Foto: Ismet Karamanaga
Uvala Valdanos za Ulcinjane je uvijek predstavljala izvor nadahnuća i mitsko mjesto. Ime mu, prema mišljenju lingviste dr Ruždi Ušakua, dolazi od albanske kovanice „vallja e nuses”, što se na crnogorskom prevodi kao igra nevjeste, odnosno vile ili morske sirene. U tom je kontekstu razumljivo što se na tom prostoru sa 18 hiljada blagoslovljenih stabala masline nalaze čudotvorne Viline vode i Vilina greda, kao i što se uz taj prostor vežu nebrojene priče i legende. Pomorci su ga nazivali „uvalom spasa” ili „uvalom tišine”, jer je zaštićen od južnih vjetrova, a u vrijeme Osmanske imperije u njemu se nalazio karantin.

Zbog jedinstvene ljepote te uvale, iz Monitoring grupe Ulcinj (MOGUL) nedavno su predložili da Valdanos postane Međunarodni ekološki centar, oaza bez betona, područje održivog razvoja kroz suživot čovjeka i prirode. „On treba biti uvršten u zaštićena područja Mediterana i u mrežu NATURA 2000, a zbog svoje bioraznolikosti trebalo bi ga proglasiti parkom prirode ili podvodnim parkom prirode”, kažu u toj organizaciji i navode da u toj rajskoj uvali raste biljka koja se naziva Zostera marina ili ,,morska svilina”, poznata u narodu i kao morska trava. Riječ je o endemskoj mediteranskoj vrsti, što znači da ona živi samo u Sredozemnom moru i niđe drugdje! Livade sviline područja su najveće biološke raznolikosti, dokaz čistoće mora i bogatstva ribom. One su prvenstveno značajne zbog zaštite obale od većih talasa koje u Valdanosu stvara punenat (zapadni vjetar), stabilizacije podloge, taloženja i konsolidacije sedimenata kojim ujedno i lokalno prečišćava vodu, te strujanja i predatora koju pružaju ribama i malim beskičmenjacima. Ta trava godišnje raste samo jedan centimetar, što znači da u Valdanosu postoje biljke i u moru i na kopnu starije od 800 godina. To je dovoljna pouka i znak za razumom obdarene da shvate da u poređenju s tom travom i stoljetnim maslinama, mi, ljudi, veoma kratko boravimo na ovom svijetu.

Zanimljivo je napomenuti da su listove ,,morske sviline” Ulcinjani tokom istorije koristili za punjenje jastuka, a velike količine ove cvjećnice koje bi talasi izbacili na morsku obalu koristili su kao prirodno gnojivo.

Pravo ulcinjsko čudo prirode je Bojana (duga 44 kilometra), jedina rijeka u svijetu koja ponekad teče uzvodno. I pored velikog proticaja (Bojana donosi u Mediteran najviše vode poslije Nila i Poa), morska voda prodire duboko uzvodno kroz njezino korito. Tako nastaje prva od četiri karakteristične dvojnosti rijeke Bojane. Naime, u njezinom koritu nalaze se i morska slana i slatka riječna voda. Morska voda, kao teža, prodire dnom korita rijeke Bojane sve do oko Svetog Đorđa, odnosno na oko osam kilometara uzvodno od ušća.

Druga dvojnost ove rijeke je izražena u njezinom podzemnom vodotoku. Istraživanja eksperata pokazala su da je nekadašnje korito Bojane bilo za oko 40 metara više u odnosu na današnji teren osnovne stijene kod Fraskanjela. Rijeka Bojana zasula je svoje staro korito šljunkom. Preko šljunka nataloženi su glinoviti vodonepropusni sedimenti u kojima je usječeno današnje korito rijeke Bojane. Tako danas, u istom smjeru, jedan iznad drugog prema moru, teku površinski vodotok rijeke Bojane, a na dubini od oko 10 do 15 metara podzemni vodotok rijeke Bojane.

Podzemni vodotok se kreće, takođe, od sjevera prema jugu i može se predstaviti kao kretanje vode kroz podzemnu cijev ispunjenu šljunkom. Podzemni vodotok je poznat po izvorištu Lisna-Bori, iz kojeg Ulcinj dobija najveći dio vode. Treća dvojnost ostvaruje se u delti Bojane – ova se rijeka račva na dva dijela koji se kao posebni vodotoci ulivaju u more, dok se četvrta dvojnost rijeke Bojane ogleda u dvojnim oscilacijama njezinog vodostaja. „Dvojnost karakteristika ne mora uvijek da pojačava kvalitet prirodne pojave, ali dvojne karakteristike rijeke Bojane povećavaju bogatstvo strukture njezinih karakteristika, pa time i njezinu ukupnu vrijednost kao prirodnog fenomena”, kaže profesor Mihailo Burić.

Foto: Ismet Karamanaga
A u Limanu, tik pored zapadnih zidina Starog grada, pri nailasku juga ili promjene vremena, osjeća se karakterističan miris uvelih algi i more promijeni boju u zelenu. Ulcinjane to uvijek podsjeća na neku nepogodu, obično zemljotres, jer je ta pojava naročito bila izražena u proljeće 1979. godine. Samo nekoliko sekundi nakon tog katastrofalnog potresa na površinu mora u Limanu je izbilo pravo sumporno vrelo, a more u zalivu je poprimilo zeleno-pepeljasti sjaj.

U Ulcinju je još živo predanje koje govori da je zapadno od Starog grada, u zalivu Liman, izvirala divna zelena voda. Iznad izvora izrasla su sve do mora mnogobrojna stabla agava, palmi i drugog mediteranskog rastinja. Prema predanju, boja mora u sjenci tih mediteranskih biljaka oslikavala se u uvali kao sivozelena. Kupajući se u neobičnoj zelenoj boji Limana, žene su vremenom postajale ljepše. Čak su i starije žene, koje su ovdje dolazile da se kupaju, postajale vitalnije. Stoga je ovaj zaliv postao banja za sve žene iz grada i okoline. Hroničari navode da su žene iz uglednih vlastelinskih i bogatih porodica nerado prihvatale da se na ovom skučenom prostoru (plaža je široka nekoliko metara) miješaju sa ženama ulcinjskog puka. Zato je Liman postao lječiliste i kupalište samo za pripadnice ,,ljepšeg pola” iz familija plemića, dok su žene ili djevojke iz porodica plebsa odlazile da se kupaju i liječe u Pinješkom zalivu, odnosno na „Ženskoj plaži”.

Interesantno je da na širem prostoru između rijeke Bojane i Solane, u zaleđu Velike plaže, postoje mnogobrojna mala jezerca sa slatkom vodom. U njima postoje rupe iz kojih izbija voda, a narod ih naziva „izvori bez dna”. Još je možda čudniji jedan izvor u Valdanosu, ispod Viline grede, iz kojeg ponekad izbija voda za piće, a nekada se on transformiše u vrelo sumporne vode.

Mustafa CANKA
Izvor: Monitor