Nema više lanaca na kapiji u Valdanosu.Doduše, još uvijek su tu ljudi koji kontrolišu ulazak, ali mnogo je liberalnije..Dobijena je jedna bitka, ali ne i rat, biće još uvijek problema, ali vjerujem u razum vlasti, s obzirom da je nezadovoljstvo u mnogim sferama društva dostiglo kulminaciju.Valdanos nije priveden namjeni i zaista je za “Ginisa”njegovo dalje držanje da se pjesnički izrazim “pod lancima”..Nema više vojske, dok izgradnja “vojne baze” nije čak ni mislena imenica..Valdanos je danas zapušten i tužan. Objekti koji su nekad služili vojnim starješinama i njihovim porodicama, za odmor i rekreaciju o državni budžet, su u totalnom rasulu. Čak je i beton na mnogim mjestima razoren od siline morskih talasa..Ostale su samo masline, zarasle u korov i makiju, a njima, ukoliko ih vrate vlasnicima biće najmanje desetak godina potrebno da se revitalizuju…Inače Valdanos je primamliv i uvijek “božanstveno”lijep..Uspio sam da se popnem do “Viline česme” i da osjetim čar i ljepotu tog neponovljivog prostora. Čini mi se da će i “vile ” koje pomažu “nerotkinjama ” i koje još uvijek čuvaju “Teutino” blago ljepše pjevati svoju pjesmu u noćima koji će uskoro doći… Danas je u Valdanosu zaista drugačije, veselije i ljepše…Ne samo mi, već i mnogi gosti već dolaze da se dive čarima i ljepoti, jedne od najljepše uvale na Mediteranu..Osjećaj opuštanja duše i tijela u jednom takvom miru je zaista jedinstven.. .Čini mi se da mala Sara u svom biću to najbolje osjeća.. njen osmjeh i njen pogled dovoljno govore… Ja se nadam, da će ona i i kada odraste, moći kao i danas, da slobodno dođe u Valdanos, da osjeti i uživa u ljepoti življenja i u čarima ove “božanstvene “ljepote…

Ismet Karamanaga  25.04.2012