I mi Albanci kao domicilan i autokton narod na ovim prostorima, imamo svoje legende. Uostalom i svi drugi narodi na ovim prostorima čije su sudbine međusobno vjekovima bile vezane imaju svoje legende. Mnoge od tih legendi često imaju i zajedničke korijene upravo i zbog tog zajedničkog suživota. Te legende su naslijeđene još od davnina, tako da je vrijeme i prohujali vjekovi samo pojačavalo njihovu draž. Uglavnom se legende baziraju na mitologiju, ali dosta njih ima korijene i vezane su za neke događaje koji su se dešavali u prošlosti.
Narod je takve događaje često prepričavao, i tako prepričavajući ih sa kolena na koleno, ti događaji su kasnije prerasli u legende. Mašta onih koji su ih pričali, često im je i davala i dodavala imaginarnu sliku, koja je ponekad prelazila u fantaziju. Kod nas su manje više sve ove legende bile vezane za more i moreplovce.
U dugim zimskim noćima, kada je more bilo nemirno, a brodovi bili na sidrištu u Valdanosu, mornari su pričali i prepričavali u svojim kućama pokraj ognjišta priče i dogodovštine sa svojih plovidbi, dodavajući i uveličavajući njihove sadržaje. Bujna mašta i fantazija su doprinijeli da te priče često prerastu u legende, koje su se kasnije prepričavale i zapisivale.
Još kao dijete slušao sam puno legendi o moru i događajima koji su bili vezani za more. Moj otac, koji je dugo plovio često mi ih je pričao. Još tada sam ih pamtio, a kasnije sam ih ja počinjao biležiti i zapisivati.
Pisali su ih i drugi, tako da su danas otrgnute iz zaborava. Ja, i još poneko ih sada često pričamo turistima i gostima širom Planete, i one su postale sastavni dio našeg folklora .
Svakako jedna od najupečatlivijih jeste i legenda o »Vilinoj česmi« u Valdanosu. Ostala mi je još od djetinjstva u sjećanju. Kasnije u vrijeme zlatnog doba našeg turizma, kada sam sa gostima išao prema Valdanosu na »Fisch Picknicke«, sjećanje na tu legendu je budilo uspomene iz djetinjstva. Sam ulazak barkom u Valdanos, pogled prema borovima i mjestu gdje se nalazila » Vilina česma« je budilo asocijacije na tu legendu. Dok se barka približavala prema tom mjestu, imao sam osjećaj da će se odnekupd pojaviti vile , » božanstveno«lijepe i čudesne, upravo onako kako su i opisane u legendi. Na samoj česmi i u njenoj blizini nalazi se i »Vilina pećina« gdje su živjele vile. Od uzbuđenja čovjek zatvara oči pred tom ljepotom i u mašti dočarava događaje koji su se dešavali u prošlosti, tu oko te česme i oko pećine .. I dok turistima pričate i dočaravate legendu, imate osjećaj da ćete čuti i pjesme vila, koje mame svojim glasom prolaznike i mornare. Sam taj osjećaj i priča , još više dočarava draž i ljepotu tog dijela Valdanosa.
Valdanos je nekada služio mornarima kao luka gdje su vezivali i sidrili svoje brodove nakon povratka sa dalekih putovanja . Valdanos je sa svih strana zaštićen od talasa i jakih vjetrova, posebno prema jugu, tako da su brodovi u tom zalivu, uvijek bili sigurni od nevremena. U njemu ima više od 19. hiljada korijena maslina koje čine jednu magičnu cjelinu i neponovljivu ljepotu, zaista jedna prava rajska« božanstvena« lepota. Dakle tu, na samom kraju maslinjaka nalazila se i Vilina česma. I danas je ona tu sakrivena među maslinjacima i borovima. Noću kada je bilo mirno i tiho, posebno u tamnimi mračnim noćima bez mjesečine, mornari koji su morali ostajati kao stražari na brodovima, često su sa »Viline česme« slušali pjesme vila. Kasnije kada bi sunce zasijalo na nebu mornari su pričali kako su ih vile svojim čarobnim pjesmama mamile na brodovima, i kako su se pjesme i igre sa »Viline česme« i »Viline pećine« nmogle čuti sve do svanuća.
Povratak mornara i brodova je uvijek željno očekivan jer je moreplovstvo uvijek bio »hljeb sa sedam kora« kako su često govorili naši mornari. Često su se na tim putovanjima dešavale razne stvari, i događaji tako da je narod željno očekivao vijesti i povratak mornara sa dugih plovidbi. Ta putovanja su često bila neizvjesna i duga, i kada bi se dešavala neka nesreća pri ulazu u luku, najmlađi mornar je bio obavezan da sa sa najvišeg jarbola obavijesti narod, koji je dočekivao brod na obali. Zbog toga su se sa Valdanosa uvijek i očekivale vijesti., kad god bi neki brod dolazio sa dalekih putovanja. Valdanos je bio nenastanjen, međutim on je uvijek bio sigurno utočište brodovima i mornarima, ali hiljade korijena maslina, i mračne noći su često usamljenim mornarima na brodovima pojačavale maštu i strah, posebno znajući da je u blizini »Vilina česma«… i priče koje su kružile o njoj.
