PISMA UREDNIKU
Ono čega su se građani Ulcinja pribojavali, dogodilo se. Savjet za privatizaciju je objavio da se Valdanos daje pod zakup na 30 godina sa mogućnošću produženja roka. Ova vijest je kod Ulcinjana prouzrokovala nevjericu i čuđenje. Oni ne mogu vjerovati da se na pragu integracije u EU realizuje jedan takav akt, koji je u suprotnosti sa svim evropskim normama i vrijednostima, a koji se tiču čuvanja i oplemenjivanja privatne svojine, kao i vraćanje te imovine zakonitim vlasnicima.
Pravo na svojinu zakonitim vlasnicima Valdanosa su svojim odlukama verifikovali i najviši sudski organi Crne Gore. Ali, sve je uzalud. Prelazi se preko svake civilizacijske i evropske norme i daje se pod zakup tuđa imovina. Iako je imovina vraćena po zakonu, većini građana Crne Gore, to za građane Ulcinja, za njihovu djedovinu u Valdanosu, ne važi.

I sve se ne završava ovdje. Naime, ulcinjske rukovodioce i političare to kao da ne interesuje. Interesuje ih samo kombinatorika izbornih rezultata i kako da podjele kolač u budućoj gradskoj upravi, kao i ko će sa kim formirati većinu u gradskom parlamentu. Nijedna riječ. Nijedna izjava političkih partija u Ulcinju (izvinjavam se onim partijama koje su dali izjavu u vezi ovoga događaja, ali zasigurno je ta izjava bila blijeda, jer bi u protivnom bila poznata široj javnosti). Iako je ulcinjska skupština izglasala jednoglasno bez ijednog glasa protiv da se vrati imovina u Valdanosu zakonitim vlasnicima, sada vlada šutnja. Kao da su svi postali gluvonijemi, osim NVO, Društva gradskih intelektualaca i Društva maslinara. Kao da pravo na imovinu ne interesuje ulcinjske političare. Značajnija su buduća namještenja i da li će se formirati koaliciju sa ovim ili sa onim političkim subjektom.

Riječi i obećanja ulcinjskih političara da će osluškivati puls naroda i da će raditi za dobro i za razvoj Ulcinja, kao da je odnio vjetar. A Valdanos, tu divnu uvalu stvorio je bog, ali ljudi su zasadili hiljadugodišnja stabla maslina koja su obrađivali i naši djedovi. I ljudi su ti koji treba da učine napor da se ta djedovina ne da bilo kome i da se vrati zakonskim vlasnicima. A građani čekaju. Čekaju reakciju svojih izabranih predstavnika, sa pravom.
Ako se vratimo unazad i osvrnemo se na privatizacije koje su urađene u Ulcinju, onda možemo reći da su nesvrsishodna. To u slučaju da je poslije toga imalo održivog i stalnog razvoja i nije toliko tragično, ali zna se da su u Ulcinju poslije ovih privatizacija, ekonomski objekti ili sravnjeni sa zemljom ili se drže zatvoreni katancem, dok su zaposleni ostali bez posla ili im je dato zaposljenje neadekvantno i nekompatibilno njihovom obrazovanju.

Zato i ovo davanje pod zakup, koje je sada urađeno, iziskuje sumnju u samu svrsishodnost. Zna se da je maslina sveto drvo i da je zakonom zaštićena, i ne treba da nas ubjeđuju budući investitori da će zaštititi stabla od devastacije i uništenja, jer imamo gorko iskustvo po tom pitanju. Ali čovjek (političar) poznaje dobro političku kombinatoriku i sad za sad se njome bavi, dok Valdanos nije u njegovoj moći i tu po njemu nema pomoći. Ulcinjski političari kao da zaboravljaju da su ih birači glasali, a ujedno im dali i pravo da ih predstavljaju, ali kako dolikuje a ne da im prodaju maglu i izigravaju gluvonijeme.

Mora se naglasiti da je ovo nipodoštavanje i uvreda glasača i građanina, te da ulcinjski političari, ako ne mogu da pokažu dobru volju za Ulcinj i za Valdanos, treba makar da zatraže izvinjenje od glasača Ulcinja zbog nipodoštavanja njihovih interesa i potreba. To je najmanje što mogu uraditi, u ime poštenja i političkog morala.

Enver-Eno Molabećiri, Ulcinj
Vijesti