Valdanos: S maslina opalo pola miliona eura

November 2, 2012   | Ngjarjet - Events

Zbog nebrige države u valdanosu svake godine propadne stotine tona zelenih plodova

Na području najjužnije crnogorske opštine maslina je ove godine dobro rodila, berba je u toku, ali kao i proteklih nekoliko decenija zeleni plod iz uvale Valdanos bespovratno će propasti. Na oko milion kvadrata, sa oko 18 hiljada stabala, ni ove jeseni neće se brati masline. Stručnjaci kažu da je to veliki gubitak, ne samo za jednu opštinu u kojoj ima oko 77 hiljada stabala, nego i za čitavu državu. Predsjednik udruženja maslinara Ulcinja Džaudet Cakuli kaže za naš list da je maslinjak u najljepšoj mediteranskoj uvali u katastrofalnom stanju i da nema odgovora uprkos apelima tog udruženja i Udruženja za povraćaj maslinade da se bivšim vlasnicima dozvoli ulazak u imanja koja su im oduzeta krajem sedamdesetih.


– S obzirom na ovogodišnji rod, šteta zbog izostanka berbe u Valdanosu je najmanje pola miliona eura. Pretpostavke su da bi se u sadašnjem stanju iz tog maslinjaka moglo ubrati oko 360 tona ploda, odnosno dobiti oko 65 tona ulja. U drugim uslovima, odnosno da je maslinjak održavan, ta cifra je tri do četiri puta veća pa nije teško izračunati koliko se godišnje gubi po tom osnovu – kaže Cakuli i dodaje da su zahtjevi za sastanak upućeni nadležnim državnim organima ostali bez odgovora.
– Slali smo Ministarstvu poljoprivrede zahtjev da se sastanemo i pronađemo neki model korišćenja barem ove godine, ali izgleda nijesmo naišli na razumijevanje. Berba već traje, tako da od toga nema ništa pa će velike količine ploda ostati neubrane – konstatuje Cakuli.
Još 2001. godine stručnjaci Zavoda za suptropske kulture u Baru predlagali su preduzimanje mjera u cilju revitalizacije maslinjaka u Valdanosu, a bivši vlasnici predlagali su da otkupe ranije posjede od vlade i ožive stari zanat. Predstavnik Udruženja za povraćaj maslinade u Valdanosu Džemal Hadžibeti kaže da bi revitalizacija tog dijela uvale koštala najmanje milion eura što bi se, prema njegovom mišljenju, vratilo za jednu godinu od prodaje ulja.
– Maslinjake mogu obnoviti jedino raniji vlasnici. Mi smo na to spremni, jer ne možemo više da gledamo kako nam pred očima propadaju nekadašnja imanja na koja, uprkos svemu, polažemo pravo – tvrdi Hadžibeti.
On smatra da je potrebno što hitnije zaustaviti dalje propadanje maslina.
– Stabla se moraju iskrastiti, posjeći suvi korijeni i podići međe koje su porušene višegodišnjom nebrigom. To nije mali posao, ali bi se brzo isplatio. Maslini ne treba mnogo pažnje, ona s malom brigom višestruko vraća. Ali, to ne zavisi od nas nego od države koja ništa ne preduzima po tom pitanju. Mi smo u više navrata pisali i obraćali se premijeru Igoru Lukšiću i predsjedniku države Filipu Vujanoviću tražeći da se sastanemo, ali to nikako da se dogodi. Jedino je predsjednik skupštine Ranko Krivokapić nedavno, uoči izbora, obećao da će se založiti za naš problem. Ipak, čini mi se da sve to ostaje na obećanjima, a masline neumitno propadaju. Neshvatljivo je da nema reakcije na činjenicu da mi tamo svake godine gubimo stotine hiljada eura. Tvrdim da bi se sada od svakog stabla moglo računati na prosječno pet litara ulja, a ima ih 18 hiljada. Imamo podatak da su godinu prije nego što su maslinjaci oduzeti, vlasnici po stablu imali oko 25 litara ulja. Pa sad, vidite kolika je šteta svake godine, da ne govorimo o propadanju tog lokaliteta koji je zarastao u šipražje. Masline na tom području stare su u prosjeku po 600 godina, dakle po 200 godina starije od ostalih. Generacije Ulcinjana su ih nasleđivale s koljena koljeno i živjeli su od njih, a sada su prepuštene nebrizi, zubu vremena i silama prirode – kaže Hadžibeti.
Podsjetimo, odlukom o eksproprijaciji koju je donijela SO Ulcinj 1978. godine, za potrebe nekadašnje JNA od velikog broja ulcinjskih porodica oduzeto je oko 300 hektara s preko 18 hiljada stabala masline. Zemljište je oduzeto za potrebe gradnje vojne baze koja nikad nije izgrađena, a nekadašnji vlasnici tvrde da nije privedeno namjeni i da su se davno stekli uslovi da ono bude vraćeno. Zahtjev bivših vlasnika za povraćaj imovine zasnovan je na Ustavu i po osnovu više zakona, po kojima su oni legitimni vlasnici te imovine. Zahtjev je podržala i Skupština opštine, donijevši odluku o povraćaju, odnosno o deeksproprijaciji, jer nije u pitanju samo vlasništvo pojedinaca, već i opštinska imovina, kao i imovina vjerskih zajednica. Bivši vlasnici ističu da je korisnik eksproprijacije odustao od gradnje vojnog objekta stalnog karaktera, a državna zajednica Srbija i Crna Gora svojevremeno je vratila maslinjak Crnoj Gori.
– On do danas nije vraćen Opštini Ulcinj na korišćenje i raspolaganje, jer je Vlada CG odlučila da proda, odnosno da da u zakup privatnu imovinu. Ministarstvo poljoprivrede od eksproprijacije 1978. godine do danas nije zaštitilo maslinjak od fizičkog propadanja, a podsjećamo da je, po Zakonu o maslini, maslinjak Valdanos u Ulcinju zaštićen od bilo kakve gradnje. Nedopustivo je da se resurs koji je zaštićen zakonom ne koristi tridesetak godina. Mi prihvatamo da vratimo primljenu vrijednost revalorizovanu u postupku deeksproprijacije, samo da sačuvamo što se sačuvati može – jednoglasni su bivši vlasnici.

Dobar prihod od ulja
U Udruženju maslinara Ulcinja procjenjuju da će ovogodišnjom berbom, koja je u toku, na području opštine biti prikupljeno oko hiljadu i 400 tona maslina. Masline će se mljeti u desetak mlinova, koliko ih u Ulcinju trenutno radi, a ukupni prihod od prodaje ulja trebalo bi da bude preko dva miliona eura.

Zaštićeno područje Mediterana
NVO Monitoring grup Ulcinj – Mogul predložiće lokalnom parlamentu izradu stručne podloge – Studije zaštite, kako bi taj jedinstveni lokalitet dobio veći stepen zaštite od postojećeg. Aktivisti Mogula smatraju da će ta odluka biti jednoglasno usvojena i ističu da u izradu Studije zaštite Valdanosa treba da budu uključene sve stručne strukture i pojedinci u ovoj opštini, te da je finansijski pomogne i lokalna uprava. NVO Mogul će insistirati i da Valdanos zbog svoje jedinstvene bioraznolikosti bude uvršten u zaštićena područja Mediterana i u mrežu NATURA 2000.

Izvor: DAN