Dug Solane „Bajo Sekulić”, kojom upravlja Eurofond, vlasništvo Veselina Barovića, iznosi više miliona eura, ali još nije tačno utvrđen i nema veze sa prodajom imovine procijenjene na 257,8 miliona eura, kazao je „Danu” Milorad Iković, koji je stečajni upravnik te kompanije od 2005. godine.
– Ne prodaje se Solana kao pravno lice već samo imovina. U toku su sudski sporovi i dok se oni ne završe dug se ne može utvrditi – istakao je Iković i dodao da je najveći povjerilac država, a da ih ima još više od 100 u zemlji i inostranstvu.
Tako se ni nakon šest godina od uvođenja stečaja ne zna koliki je dug Solane, iako se pominje suma od 3,5 do četiri miliona eura. Za procjenu vrijednosti imovine, koja treba da se proda kako bi pokrila dug, trebalo je znatno manje vremena.
Cjelokupan scenario imao je poput dobrog pozorišnog komada, uvod razradu, zaplet i nakon objave da se prodaje imovina 16. januara čeka se rasplet. Priča počinje 2003. godine, kada je Barović kupio kontrolni paket akcija za 800.000 eura. Ima i onih koji se zalažu za obrt ili peripetiju – NVO i opozicija traže da parlament i Vlada vrate Solanu u državni posjed i promijene Prostorni plan, kojim je 15 miliona kvadrata zemljišta prenamijenjeno u građevinsko.
Barović, kao njegove kolege u tranzicionim zemljama, posluje po uzorku koji podrazumijeva vezu u vrhu vlasti i Privrednom sudu. Insajderi navode da je princip jednostavan: preduzeće privatizuješ, obavežeš se na investiranje, ne ulažeš, uvedeš stečaj, oslobodiš se radnika, podigneš kredit, založiš imovinu, uzmeš pare i – ostaviš nekretnine banci, ili prije toga uvedeš stečaj i prodaješ zemljište poznatom kupcu. Potreban je samo početni kapital, uglavnom od poslova sa zabranjenom robom, a ostatak je na strpljenju i vezi.
Ovakav scenario upravo kraju privodi Barović. Nakon preuzimanja Solane slijedila je faza grandioznih obećanja, a potom 2005. uvođenje stečaja na njegov zahtjev zbog duga od 13 hiljada eura, prenamjena prostora 2008. i rast cijena kvadrata sa 30 centi na 100 eura, da bi nakon građevinskog buma svih 1.468 hektara bilo procijenjeno na 258,7 miliona. U međuvremenu Barović odbija da u Solanu investira 100 hiljada eura i gubi licencu na proizvodnju soli, da bi Vlada utvrdila krajem decembra da je to urađeno namjerno, ali bez ikakvih predloženih mjera da se naum spriječi. Nakon gubitka licence, za 16. januar su istovremeno Barović i Iković zakazali skupštinu akcionara, koja treba da raspravlja o zaduživanju Solane i prodaju kompletne imovine.
Reagovao je civilni sektor, tako da je parlament prihvatio zahtjev MANS-a da razmatra promjenu Prostornog plan u dijelu za Solanu i zemljište ponovo prenamijeni u poljoprivredno. Predlog MANS-a je ušao u parlamentarnu proceduru, zahvaljujući podršci opozicije i Bošnjačke stranke iz vladajuće koalicije. Ostatak vladajuće koalicija zateže. Predloženo je da se na područje ulcinjske solane vrati raniji režim, koji je predviđao da bude zaštićeno kao spomenik prirode. MANS je ocijenio da je zabrinjavajuća nezainteresovanost DPS-a i SDP-a za inicijativu kojom se želi zaštititi javni interes i još jednom su ih pozvali da ovaj predlog prepoznaju kao priliku da isprave ono što su uradili 2008. godine.
Sad već bivši poslanik Zarija Franović izjavio je „Danu” da treba naći rješenje koje će biti u interesu države.
– Ministarstvo održivog razvoja treba da predloži rješenje po pitanju Prostornog plana, koji je nakon Ustava najznačajniji dokument za državu. Potrebno je valorizovati taj dio, jer je jako bitan za floru i faunu – kazao je Franović.
Radojica Živković (Nova) smatra da je „sve što se desilo sa Solanom prava slika privatizacije u Crnoj Gori”.
– To nije bila vaučerska privatizacija, već vaučerska pljačka, čije ćemo posledice dugo osjećati – poručio je Živković.
Veselin Bakić (SNP) istakao je da sve što se dešavalo nakon što je Barović kupio akcije Solane nije legalno.
– Od stečaja pa do prodaje ništa nije urađeno u skladu sa propisima. Nije dobro za državu da se proda imovina i da pare odu u ruke jednog čovjeka. Ako se država ne obračuna sa ovim, ko će. Ulcinjani ne mogu – kazao je Bakić.
Nebojša Medojević (PzP) je pitao premijera Igora Lukšića (DPS) ko je, imenom i prezimenom, na Solanu uknjižio javno dobro koje prije Barovića nije bilo u knjigama preduzeća. Lično sam, odgovorio je premijer, potpisao dokument kojim se oduzima koncesija Solani, a na lokalnom nivou je potrebno provjeriti da li je i kako došlo do preknjižbe. Iako od predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića (SDP) zavisi kad će inicijativa MANS-a stići na dnevni red parlamenta, jer je prodaja zakazana za 16. januar, nijedan poslanik SDP-a o tome nije htio da priča za „Dan”.
Draško MILAČIĆ

