Iako će se tek analizirati rezultati ove turističke sezone, ubrzo će se potvrditi da je i ona bila samo još jedna u nizu onih kakve imamo već više od 20 godina. Sve se svodilo na parolu: ko više i brže ugrabi! A tu turizma i zadovoljnog gosta ima malo ili češće nimalo.

Posebno ne ako se u sezonu ulazi sa velikim očekivanjima, željom da se zaradi toliko da se pregura čitava godina, plate kreditne rate, obaveze prema državi, komunalije. Ako se zna da je ove godine trebalo najviše strahovati od inspekcija, onda slika ulcinjskog turizma, uz neshvatljivu epizodu sa nedostatkom vode usred sezone ili haosom u saobraćaju, biva potpuna.

I u ovu se sezonu ušlo sa nervozom, koja je počela još u predsezoni. Jer, već od 30. aprila na ulcinjsku rivijeru su počeli da stižu inspektori. Da će oni biti veoma revnosni, potvrdili su akcijama već tokom prvomajskih praznika. Da u to nema sumnje ponovio je nekoliko dana kasnije u razgovoru sa predsjednikom opštine Nazifom Cunguom i njihov glavni šef Božidar Vuksanović.

Preduzetnici su se odjednom našli u čudu.

,,Naprosto, nijesu ni znali šta ih je snašlo – tek što su uzajmili ili digli kredite da bi otvorili svoje radnje, država u liku inspektora preventivno je uzimala harač. Nerijetko, u jednoj istoj radnji istovremeno, sudarale su se po dvije ili tri inspekcije”, kaže novinar Samir Adrović.

,,Morali ste dobro da razmislite ako ste htjeli nekom za drugim stolom da pošaljete piće, jer ste ujedno trebali da pošaljete i račun! Ili se piće nije smjelo često piti na otvorenom kada je duvao vjetar, jer je postojala ‘mala’ mogućnost da račun poleti. Nije se smjelo desiti ni da ponesete neki lijek u likvidnom stanju u kafanu, jer većina lokala nije imala baš to piće u ponudi, pa konobar ne bi bio u mogućnosti da vam dostavi račun za to, a inspektori bi to jedva dočekali”, kazao nam je opisujući poslovanje u sezoni vlasnik poznatog ulcinjskog restorana, koji je insistirao na anonimnosti.

Takve epizode trajale su puna dva mjeseca. Ulcinjani su se bunili, ali su u Upravi za inspekcijske poslove, čini se, ipak, zadovoljno trljali ruke. Jer, akcije inspektora su dale značajan efekat. Nezvanično, naplata PDV u Ulcinju je za prvih sedam mjeseci ove godine nekoliko puta veća nego u istom periodu prošle! Ako se tome dodaju i ostale izrečene kazne, onda je ukupan novac koji se slio u državni budžet iz Ulcinja ove sezone bio čak iznad svih očekivanja. Poslana je jasna poruka: način na koji se ranije poslovalo, više neće važiti. Poslovica „Na greškama se uči” je promijenjena u „greške se plaćaju”.

,,Snaga države” dovela je do tihe pobune preduzetnika, posebno zakupaca plaža, koji su krajem juna i početkom jula nekoliko puta prijetili da će zatvoriti kupališta. Bila bi to katastrofa za taj grad, koji se u svijetu najviše prepoznaje po svojim plažama. Oni su najbolji dio ulcinjske turističke ponude, pravi brend koji su upravo stvorili njihovi zakupci, dugogodišnjim vrijednim radom i znanjem.

,,Inspektora ima više na plažama nego turista”, grmio je predsjednik Udruženja zakupaca Prelja Škrelja.

Nije imao ko da ga čuje, ali se situacija stabilizovala kada su inspektori počeli da kontrolišu čitavu ulcinjsku rivijeru, dugu 33 kilometara.

Kada se crta podvuče, rezultat rada državnih inspektora je vidljiv: od ukupno 115 hiljada eura koje je Uprava za inspekcijske poslove naplatila u proteklih 100 dana na kupalištima na Crnogorskom primorju, trećina je izrečena u Ulcinju. Zvanično je saopšteno da je kod zakupaca ulcinjskih plaža tokom sezone utvrđeno 175 nepravilnosti, a iznos kazni je ukupno iznosio 39.475 eura. Ključni razlozi za izricanje kazni su bili kršenje obaveze oslobađanja pola plaže od mobilijara i početak obavljanja djelatnosti bez odobrenja nadležnog sekretarijata u opštini.

,,Samo se odjednom stvore odnekuda ili niotkuda, ništa ne pitaju, počnu da se muvaju oko kase, a zatim drsko uđu u šank i traže od konobara da im pokaže koliko novca ima u novčaniku. A kad se sve to sabere, dobije se mučan utisak da se u stvari tu više radi o kažnjavanju jednog grada i njegovih mještana, nego o principijelnom i odgovornom odnosu države prema stanovnicima mjesta koje živi od turizma”, ističe kolega Adrović.

Jedino je zakazala ulcinjska turistička inspekcija. Malo je izgleda da će se u budžet lokalne Turističke organizacije po osnovu naplate boravišne takse ove godine sliti 170 hiljada eura, koliko je prikupljeno prošle godine. Istovremeno su u susjednom Baru uspjeli da taj rezultat poprave za 20, a u Budvi za čak 40 odsto!

Uprkos tome, i činjenici da je završena kao stihija, zvaničnici će tvrditi da je ova sezona bila bolja nego 2012. godine. Obilježili su je neorganizovanost i nesnalaženje opštinskih organa, čiji su se čelnici više bavili kalkulacijama kako da svoju rasklimanu vladavinu bar još malo produže. To što se niko ne može sjetiti kada je lokalni parlament raspravljao o turizmu, što ne postoji strategija razvoja te djelatnosti, i naročito ne strategija destinacijskog menadžmenta, malo je koga previše uzbuđivala. Stoga ne čudi što Ulcinj bitku za goste uspješno gubi na svom terenu! Nevjerovatno zaista, jer je čak i ova sezona pokazala da prostora za uspjeh ima dovoljno, da je ulcinjska rivijera zahvaljujući prirodnim ljepotama, prekrasno uređenim plažama, ljubaznošću mještana i inicijativi nekoliko desetina preduzetnika, poželjna destinacija za turiste iz svih zemalja regiona i Evrope.
Mustafa CANKA
Izvor: Monitor