Navijačka grupa nastala spontano, a danas predstavljaju sinonim za najjužnijeg crnogorskog prvoligaša.

Košarkaški klub Ulcinj od sticanja nezavisnosti Crne Gore takmiči se u prvoj ligi, a ono što ih osim dobrih rezultata karakteriše, jesu njegovi navijači. Što su za SD “Budućnost“- “Varvari“, za vaterpolo tim Primorca- “Beštije“,za FK“ Čelik“- Fap Mašine,  to su za košarkaški sastav iz Ulcinja – “Dilberi“.  Za većinu  crnogorskih prvoligaša KK Ulcinj je tradicionalno neugodan domaćin, ali ne samo zbog kvalitetnih igrača već i zbog publike, koja nošena Dilberima, često zna da donese pobjedu. Ova je navijačka grupa na utakmici 9.kola Erste super lige sa barskim Mornarom sjajnim navijanjem i koreografijom, obilježila  deset godina postojanja.Sve je počelo spontano u sezoni 2003/04 kada se klub zvao Ulcinjska rivijera i nastupao u drugoj crnogorskoj ligi. Ideja je nastala iz školskih klupa, kada su tri druga(različitih navijačkih opredeljenja), odlučila da podrže klub iz svog grada. Na utakmici protiv KK Zete grad prelijepih plaža, jedine Solane dobio je i organizovane navijače. Utakmica nije počela kako su svi željela pa je grupa hrabrih momaka pokrenulo navijanje, koje je prihvatila cijela sala. Iako su Dilberi u startu sami organizovali rekvizite i koreografiju, njihov broj se iz dana u dan povećavao. Svojim nesebičnim zalaganjem dobijali su  simpatije građana i sve dobijali primjese ozbiljnih navijačnih zajednica.  Kako je klub rastao, rasli su i navijači, a u cijeli projekat uklučio se i tadašnji sportski direktor KK “Ulcinjske rivijere“ Pavle Pepđonović. Prema njegovim riječima svoj angažman pravdao je maksimom, da  pravog sportskog kolektiva nema bez njegovih navijača.

-Uprava kluba koju su pored moje malenkosti sačinjavali pokojni Avdo Išmić, Vasko Radović i Čedo Rolović, odlučila je da podrži navijače. Međutim ta odluka nije doneta preko noći. Meni kao bivšem košarkašu i čovjeku koji cijelog sebe daje za sport, pripala je čast da razgovaram sa tim momcima i kada sam se uvjerio u njihovu hrabrost, stabilnost i posvećenost ka klubu i navijanju, nije mi bilo teško da stanem uz njih-prisjeća se Pepđonović. Već prvo gostovanje dilbera u Danilovgradu 2003 godine izazvalo je veliki šok u sali Rex, da bi navijači sa krajnjeg juga države do 2007 godine svoje ljubimce bodrili samo u Ulcinju.

U prvoj sezoni nezavisne košarkaške crnogorske lige nastala je ovjera čitavog projekta od kluba do navijačke grupe.

-Te sezone Budućnost je nastupala u kompletnom sastavu igrajući domaći šampionat, dok smo mi završili kao drugoplasirani tim ligaškog dijela, međutim kruna našeg rada bila je organizacija Prvog finalnog turnira Kupa Crne Gore 2006.godine, gdje nam je KSCG izašao u susret.  Sala OŠ „Maršal Tito“ bila mala da. primi sve koji su željeli da isprate polufinalne susrete, a državna televizija prenosila je naš duel sa Podgoričanima. Ta manifestacija  itekako je poslužila za afirmaciju kluba i stvaranje kulta navijača-navodi Pepđonović, koji je tada obavljao funkciju predsjednika kluba.

Za nekadašnjeg funkcionera dilberi nisu samo pedesetak momaka koji su smješteni u desnom uglu sale, već svi iskreni zaljubljenici koji nesebično bodre svoju omiljenu ekipu nezavisno od godina i mjesta sa kojeg navijaju. Za Pepđonovića je organizacija gostovanja bila najteži dio posla prije svega zbog odgovornosti prema svim tim momcima, ali kako sam kaže i u tom segmentu klub i navijači su položili ispit.

-Kada smo krenuli u projekat kluba i navijača naša primarna ambicija bila je da stvaramo prijatelje poštujući sudije i sve košarkaške radnike, a upravo to prijateljstvo koje smo stekli sa klubovima iz cijele lige pomoglo nam je da se mi i naši navijači na gostovanjima osjećamo kao kod kuće. Saradnja sa organima reda bila je izuzetna, a takođe moram da naglasim da su nas navijači maksimalno ispoštovali, jer sa svojim ponašanjem nisu izlazili iz sportskih okvira-ocjenio je Pepđonović.

Pavle se nakon sedam godina iz ličnih razloga povukao iz kluba, ali je naglasio da niti jednog trenutka nije požalio što se upustio u projekat kluba.

-Ne postoji novac niti mjesto na svijetu koje mi može zamjeniti one lijepe trenutke koje sam proveo u košarkaškom klubi. Ulcinj je postao prepoznat na nivou cijele Crne Gore, navijači su postali simbol ne samo kluba nego i grada, a samo jedino žal ostaje što za vrijeme mog angažmana što nije projekat fun cluba sproveden u djelo-iskren je Pepđonović.

Prva masovnija navijačka gostovanja ostvarena su u sezoni 2008/09, kada je šest momaka krenulo na gostovanje u Herceg Novi , da bi se iz meča u meč broj navijača povećavao. Jedan od nekadašnjih vođa,  Dimitrije Đurić  nije očekivao da će nakon tog gostovanja nastati pravi navijački bum.

