In Memoriam Fuad NIMANI
In Memoriam…
Fuad Nimani
Teško je opraštati se. Teško je opraštati se od prijatelja, koji vas napuštaju zauvijek. Teško je naći prave riječi, da bi ste izrazili bol i tugu, posebno kada se opraštate od prijatelja koji odlazi na put bez povratka. Fuad Nimani odlazi zauvijek. Teška i neizliječiva bolest je neumitno dobila bitku.
Kako početi pisati o drugu i prijatelju sa kojim ste odrasli. Čini mi se da su naša prijateljstva među drevnim zidinama Starog grada bila nekako drugačija. Bili smo vjerovatno, zbog skučenog i posebnog prostora, nekako bliži, povezaniji. Blizina kuća, jedna te ista mjesta za igru, uske uličice i ruševine, davali su posebnu draž druženju. Bili smo zajedno i danju i noću, i u igri i u školi… čini mi se da smo dijelili… baš sve. Bila su to neka druga vremena… I zato sa posebnim pijetetom, poštovanjem i ljubavlju pišem o mom prijatelju Fuadu Nimaniju. Razmišljam, kako da nađem prave riječi da izrazim sva osjećanja koja naviru iz duše, danas kada ga više nema.
U moru telegrama saučešća porodici povodom negove prerane smrti, možda je najbolju rečenicu napisao predsjednik Crne Gore g. Filip Vujanović u svom telegramu. Citiram, »Plemenitost Vašeg Fuada ispunjavala je i obilježavala njegov život; ostao je vjeran gospodstvu Starog grada, svog životnog izvorišta od koga se nikada nije odvajao«. Namjerno sam izabrao ovu rečenicu, jer hoću da se složim i sa gospodinom Vujanovićem i svima onima koji će jednoglasno potvrditi, da je Fuad zaista bio pravi gospodin, u izvornom smislu te riječi i zaista se nikada nije odvajao od svog izvorišta.
Još kao dječak izdvajao se po svojoj mirnoći. Uvijek je u školi bio mirniji od sviju nas ostalih i zbog toga smo ga svi mi, čini mi se više i voljeli, jer se nikada nije svađao sa bilo kim od nas. Takav je bio i u srednjoj školi, pa i kasnije, kada je postao nastavnik matematike. Uvijek je bio tih, miran i odmjeren. Rijetko je kada dizao ton, čak i onda kada je radio u školi. A tamo morate imati čelične živce, posebno kada predajete matematiku. Takav je bio Fuad. Ne znam da li sam uspio da makar malo opišem njegov karakter i njegov izuzetno blagi, tihi i markantni lik.
Kasnije kada je prešao u politiku malo smo se udaljili zbog specifičnosti posla kojim se bavio, ali se on u suštini nije promijenio. Uvijek je bio i ostao, tih miran i nenametljiv čovjek, bez obzira što je bio na visokim partijskim i državnim funkcijama; uvijek je ostao sasvim običan čovjek. Siguran sam i mislim da se sa mojom konstatacijom slažu čak i oni koji su imali drugačije shvatanja i mišljenja o mnogim problemima sa kojima su se on i oni bavili.
Fuad je više od dvadesetak godina bio aktivan na političkoj sceni Crne Gore. Još od početka višepartijskog sistema bio je u prvim redovima. Borba za afirmaciju albanskog naroda u novim uslovima, ravnopravnost, međunacionalna i međukonfesionalna tolerancija, uvijek su bili njegov osnovni motiv i moto političkog djelovanja. U svim tim teškim vremenima je bio konzistentan i nepokolebljiv. Još dok je biran za predsjednika partije, vidjelo se da je njegov cilj – ravnopravnost među svim građanima Crne Gore, ali i borba da se Crna Gora ne uvuče u rat i ratna razaranja koja su mogla biti pogubna za manjinske narode. Posebno je to bilo opasno za albanski narod, koji je autohton i domicilan na ovim prostorima.
Njegova tolerancija u razvijanju međukonfesionalnih i međuetničkih odnosa, bila je veliki doprinos sveukupne političke borbe progresivnih snaga, koje su tada bile na vlasti, kako ne bi došlo do uvlačenja Crne Gore u rat i ratna razaranja, koja su razorili jednu veliku zemlju. Kasnije, kada je trebao biti biran za gradonačelnika Ulcinja, taj njegov odnos i doprinos takvoj politici je došao do punog izražaja. Tada sam u jednoj reviji napisao da konačno na čelnu funkciju našeg grada dolazi jedan kosmopolita. Glasali su ga svi građani Ulcinja, nezavisno od političke pripadnosti. Svi su htjeli čovjeka plemenitog roda i širokog dijapazona znanja i tolerancije.
Našem gradu u kojem vlada multikonfesionalni sklad i fantastičan suživot, zaista je bio potreban gradonačelnik takvih svatanja i takvih pogleda. Ja sam to tada i napisao u »Biltenu opština Crne Gore« i ponosan sam zbog toga. Kasnije su ti stavovi i ti pogledi ugrađeni u nezavisnu državu Crnu Goru, u kojoj, i za koju je Fuad, neosporno, dao svoj veliki doprinos, i kao ministar i kao političar, a na samom kraju svog života, i kao savjetnik na najvišem nivou.
Šta reći dalje o ovom čovjeku, čovjeku koji je iznikao i izrastao među drevnim zidinama Starog grada. Građani Starog grada su ponosni na njega i siguran sam da ga neće nikada zaboraviti. U svima nama ostaće urezan njegov širok osmjeh i dobrota koja je zračila na svakom koraku, u svakom njegovom pokretu. Svi mi, posebno njegovi drugovi, komšije i prijatelji, sa posebnim pijetetom govorimo i sjećamo se svih trenutaka koje je provodio među nas. Fuad će ostati u sjećanju kao jedan od prvih političara na političkoj sceni Crne Gore koji je svojim angažovanjem doprinio da se glas albanskog naroda i njegova pozicija u društvu, posebno u nezavisnoj Državi Crnoj Gori, čuje mnogo dalje. Na to smo mu mi svi zahvalni i ubijeđen sam da će zbog toga uvijek ostati upamćen kao sinonim pravog borca za prava svoga naroda.
Njegov ispraćaj u »Meterizima« ostaće upamćen kao ispraćaj čovjeka i prijatelja svih građana Ulcinja i Crne Gore. Biće upamćen njegov lik humaniste i čovjeka koji je volio sve ljude. Čitav njegov relativno kratak život je protekao u borbi za bolje sjutra svih nas. Zbog svega vječita zahvalnost svih nas, njegovih drugova i prijatelja, a vjerujem da ovu konstataciju mogu slobodno napisati i u ime svih građana Ulcinja i Crne Gore.
Ulcinj, Aprila, 2012. Ismet KARAMANAGA