Nedavni parlamentarni izbori i postizborna dešavanja doveli su do značajnog pomjeranja na političkoj sceni u Ulcinju. Možda su najveći gubitnici albanske nacionalne partije, jer su tek dvije stranke i to u širokim koalicijama uspjele da obezbjede samo dva poslanička mandata. Podsjetimo se da su u ranijem sazivu one imale dva puta više mjesta, odnosno četiri mandata. Zbog svega toga nijesu uspjele ni da samostalno formiraju poslanički klub. I kada je to učinjeno, sasvim bespotrebno se u tom klubu uz Hrvatsku građansku inicijativu našla i Liberalna partija Andrije Popovića, koji je, inače, bio na poslaničkoj listi Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije.
I postizborna dešavanja bila su, dakle, traljava i mučna. Jedna partija je postala dio vladajuće koalicije bez ikakvih uslova, a sada saznajemo da je tako nešto dogovoreno još prije izbora. Druga stranka je navodno nešto ispregovarala, niko ne zna tačno što i sa kime, mada oni koji razumiju politička dešavanja lako mogu pročitati njihovu molbu: ne dirajte nam samo vlast u Ulcinju.
I to je, da se razumijemo, sasvim legitimno, ali treba biti iskren i to bez uvijanja reći glasačima i simpatizerima. Jer, tražiti maglovite izgovore, mahati nekim konkretnim funkcijama u javnim institucijama i u vladi, kao dokazu Čaršiji da se postigao optimum, je veoma opasno. Vrijeme veoma brzo prolazi i svi će uskoro moći da provjere tačnost tih navoda.
Pitanje je takođe da li reli ovakvim političkim serpentinama mogu pratiti birači. Siguran sam da dobar dio glasača ne želi olako prihvatiti ovakve čokolade. Još je možda značajnije da se sa tim ne slažu istaknuti funkcioneri u ovim strankama i da je već počela sezona ostavki. To dokazuje da stranačka rukovodstva ne mogu bez posljedica raditi što god im se prohtije. Dugo je u nekim partijama njegovan opozicioni duh, da bi on tako lako nestao.

Posebno ne sada kada im za vratom diše politički Mesi, taj strašni Dritan Abazović. Njegov prvi nastup u crnogorskoj Skupštini potvrdio je da će ostalim poslanicima iz Ulcinja, a ima ih još četiri, biti izuzetno teško da dođu do izražaja. Naročito se to odnosi na predstavnike albanskih stranaka i koalicija kojima je, u ovakvoj konstelaciji, izuzetno sužen manevarski prostor za političko djelovanje.
Zato su one osuđene da sve što znaju pokažu na domaćem terenu. Rezultati postignuti od početka vladavine, a ima tome već gotovo 15 mjeseci, nijesu pohvalni. Ako se uspješnost jedne politike najbolje čita iz brojki onda činjenica da će ionako skromni budžet opštine biti realizovan tek oko 50 odsto dovoljno govori.
Dakle, vremena za djelovanje ima veoma malo da bi se konačno pokazala umješnost njihovog vladanja  i dosljedno zalaganje za ključne interese opštine. To znači da oni u veoma kratkom roku moraju potvrditi da su odbranu prava I interesa svojih sugrađana i naše lokalne samouprave stavili ispred svojih funkcija. Najkonkretnije: oni moraju reći Đukanoviću i njegovim ministrima da nema i ne može biti govora o nekakvom zakupu za Valdanos. I najmanje pogađanje oko toga učiniće da se te stranke uruše same od sebe, jer će udariti u temelje svojih programa. Za nauk  im mogu poslužiti sudbine nekada vodećih nacionalnih stranaka. Uostalom, stara je istina: narod ne vidi, ali osjeća. Blago onom ko to razumije i bude narodni sluga. Taj će njime dugo vladati.

Mustafa Canka