Ulcinj se nalazi na samom jugu Crne Gore. Vjeruje se da su drevni Ulcinj, sadašnji Stari grad, u V vijeku prije naše ere osnovali Grci iz Kolhide, otud i otad prvo ime – Kolhinijum. U II vijeku prije naše ere osvajaju ga Rimljani i daju mu ime Olcinijum, po starosjedjelačkom ilirskom plemenu Olcinijates. Slijede vjekovi burne istorije.

No, osim istorijskih činjenica o gradu koji se zvao i Dolcinjo, Lcin u Ocin, postoje i zanimljive legende. Najprepričavanija je ona o robu Servetu i njegovoj Ulcinjanki. Zapravo, o slavnom Miguelu de Servantesu i Dulčineji ili Dulsineji zbog koje je Don Kihot jurišao i na vjeternjače. Priča otprilike glasi ovako:

Jednog dana 1575. godine tri ulcinjska leuta (brzi gusarski čamci) negdje u Sredozemnom moru napali su špansku fregatu (ratni brod s dvije palube). Borba je bila krvava i kratka. Mada opremljen i pripravan na sve bojeve na moru, španski brod bio je isuviše trom, ali i neoprezan da izdrži navalu brojnih i vještijih ulcinjskih gusara. I, nakon nekoliko dana, kako to opisuje dragocjeni sakupljač istorijskih priča i predanja ovog kraja Milenko Ratković, fregata je uplovila u Ulcinj praćena leutima. Razumije se, s bogatim plijenom i mnoštvom zarobljenika.

Među robljem se nalazio i jedan naizgled neugledan mornar, bez lijeve ruke, koju je izgubio u bici kod Lepanta, ali gusarima posebno zanimljiv. Naime, kod tog Serveta, kako mu je ime sačuvalo predanje, nađeni su neki papiri s pečatom španskog kralja. Ne samo vični borbi na moru nego i vješti trgovci, gusari su odmah shvatili da su se dokopali vrijednog plijena. Već su čuli zveckanje zlatnika koji će stići za njegov otkup i nijesu ga, poput ostalih, izložili na Trgu robova, već su čekali odgovor iz Španije.

Legenda dalje veli da je novac zaista i stigao, ali je rob Servet ostao u zatočeništvu, pošto se odrekao slobode u korist svog brata Rodriga koji je s njim zarobljen, a dukata je bilo samo za jednog. Servet je imao dozvolu za redovnu šetnju gradskim ulicama, i to bez lanaca. Dugo je ostajao budan u tamnici, ponešto krišom zapisivao i često lijepo pjevušio na mještanima nepoznatom jeziku.

Onda je jednoj djevojci zapao za oko i planula je ljubav, zabranjena i čežnjiva. Priča kaže da je nakon nekoliko godina u Ulcinj stigao bogati stranac. Otkupio je romantičnog roba, a ovaj je zgrabio za ruku svoju voljenu Ulcinjanku i ovjekovječio je u ,,Don Kihotu” – kao Dulčineju – Dulsineju.

Pobjeda