Nekad, “Pašina kuća”, u ruševinama u samom srcu grada. Jeste da je teško vjerovati da se ovo deçava u 21. vijeku,i to, podno zidina Starog grada ispod Meretriza, ali je kod nas u Ulcinju sve moguće. Tako da se neki od nas i ne čude, ovakvom odnosu, šire društvene zajednice, posebno ovih naših ovdje, još iz vremena” tranzicuje” , pa i ranije. Nekad je bila prooglašena spomenikom I Kategorije, dakle, zaštićena posebnim zakonom” Zakonom zaštićena”. Da ironija bude još veća, u njoj je desetak porodica imalo besplatan smještaj sve do momenta kada ju je zemljotres načeo, a ljudska ruka,nakon napuštanja konačno dokrajčila. Danas je ostala samo konstukcja, ili bolje rečeno nazire se njen nekadašnji izgled i sjaj.

Tragovi ručno rađenog i rezbarenog krova su još uvijek vidni na zidovima, dok tavanice i ostali djelovi propadaju ili su propali i nestali u ruševinama. Doduše, nije skroz napuštena. Danas u njoj ima, ali nekih drugih stanovnika, kojima u 21. vijeku zaista i nije mjesto tu. Podsjećam da se neposredno do nje nalazi i osnovna škola, i vjerovatno jedan od najnaseljenijih dijelova grada. Međutim, za žaljenje je, da oni koji danas žive u njenoj okolini su očigledno postali inertni i ne primjećuju ovaj neobičan ” komšiluk”. Moguće je da se neko i trudi, da da signal kompetentnim organima Lokalne uprave, da se mora nešto hitno preduzeti, kako bi se ova, danas već ruševina uklonila i renovirala.

Nije lijepo zaboravljati da je ova velelepna kuća bila i zadužbina, a kasnije je bila proglašena i spomenikom naše kulture. Neznam. Ja sam i ranije pisao i molio kompetentne organe i ovih i ranijih sastava, da se konačno mora nešto preduzeti. Izgovor da nema sredstava, je uglavnom bio odgovor ili još gore, ćutanje. Zadnji je čas, da se nešto preduzme i da se ova kuća renovira i restaurira. Bez obzira na moje apele, a vjerujem da i još poneko od komšija to isto radi, još uvijek se uglavnom ćuti. Vjerujem, da kada bi se kojim slučajem i sam Paša reinkarnirao, ne bi mogao sakriti razočarenje i tugu.

Uskoro će biti 300 godina od izgradnje kuće i pratećih objekata u njenoj neposrednoj blizini. Ostavio je kuću, česmu, džamiju i hamame u amanet, gradu u kojem je proveo svoj život. Jedino, još uvijek stoji džamija, koja je renovirana i koju čuva i o kojoj se brine Islamska vjerska zajednica. Hamam je još uvijek neaktivan, dok je česma nestala od ruku polupismenih komunista, dok velelepna Pašina kuća, čeka neka normalnija vremena, i neke druge ljude…
Ismet Karamanaga Facebook