 – mart 2009. godine.
Gubitak Kjubus luksa prije oporezivanja u 2008. godini iznosio je 4,8 miliona funti (5,7 miliona eura), a samo zbog kursnih razlika i nestabilnosti na svjetskom tržištu valuta izgubljeno je 1,9 miliona u britanskoj valuti
Posljednji uspješan periodu Kjubus luks bilježi od marta 2007. do marta 2008. godine, kada je godišnji obrt iznosio 3,1 milion funti, dva puta više nego prethodne. Profit prije oporezivanja bio je 357 hiljada funti (oko 420 hiljada eura). Nedugo nakon tog obračunskog perioda nastupila je globalna recesija koja je uticala i na poslovanje britanske kompanije.

U osnovnim elementima ugovora o zakupu Valdanosa, koje su “Vijesti” nedavno objavile, stoji i da će britanska kompanija za oko 352 hektara površine na uvali Valdanos godišnje plaćati najmanje 660.000 eura, plus varijabilni dio koji će biti u iznosu od 5 odsto ukupnog prihoda na godišnjem nivou ili minimum pola miliona eura godišnje, čime je Vlada, kako tvrde, osigurala da će i u slučaju poslovanja rizorta s gubitkom, zakupac biti u obavezi da plaća i dio varijabilne zakupnine, a ne samo fiksni dio.

Kada će biti potpisan ugovor o zakupu sa Britancima još nije poznato, baš kao ni činjenica kako će britanski investitori uspjeti da obezbijede stotine milione eura za investicije u uslovima kada proizvode gubitke i kada nije lako doći do kredita na svjetskom finansijskom tržištu, zanemarujući činjenicu da se radi o maloj kompaniji sa skormnim obrtom.
Kjubus luks neće biti prva firma koja, ako dobije atraktivnu lokaciju kod Ulcinja, tek onda krene u potragu za novcem, od raznih banaka i fondova. Mnogi investitori nemaju kapacitet ni finansijsku snagu za realizaciju projekata koji im pripadnu na tenderima, što dovodi u pitanje kredibilitet i rad tenderskih komisija.

U Crnoj Gori postoji više takvih primjera, među kojima su i tenderi za Montepranco, Otrant, Institut Igalo… Svojevremeno na tenderu za Montepranco pobijedila je kompanija Limon investment, takođe sa malim prihodima i bez jakog kapitala za sobom, a sa ponuđenim investicijama daleko većim od ostalih učesnika. Taj posao je, međutim, propao, jer Limon nije uspio da obezbijedi bankarske garancije.

Ulcinjski Otrant je, takođe, pripao firmi(ruski Barkli) bez finansijske snage i referenci, što se kasnije odrazilo na kašnjenje sa investicijama i drugim problemima do toga da je hotel bio zatvoren ove sezone. I na tenderu za Institut Igalo, kompanija Cepter je ponudila oko 150 miliona eura za investicije, mnogo više od ostalih, ali naknadno nijesu uspjeli da dostave garancije.
Što se tiče Kjubus luksa, njihovi predstavnici su nekoliko puta boravili u Crnoj Gori, čak su davali izjave medijima, tvrdeći da su veoma zainteresovani za Valdanos i da su spremni da ulažu ogroman novac. Britanci tvrde i da su spremni da odmah počnu sa gradnjom, te da novac neće biti problem. Oni su, takođe, najavili da će hotelski operater na Valdanosu biti španska Sol Melia, čiji je predstavnik takođe boravio u Crnoj Gori.

Iako im finansijski pokazatelji ne idu u prilog, teoretski to ne znači da Kjubus luks ne može da obezbijedi novac i da će projekat Valdanos ovaj put propasti, ali definitivno da Vlada mora biti oprezna u daljim koracima i mora tražiti čvrste garancije, naročito sada kada još nije potpisan ugovor o zakupu.

Da ne bude nova Zavala

Studija lokacije koja je obavezna za budućeg zakupca Valdanosa podrazumijeva potpunu zaštitu maslinjaka, što znači da nijedno stablo na tom području ne smije biti posječeno, a dio u kojem je grupisano najviše stabala masline nije predviđeno za izgradnju, čak ni na postojećim djelovima.
Lokalno stanovništvo, međutim, nije obradovano planovima Kjubus luksa, ma koliko oni primamljivo zvučali. Koalicija nevladinih organizacija i intelektualaca odavno poziva nadležne institucije da spriječe potpisivanje ugovora sa britanskom kompanijom, jer sumnjaju u njen kredibilitet i reference.
Oni traže od potpredsjednika Vlade i predsjednika Tenderske komisije Vujice Lazovića da objavi sve detalje sporazuma sa britanskom kompanijom, a državnu tužiteljku Ranku Čarapić da zaštiti državnu imovinu.
Čarapićeva se poziva da reaguje „jer Vlada planira da država Crna Gora, a to znači svi mi, preuzme obavezu da obešteti vlasnike maslina kada o tome odluku budu donijeli domaći i Evropski sud za ljudska prava“.
– Kako će, gotovo izvjesno, ti računi biti visoki desetinama miliona eura, vjerujemo da je pravo vrijeme da reaguju nadležni organi i spriječe „novu Zavalu“, sa još težim posljedicama. Zašto da tu obavezu ne preuzme zakupac kada zna u što sve ulazi – pitaju se potpisnici saopštenja iz Ulcinja, i dodaju „da je nevjerovatno da Vlada pokušava da ubijedi da je dobro što će zakupac za tri i po miliona kvadratnih metara najljepše uvale na Jadranu plaćati godišnju zakupninu od 660 hiljada eura, kada se zna da tri puta više vlasnici maslina gube svake godine zato što ne prikupljaju rod sa tog blagoslovenog drveta“.

R.M. – Z.V.
Vijesti