-Mi smo odlučili da podržimo momke koji reprezentuju naš grad i krajnje spontano otputovali za Herceg Novi. Kada smo se vratili, odjednom je krenula priča da se navijačka putovanja moraju omasoviti. Uključilo se preko pedesetak ljudi, pravili smo transparente, kupovali baklje, smišljali pjesme i koreografiju i učestvovali na gotovo svim gostovanjima omiljenog kluba-objašnjava Đurić. Njemu je posebno drag bio ritual kada se navijačka grupa okupljala kod kruznog toka u centru grada i sa pjesmom koračala ka Sali gdje se održavala utakmica.

-Snimala nas je lokalna Televizija, pratili su nas građani, a bilo je onih koji, nas nisu podržavali smatrajući da smo mi huligani, ali među nama je bilo nekoliko momaka koji su završavali svoje fakultete, momaka koji su bili u ozbiljnom radnom odnosu, kao i dosta djece koja nisu štedjela glas za svoju ekipu. Iz ljubavi prema klubu bili smo u zanosu a podržavalo nas je i rukovodstvo-objasnio je Đurić. Dilberi su na gostovanjima često predstavljali atrakciju od Bijelog polja do Bara, a posebno je značajno to što je za svo to vrijeme nije zabilježeno većih incidenata.Prvi dio ovogodišnje sezone dilberi su bili rezervisani, da bi sa dobrim rezultatima u drugom dijelu vratio trend navijanja.  Jedan od predvodnika Dilbera Stefan Trifunović smatra da će tim činom Dilberi pokušati svom timu da se domogne plej-ofa.

-Momci su zaslužili našu podršku, jer  i pored jake konkurencije postižu dobre rezultate. Mi želimo da im pomognemo da dođu do pobjede-iskren je Trifunović, koji smatra da i aktuelna generacija nailazi na probleme svojih prethodnika.

-Nažalost neko zbog predrasuda, a neko zbog stida ne želi da učestvuje u našim akcijama, a znam da bi željeli da budu nama. Mišljena sam da ukoliko bi se u navijanje uključila cijela naša sala, svi protivnici osim Budućnosti, koja je ipak nivo ispred svih, odlazili bi kući pognutih glava. Na svu sreću imamo punu podršku rukovodstva kluba, koji nam je omogućio da naše igrače bodrimo na gostovanjima u Baru i Tivtu –zahvalio se popularni Trile.

I košarkasima izuzetno prija podrška koju dobijaju sa tribina. Kapiten Ulcinjana Milan Latković smatra da su Dilberi od svog osnivanja doprinjeli mnogim pobjedama kluba i da igračima predstavljaju dodatni motiv da pruže svoj maksimum.

-Oni nam daju nevjerovatan vjetar u leđa. Konstantnim i bučnim navijanjem tjeraju nas na dodatnu odgovornost prema igri i ja kao kapiten ne mogu a da ne izrazim zadovoljstvo atmosferom, koja vas jednostavno nosi-ocjenjuje Latković. Naročito mu  prijaju pohvale rivala sa kojima su se takmičili.

-Mnogi igrači koji su igrali za ili protiv nas bili su oduševljeni dilberima. Nekima je osim afirmacije i kvalitetne ponude, razlog za dolazak bila upravo navijačka grupa. Iako je Ulcinj mala sredina itekako ima čime da se pohvali. Naši navijači predstavljaju simbol  igre pod obručima na krajnjem jugu Crne Gore-zaključuje Latković

I uprava kluba prepoznala je ljubav i posvećenost dilbera prema gradu i klubu.

-Evidentno je da su Dilberi naš šesti igrač. Oni nam daju snagu, podstiču na uspjehe, bez njih naša igra ne bi bila ista –smatra predsjednik KK Ulcinj Zoran Piperović, apostrofirajući da uz navijače KK Sutjeske Ulcinj jedini ima organizovanu navijačku grupu u ligi.

-Uprava će kao i do sada nastojati da pomaže svoje vjerne navijače. Pružamo im podršku, obezbjeđujemo sredstva za navijačke rekvizite, a oni nam na najbolji mogući način uzvraćaju povjerenje-ocjenio je Piperović, koji ne odbacuje ideju registracije dilbera u nevladinu organizaciju.

-Vrlo bi značajno bilo ukoliko bi naši navijači prerasli u NVO jer bi na taj način osim navijačkih njihove aktivnosti bile usmjerene i u druge svrhe, prije svega ka humanitarnom radu. Radimo na tome i nadamo se će se uskoro to i dogoditi-zaključuje prvi čovjek kluba.

Box:

Košarkaški klub Ulcinj postoji od 1974.godine. Najveći dio svog postojanja proveo je u nižerazrednim takmičenjima, međutim od obnove crnogorske nezavisnosti nastupa u prvoligaškoj konkurenciji. Najveći uspjeh ostvaren je dva puta u sezonama 2006/07 i 2010/2011, kada su nastupali u polufinalima za prvaka Crne Gore, ali su Primorje i Lovćen bili za nijansu bolji rivali. Ulcinj je 2006 godine bio dobar organizator polufinala Kupa Crne Gore. Posljednje dvije sezone ulcinjani su zaustavljani na pretposljednjoj dionici najmasovnijeg takmičenja, a oba puta kobna za njih je bila Sutjeska. KK Ulcinj nastupao je u dva navrata i u Balkanskoj ligi,ali u oba navrata takmičenje su završili u grupnoj fazi.

V.R