Čudovišni scenario

Nacionalni savjet Albanaca u Crnoj Gori (NSA u CG) saopštio je da sa posebnom pažnjom prati najavu prodaje ulcinjske solane, kojom se, kako se navodi, „ponovo pokušava nauditi čitavoj ekonomiji i prirodnim resursima ove opštine, kao i devastirati i otuđiti neprocjenjiva imovina ulcinjske solane, koja je simbol te opštine, ali i šire regije”. Izražavajući oštro protivljenje pripremljenom scenariju, NSA podsjeća da je već više od 70 godina Solana bila izvor života i egzistencije mnogih ulcinjskih familija, kao što su to bile i druge firme, sistematski razorene u poslednjih 20 godina.
– Solana je danas, nakon dobro pripremljenog plana, počevši od kupovine preduzeća od 15 miliona kvadrata na berzi po apsurdnoj cijeni od 800 hiljada eura, uvođenja stečaja, otpuštanja radnika, gomilanja dugova, ciljanog izostajanja investicija u proizvodnju soli, itd, praktično pred kolapsom. Ako tome dodamo i prenamjenu u Prostornom planu od industrijskog zemljišta i Spomenika prirode u gradsko-građevinsko i prostor za gradnju turističkih kapaciteta, onda je jasno da će Solana kao ekonomsko, socijalno, kulturološko i ekološko bogatstvo opštine Ulcinj prestati da postoji – navodi se u saopštenju.
U NSA CG smatraju da se to dešava samo iz jednog razloga: da bi se određeni klanovi i osobe koji su u vezi sa državnim organima bogatili do neviđenih razmjera.
– Uzimajući u obzir štetu koju čine opštini i građanima Ulcinja, kao i zbog drugih štetnih posledica sa elementima diskriminacije u budućnosti, pozivamo Vladu i druge institucije da što prije donesu odluku o obustavi prodaje Solane. Smatramo da to preduzeće treba očuvati kao solanu i oazu biodiverziteta. U suprotnom, zaključićemo da se sve ove mjere preduzimaju sa ciljem promjene etničke strukture u opštini Ulcinj, u kojoj Albanci čine više od 70 odsto populacije – zaključuje s u saopštenju. M.K.

Sekulić utješio Cungua

Gradonačelnik Ulcinja Nazif Cungu izjavio je „Danu” da je prije nekoliko dana lokalna samouprava od Ministarstva turizma i održivog razvoja, kojem je na čelu Predrag Sekulić, dobila nacrt prostorno-urabanističkog plana za Ulcinj, u kome se ne predviđa prenamjena prostora na kome je Solana.
– Po tom planu predviđa se da Solana ima isti tretman kao dosad, odnosno da bude područje za proizvodnju soli. S obzirom na to da to radi pomenuto ministarstvo, nemamo razloga da sumnjamo da se planira gradnja ili nešto drugo. To je predlog stručnjaka i mi ga u potunosti podržavamo. I ranije smo saopštavali da želimo da Solana nastavi proizvodnju, a vjerujemo da hoće – kazao je Cungu.
M.K

Istorijat

2003. Barović kupio akcijski udio za 800.000 eura
2005. Uveo stečaj zbog duga od 13 hiljada eura i prisvojio 15 miliona zemljišta
2008. Prostornim planom zemljište Solane preimenovano iz industrujske u građevinsku zonu čime je kvadrat sa 30 centi skočio na 100 eura
2011. vlada u avgustu prihvatila predlog Ministartsva finansija da produži koncesiju
2011. 1. decembra Vlada usvojila dokument da je Barović namjerno izgubio koncesiju
2011. 17. decembra raspisan oglas za prodaju imovine Solane po početnoj cijeni od 257,8 miliona
2012. 16. januara javna prodaja imovine
2012. 16. januara Skupština akcionara na kojoj se razmatra zalaganje imovine ako se dobije strani kredit

● ANKETA ●

Ulcinjani ne daju Solanu

Zoran Ivanković: – Dokle će biti bitniji nečiji džepovi od radnika i njihovih porodica, a da ne kažem da je tu interes i grada i države. Da ne spominjem ekologiju i sve što ide uz to. Solana je vječiti rudnik zlata za sve, po mnogim pitanjima. Grijeh je uništiti to za sva vremena, zarad par ljudi i njihovih privatnih ekonomskih interesa.

Aslan Zeneli: – Solana treba da ostane to što je bila skoro jedan vijek, fabrika kvalitene morske soli i stanište za ptice sa namjerom da se razvija i dalje u smislu dalje valorizacije, kao turistička ponuda za posmatranje ptica. Ako građani Ulcinja dozvole da se izvrši prenamjena zemljišta i da bude prodata za gradnju, onda ne treba da nas bude uopšte među živima.

Branka Nikolaidis: – Što se tiče Solane, mislim da je žalosno da onako propada i nikako je ne treba dati za izgradnju hotela. Država treba da je preuzme i investira kako bi se nastavila proizvodnja soli. Trebalo bi neko da se baš potrudi da se malo više valorizuju ta prirodna staništa ptica, a mislim da ima više nego dovoljno prostora za izgradnju hotela. Za to je dovoljna 15 kilometara dugačka Velika plaža.

Ibrahim Berjaši: – Solana za Ulcinjane je srce, hljeb i život.. Ako nam otmu taj dio opštine, onda nema ni nas. Solanu po svaku cijenu treba vratiti Ulcinjanima. Ona je za nas ponos i kultura, žitarica… Ona je sjajno je blistala 75 godina i apelujem na odgovorne da nam barem Solanu ne diraju kao što su radili sa elitnim hotelima.

M.K.
Izvor: DAN

http://solana-ulcinj.com/VTS_01_1.flv