Gospodin Bakule Hajduković,za sve na Pristanu “Baki,” ispred stare fotografije, koja mami i pleni prolaznike i turiste, pa i nas koji smo svakodnevno tu. Fotografija se nalazi na zidu njegovog lokala na Pristanu i najvjerovatnije potiče iz 20 tih g. prošlog vijeka. O ovoj divnoj fotografiji sam napisao par redaka nešto ranije dok se lokal renovirao. Sada je predmet mog interesovanja “Baki”, ali ne kao ugostitelj i turistički radnik, već kao entuzijasta i neumorni sportski radnik.Bilo bi dobro da naši sugrađani znaju da je ovaj čovjek kao “tehnički direktor”, rukometnog kluba Ulcinj, uspio da uvede naš klub u prvu ligu. Naravno, izuzetnim radom, disciplinom i nesebičnim zalaganjem i kažu uglavnom svojim finansijskim sredstvima. Nisam siguran koliku i kakvu je pomoć imao od kompetentnih organa i drugih donatora i zbog toga bih volio da me neko demantuje. Mislim da bi naše društvo u cjelini moralo više ulagati u sport i njegov razvoj, posebno kod ovakkvih sredina kao što je naša. Mi imamo rasadnik talenata u raznim sportovima, i žalosno je da se nakon ovakvih uspjeha kao što je ovaj sada u rukometu, dopustimo da nas napuste ili da prestanu da se aktivno bave sportom. Jasno nam je da su finansijski problemi aktuelni svuda, pa i kod nas . Međutim to ne smije biti razlog da zaostajemo u sportu, konačno moramo da se borimo za zdravu, duhovnu i fizičku zdravu omladinu. Gospodin Bakuke Hajduković je to očigledno svatio mnogo prije od onih koji su profesionalno i zaduženi za to. Sportski duh i entuzijazam ovog temperamentnog i duhovitog čovjeka je vjerujem i genetski nasleđen.Sa posebnim pijetetom i poštovanjem hoću da pomenem njegovog ujaka pokojnog prof. Rajka Pavićevića, čovjeka koji je decenijama vaspitavao generacije mladih, pa i pisca ovih redova. Vjerujem da”Baki” u sebi nosi taj gen. Fotografisao sam ga ispred ove divne fotografije ali nikako nijesam uspio da mu namamim osmjeh. Ovako djeluje tiho, mirno i nenametlivo, međutim u prirodi je bučan i temperamentan. Voli da se našali na svoj ali i na tuđi račun , tako da se niko ne ljuti. Ovaj vedri i skromni čovjek traži podršku svih onih koji vole sport, kako bi ova ekipa našeg rukometa mogla da se dalje razvija i da nam jednog dana u goste možda i dođu i strane ekipe. Bilo bi to pravi podsticaj za njega i njegove saradnike da i dalje istraju u razvoju sporta kod nas. Svi mi želimo Bukuli njegovim saradnicima i naravno, prije svega mladim igračima da istraju i da nam i dalje priređuju ovakva zadovoljstva.

Ismet Karamanaga Facebook