Puno događaja je vezano za »Vilinu česmu« i »Vilinu pećinu«, međutim posebno treba pomenuti i dvije poznate »babice« iz Ulcinja. Te dvije dame su ostavile neizbrisiv trag u Ulcinju, zbog svoje »dobre« ruke koje su imale prilikom pomoći kod porođaja . Te dvije dame su s zbog voje »dobre« ruke i posebnog rituala koje su obavljale dovodeći mlade žene na »Vilinoj česmi«uticale da se i danas u 21 vijeku isti ritual ponekad ponavla, za one koje traže pomoć i nadu …..
Priče ove dvije dame su se kasnije i izrodile u legende.. Jedna od njih, Sultana Išmi je često odvodila mlade snahe koje nijesu mogle da imaju djecu do »Viline česme«, pri čemu je i izvodila pravi ritual. Snahe su pored izvora morale da ostave staru robu, dok su u vodi morale bacati metalni novac. Kažu da je »hanko« Sultana imala »dobru »ruku i da su mnoge žene nakon jednog takvog rituala imale uspjeha i da su dobijale djecu, ili da su se na tim vodama izliječile.
Međutim po mom mišljenju, najinteresantniji događaj vezan za »Vilinu česmu« jeste događaj koji se desio jednoj gospođi iz porodice Lajka iz Ulcinja. Kažu, da je ona često porađala mlade žene po gradu i okolini. Bilo je to vrijeme kada se mi nijesmo rađali po bolnicama već po kućama uz pomoć ovakvih babica, dakle žena, koje su to znale da rade. Hake Lajka je bila neumorna i uvijek je odlazila na pozive , danju ili noću i i kažu da je imala izuzetno dobru ruku. Tako jedne mračne noći neko je zakucao na njena vrata što ta nju nije bilo neobično. Znala je da je ljudi traže tako da je uvijek bila spremna da pomogne.
Dvije žene obučene u dimije zamolile su je da dođe da pomogne i porodi jednu mladu snahu u Novoj Mahali. Krenule su prema Novoj Mahali ne progovorivši nijednu riječ. Na kraju Nove Mahale kada su prošle zadnje kuće, htjela ih je upitati kuda je vode, ali tada je već svatila da nešto nije bilo u redu. Od straha više nije mogla otvoriti usta niti progovoriti nijednu riječ . Uskoro su se približili Valdanosu i već je znala gdje je vode. Približili su se Vilinoj česmi sa koje su se čuli glasovi i odmah je svatila da mora porađati jednu mladu vilu koja je imala problema sa porođajem. Kada su se približile »Vilinoj česmi i pećini«, vile su počele da pjevaju, želeći da mlada vila dobije sina. » Ako nam Lehona dobije sina, blago babici kakve će darove dobiti« a ako nam Lehona dobije ćerku, jadna babica što će joj se dogoditi. Hake Lajka je u sebi od straha molila Boga da mlada vila dobije sina, pa je pjevala tiho..molimte budi muško pa nas obraduj sve ..znajući da će se tako izvući.
Mlada Vila je dobila sina i nastalo je pravo veselje na »vilinoj česmi«. Pjesma i vesele je trajalo do kasno u noć. Na kraju su joj vile dale nagradu i ispratile komad puta prema Ulcinju. Stavili su joj oko vrata nisku zlatnih dukata koji su svijetlili u mraku. Dok se vraćala kroz masline a kako je noć bila mračna i tamna, Hake je kidala po jedan zlatnik i bacala kako bi osvijetlila put, misleći da je to bileli luk.. Kada se približila Novoj mahali već je bila bacila sve zlatnike sa niske koja joj je visila oko vrata.

Kada je stigla kući i skinula dimije na podu su sa njih ispala dva zlatnika, dva Napoleona.
Tada je svatila šta je dobila kao nagradu od Vila. Kada je svanulo, brzo se obukla i krenula prema Valdanosu u nadi da će putem pronaći neki od zlatnika koje je bacala, dok se vraćala iz Valdanosa. Svatila je da su Vile sve pokupile i da su joj ostavile samo ta dva zlatnika koji su ispali sa dimija. Ta dva zlatnika su zapravo i bila njena nagrada za porođaj mlade vile na »Vilinoj česmi ». Hake je često za života pričala o tom porođaju i tom događaju , i o noći kada je porađala mladu vilu. I dan danas se ta legenda priča.
Mnoge žene koje ne mogu da rađaju i danas traže lijek u toj magičnoj vodi sa »Viline česme« Isti se ritual i danas odigrava, i kažu da morate vjerovati da biste pronašli lijek. I još nešto, kažu da se u »Vilinoj pećini« čuva i dio »Teutinog« blaga, dok se drugi dio čuva u Risnu.

Ulcinj, 2006

Ismet KARAMANAGA